Poremećaji u adolescenciji
  

NITKO MI NE TREBA

   

Adolescentna psihijatrija obuhvaća znanja o normalnom razvoju mladih između 12. i 26. godine života, osobitosti odstupanja od normalnog razvoja i načina na koje se takva odstupanja mogu tretirati.
Mladenaštvo je specifičan životni period, koji se razlikuje od djetinjstva, s jedne, i ranog zrelog doba, s druge strane. Obuhvaća period od petnaestak godina.
  

 

Dužina adolescencije zavisi od organizacije društva i kulture, trajanja školovanja, zasnivanja prvog radnog odnosa. U posljednjih pedest godina adolescentni period se produžuje jer je sve duže vrijeme od početka školovanja do ovladavanja znanjima visoke tehnologije i stjecanja nezavisnosti u životu.
Podsjetimo da u tom periodu dolazi do značajnih promjena fizičkog izgleda (rast), spolnog zrenja i sticanja spolnog identiteta, razvoja značajnih neuroendokrinih promjena, formiranja tjelesnog i osobnog identiteta, društvenih i moralnih normi u ponašanju, osamostaljivanja i preuzimanja odgovornosti. Nije, stoga, čudno što su u mladalačkom dobu relativno česta odstupanja od normalnog razvoja.
Kada mlada osoba ne može doseći razvojne ciljeve, razvijaju se specifični psihopatološki poremećaji, karakteristični za period mladalaštva:
   
  

Poremećaj identiteta
  

Poremećaj identiteta karakteriziraju ozbiljne i intenzivne subjektivne smetnje, koje nastaju kao posljedica nesposobnosti mlade osobe da uskladi različita stanovišta ega, kao i da ostvari povezanost, dosljednost i cjelovitost u različitim zadacima življenja tijekom razvoja.
Smetnje se najčešće povezuju s osnovnim zadacima sazrijevanja: opredjeljivanjem za dugoročne životne ciljeve i način življenja, izborom spolnog partnera i zanimanja, oblicima prijateljstva, sustavom vrijednosti općeg morala. Poremećaj identiteta najčešće se javlja u kasnoj adolescenciji, kada se mladi počinju odvajati od vrijednosnih sustava i načina življenja roditelja i pokušavaju ostvariti više životne slobode i nezavisnosti te postati ličnosti za sebe.
Psihijatrijski simptomi su: strah iskazan kao emocionalni nemir, razdražljivost, strepnja kod razdvajanja, depresivnost iskazana kao nagla promjena raspoloženja, razmišljanja o samoubojstvu ili pokušaj samoubojstva, smetnje spavanja, ishrane, uzimanje prekomjernih količina alkohola, posezanje za narkoticima itd.
  
  

Kriza intimnosti
  

Prvu slabost identiteta mladi pokazuju u trenucima kada počinju ostvarivati bliske odnose s vršnjacima, zatim odraslima, i izvan porodičnog kruga, kao i sentimentalne veze s heterospolnim partnerom. I u normalnim okolnostima, zbližavanje s drugima zahtijeva jak i zreo ego jer uvijek postoji opasnost da nas drugi svladaju, da postanemo od njih zavisni, da potpuno izgubimo identitet i postanemo zavisni. Stoga mladi s poremećajem identiteta izbjegavaju uspostavljanje odnosa s drugim osobama, ili se prema drugima odnose krajnje površno.
  
  

Kriza odlučivanja
   

Mlade osobe s poremećajem identiteta imaju velike teškoće u donošenju odluka, kako onih svakodnevnih, tako i onih značajnih, kao što su određeno zanimanje u životu, izbor spolnog partnera itd.
  
  

Poremećaj prilagođavanja (adolescentna kriza)
  

Poremećaj prilagođavanja prolazni je psihički poremećaj, karakterističan za mladalački period. Nastanak i razvoj poremećaja prilagođavanja povezuje se s nesposobnošću mladih da rješavaju konflikte u procesu aktualnog prilagođavanja, a pripadaju prethodnim stupnjevima razvoja. Strah koji se tako javlja nadvladava snage ega, što vodi odlaganju, usporavanju ili zaustavljanju razvoja i regresivnom ponašanju (strah, depresija, poremećaji ishrane i spavanja, psihosomatske reakcije itd.).
Adolescenti s tim poremećajem neočekivano donose važne životne odluke pokazuju lažno nezavisno ponašanje ili preveliku čežnju za kućom, roditeljima i vršnjacima.
  
    

Poremećaj spolnog identiteta u adolescenciji
  

Pokazivanje poremećaja spolnog identiteta najčešće je u periodu kasne adolescencije i praćeno je brojnim simptomima i oblicima ponašanja: intenzivan strah sve do razvoja panike (homoseksualna panika) bitno je obilježje poremećaja spolnog identiteta. I rano sklapanje braka ima isti cilj jer mladi smatraju da će ih brak osloboditi sumnji, dajući i njima i drugima dovoljno dolaza o njihovoj spolnoj zrelosti.
U porodicama u kojima mladi odrastaju bez istospolnog roditelja ili njegove zamjene nedostaje identifikacijski uzor, što bitno utječe na formiranje spolnog identiteta. Ni porodica u kojoj od rane mladosti ne nedostaje roditelj suprotnog spola ponekad ne pruža najpovoljnije psihološke uvjete za razvoj spolnog identiteta, bez obzira na to što postoji identifikacijski uzor. U nekim obiteljima dolazi do psiholoških izmjena uloga roditelja pa mlada osoba ne nalazi prave identifikacijske uzore, što ima negativne posljedice na formiranje spolnog identiteta.
Poznate su majke s izrazitom potrebom za dominacijom i kompetentnošću u braku s nekim, često intelektualno inferiornim supruzima.
Uočavajući da je majka jača, mlada osoba muškog spola počinje je oponašati. Trenutak kada osoba shvati da sve žene nisu kao njegova majka, ni svi muškarci kao njegov otac, značajan je za pravilno usmjeravanje spolnog razvoja. Međutim, ako se to ne dogodi, lako može doći do razvoja smetnji u prihvaćanju vlastite muškosti.
Postoje obitelji u kojima otac "upravlja" čvrstom rukom tiranina i sve ukućane tretira kao objekte. Majka je topla, ali sasvim neefikasna, jer kćeri ne pruža ni sigurnost, ni zaštitu. Da bi otklonila opasnost koja stalno dolazi od oca, majka oponaša očev agresivni način ponašanja i tako eliminira muške osobe kao objekte s kojima treba ostvarivati intimnost.
U takvom modelu porodičnih odnosa, krajnje je neizvjesno kako će mlada djevojka formirati svoj spolni identitet. Problemi mlade osobe javit će se kada u njoj ojača potreba za jasnom spolnom identifikacijom, prihvaćanjem spolne uloge i zrelijom komunikacijom s osobama istog spola i pokazivanjem heterospolnog interesa. Problemi takve vrste najčešće se javljaju na početku studija, kada mlada osoba napušta obitelj i počinje živjeti u studentskome domu, kada ode na ljetovanje bez roditelja itd.
Poremećaj spolnog identiteta u adolescenciji prolazan je psihički poremećaj jer takva osoba nije zadovoljna sama sa sobom, znači nije zrela!
    
   

Što je osjećajna zrelost
  

Kada su Freuda upitali što je zrelost, odgovorio je sažeto: zrela osoba mora biti kadra sklopiti ljubavni odnos s osobom suprotnog spola i baviti se nekim društveno korisnim i proizvodnim radom, te uživati u jednom i drugom (voljeti i raditi).
Premda se neki psihoterapeuti mogu pozivati na normu skupine u pokušaju da pomognu klijentima i pacijentima da se osjećaju udobnije sami sa sobom i ostalima, u većini literature o mentalnom zdravlju zrelost je zamišljena kao unutarnje stanje.
Zrela osoba je ona koja suspreže mržnju i može voljeti osobu suprotnog spola (s kojom može i želi živjeti i raditi, rađati potomstvo i odmarati se i svojoj djeci također osigurati doličan razvoj).
Čini se da zrelost podrazumijeva i to da je pojedinac kadar prihvatiti svoje nedostatke bez prevelika osjećaja krivnje ili stida, jer je u njemu istodobno razvijen osjećaj vlastita identiteta i može se brinuti sam o sebi, bez straha uživati u neovisnosti zbog realnog osjećaja vlastitih sposobnosti, ne izjeda ga sumnja u sebe. Zreo muž i zrela žena mogu voljeti i spolno uživati jedno u drugome, a da pri tome jedno od drugoga ne prave likove roditelja.
      
      
Mr. sc. George Salebi, dr. med.