Bračni odnosi
  

LJUBAV - IZBOR BRAČNIH PARTNERA

   

Označavanje braka kao razvojne faze sadrži pretpostavku da se psihološki razvoj nastavlja u životu odraslih ljudi i da on nije, kako se pretpostavljalo tradicionalnim predajama, završen s fizičkom zrelošću. Nema sumnje da je djetinjstvo od velike i primarne važnosti za razvoj i da ono najvećim zalogom sudjeluje u određivanju i oblikovanju ponašanja i doživljavanja svijeta ljudske jedinke.
  

 

Od iskusnih se ljudi često čuje da je izbor bračnog druga zapravo neka vrsta lutrije, upravo "igra na sreću". Takvog su mišljenja obično ljudi koji su se razočarali u svom ljubavnom životu pa traže opravdanje za svoj neuspjeh, jer nemaju dovoljno odvažnosti pogledati istini u oči i kod sebe potražiti pravi razlog svoje nevolje.
Bračni drug bio je "sudbina" tako dugo dok čovjek nije imao mogućnosti sam sebi birati seksualnog partnera, nego su mu ga nametnuli roditelji, običaji, vjera i razni društveni propisi koji su čovjeku oduzimali slobodu ličnosti.

Osobito je za žene izbor partnera vjekovima bio samo priželjkivani, a rijetko ostvareni ideal. One nisu imale prava biranja, morale su biti sretne da budu odabrane.
   
  

Izbor - odraz zrelosti
  

Izbor bračnog partnera, ili uopće seksualnog partnera, može mnogo reći o ličnosti onoga koji bira, osobito o njegovom odnosu prema spolnosti. U izboru partnera čovjek često otkriva svoje svjesne i nesvjesne životne ciljeve, pokazujući pritom svoje iskustvo u poznavanju ljudi i svoju vještinu u proziranju tuđeg ponašanja. Možemo reći da je to posljedica emocionalne zrelosti i rezultat iskustva i stečenog znanja. Neki kažu da je sretan brak osnovni uvjet za zadovoljstvo, isto kao i povoljne vanjske okolnosti, kao što je dobar stan, sigurno zaposlenje, lijep prihod i slično.
Međutim, ni najsređenije životne prilike ne mogu nadomjestiti unutarnji nesklad, hladnoću, odbojnost i trajni osjećajni nesporazum među bračnim partnerima. Jer stvarni sadržaj braka proizlazi iz ljudi, iz njihovih osjećaja, težnji, interesa. Ako se našlo dvoje ljudi koji su uzajamno otkrili mnogo toga zajedničkoga, pa se približavaju njihovi životni interesi, vjerojatno će imati i iste životne potrebe. Zato je pravilan izbor bračnog partnera od najveće važnosti za uspjeh spolne zajednice u kojoj čovjek može i želi zadovoljiti svoje najintimnije potrebe.
Da bi izbor bio uspješan, čovjek pri njemu mora biti potpuno samostalan. LJudi obično tvrde da je ljubav "slijepa", što je samo djelomično istina. Emocije smanjuju sposobnost razumnog prosuđivanja, ali samo u svom početnom, akutnom stadiju. Kad ljubav postane staloženija, mirnija, a ujedno i dublja, vraća se mogućnost sređenijeg promatranja partnera. Osim toga, zreo se čovjek ni neće upustiti u brak na brzinu, u prvom naletu zaljubljenosti, nego će to učiniti kasnije, kad osjećajna veza s osobom drugog spola postane prisnija.
No, pravilan izbor partnera najčešće se sastoji upravo u tome da se zna razlučiti dublja osjećajna povezanost od časovite zaljubljenosti zbog spolne privlačnosti.
  
  

Seksualni sklad nije dovoljan
  

Nerazumno je ulaziti u brak s čovjekom prema kome ne osjećamo ljubav, nego ga samo želimo kao seksualnog partnera. No, jednako je nerazumno stvoriti spolnu zajednicu s nekim koga voliko kao čovjeka, poštujemo ga i vrlo smo mu odani, ali ga spolno ne priželjkujemo. Najvredniji je motiv za izbor bračnog druga ljubav koja obuhvaća cjelokupnu odabranikovu ličnost, zajedno s njegovom spolnošću. Kada postoji samo međusobni spolni interes, bez dublje osjećajne veze, brak se zapravo sadržajno nikad ni ne stvori, jer se sam spolni odnos ne može zvati brakom. Spolni nagon sam za sebe ubrzo se zasiti, partneri se više ne privlače, pa se takva spolna veza mora prije ili poslije raspasti.
Osjećanje zrelosti nekog čovjeka potrebno je da bi mogao rješavati osnovne zadatke koje mu nameće život u ljudskoj zajednici.
Zanimljivo je promatrati da li je netko u svom prilaženju drugim ljudima otvoren, slobodan i prirodan, ili bojažljiv, nesiguran i izvještačenog ponašanja. Prvi oblik ponašanja ukazuje na stanovitu sigurnost u sebe. Drugi otkriva manje ili veće nepovjerenje u svoju vlastitu vrijednost. Takvo je ponašanje znak prilične egocentričnosti i smanjene sposobnosti za suradnju s drugima. U braku su takve osobine teška smetnja.
Autoritativna i netolerantna ličnost ne podnosi uza se nikoga tko bi mogao ugroziti njezin prestiž. Ona je psihički uska, sposobnost adaptacije joj je malena, a sebičnost velika. To su onda opće karakterne osobine koje se javljaju u svakom dodiru s drugim čovjekom, pa i u seksualnom životu. A one su upravo dijametralno suprotne onome što čovjek mora unijeti u spolnu zajednicu ako želi da ona postoji i da se razvija.
  
  

Sretni biraju sretne
   

Sretni ljudi mogu voljeti i sebe i druge, jer su prevladali djetinjastu samozaljubljenost i osjećaj svemoćnosti, pa se trse da postignu ono što im je stvarno i moguće. Oni lakše podnose frustraciju i pravedan sud, oni se mogu nadmetati bez želje da povrijede i mogu uspjeti u životu bez osjećaja krivnje i straha. Oni mogu uživati u svom spolnom identitetu.
Sposobnost da sebe provjerimo drugoj osobi slika je ranog odnosa majke i djeteta, kad je osjećajna priljubljenost glavnim izvorom ugode.

Zacijelo, sretni su ljudi kada mogu uživati u ljubavnom odnosu s bićem suprotnog spola, što se očituje u međusobnom povjerenju, poštovanju, nasladi u spolnom snošaju, prisnosti i odanosti. Sretan muškarac ili sretna žena odabrat će sretnog i zrelog bračnog partnera i uživati u uzajamnoj ljubavi.
Nesretna osoba obično odabere nesretnu osobu za bračnog partnera, da upotpuni svoje neuroze, a posljedica je nesretan brak.
  
  

Upoznaj moju majku
  

Mladim ženama koje kane stupiti u brak može se preporučiti da budu oprezne u odabiranju partnera kad uoče da je on jako zavisan od svoje majke i potpuno pod njezinim utjecajem. Ona je njega odgojila za sebe, sebi na radost, utjehu i ponos, a ne za neku stranu ženu koja se nepozvana pojavila u toj zajednici i preotela joj sina. To je razlog da se takva majka pretvara u ljubomornu svekrvu. Ona često čini sve i sva da bi među bračne partnere posijala razdor i tako opet dobila sina potpuno za sebe. Ako se tu muž ne zna odlučno opredijeliti za ženu i oduprijeti se majčinu utjecaju, nego joj popušta i koleba se između žene i majke, u braku nastupaju žestoki sukobi. Žena po svom prirodnom pravu zahtijeva da muž bude njezin, a ne da se dijeli između nje i neprijateljski raspoložene majke. Ako on nije kadar to prevladati, ona mu to zamjera, gubi za nj seksualni interes, postaje nezadovoljna i napeta i temelji braka počinju se ozbiljno drmati.
Kad mladić bira djevojku, pametno će napraviti da ne zažmiri ako opazi da je njezina mati izrazito vlastohlepna žena, "komandant" u kući, a kći se s njom potpuno identificirala, oponaša je u njezinom autoritativnom stavu i pokušava u braku zauzeti nadmoćan položaj.
Već znamo da se vlast i ravnopravnost u braku međusobno isključuju. A vlast, odnosno podložnost, isto tako isključuje ljubav i povjerenje. Zato se spolna zajednica izgrađena na osnovi nadmoći jednog partnera nad drugim teško razvije u skladan brak. Ako je u braku jedan partner razmažen, opet imamo pred sobom odnos sluge i gospodara, a ne ravnopravnih sudionika bračnog života. U takvoj situaciji nema dovoljno uvjeta za uspješan brak. Razmaženi su ljudi puni sebe i odviše začahureni pred drugima da bi se spolnom partneru potpuno otvorili. Osim toga, previše su nesigurni da bi znali pokazati svu svoju seksualnu energiju. Stoga se kod njih često javlja slaba potencija, odnosno djelomična ili potpuna frigidnost.
  
    

Kakav u radu takav u braku
  

Neke podatke o karakteru čovjeka može nam dati i njegov stav prema radu. Produktivna djelatnost nagonska je potreba čovjeka, duboko usađena u njegovu prirodu. Zato je rad povezan s mnogim emocijama, pa se u odnosu prema njemu odražava i osjećajna zrelost čovjeka. Stoga nas i u izboru bračnog partnera mora zanimati kakve su profesionalne ambicije ličnosti koja nas privlači, kakvi su njezini motivi za rad i što njima želi postići. Kad čovjek u svoj rad unosi mnogo volje, interesa, energije, i kad je rad od opće koristi, možemo se nadati da će i u svoj spolni život unijeti isto toliko energije. Bezvoljne, pasivne, pesimistične i ni za što pravo zainteresirane ličnosti obično u brak unose mrtvilo, nepokretnost. Sretna spolna zajednica ne nastaje sama od sebe. Nju treba graditi, kao i svoje zvanje, pa čovjek u nju mora uložiti svu svoju stvaralačku snagu ako želi uspjeti. Osim toga, aktivni i odvažni ljudi obično imaju više temperamenta nego pasivne ličnosti. Vatrenost koju pokazuju u svom radu često prenose i u svoj spolni život. Iz čovjekova odnosa prema radu može se nešto zaključiti i o stupnju njegove unutarnje sigurnosti, koja je također značajna za uspjeh u braku.
Plašljivi ljudi vrlo rado iskorištavaju svoj nadređeni položaj da na ljudima izražavaju svoju agresivnost. Ako je netko u radnom odnosu netaktičan, malo je vjerojatno da u spolnoj zajednici neće biti isto. Ako on ne zna sebi naći vrijedan oblik zabave "bez alkoholnog pića", onda je to znak da ne raspolaže bogatim duševnim životom pa ni svom bračnom drugu neće biti kadar mnogo toga pružiti.
    
   

Ne žurite
  

Kod izbora bračnog partnera treba nas svakako najviše zanimati psihoseksualna zrelost odabranika, pa onda odnos prema drugom spolu i vlastitoj seksualnoj ulozi i je li spreman na ravnopravan odnos prema svom spolnom partneru.
Ako je "udvaranje" neke osobe neprirodno, patetično ili koketno, nestrpljivo ili agresivno, nije teško pogoditi da se ne radi ni o kakvoj ljubavi. Žene često nasjedaju muškarcima koji su nestrpljivi u približavanju partnerici i nakon površnog poznanstva žele s njom stupiti u spolni odnos. Svoj zahtjev obično opravdavaju svojom, tobože, natprosječnom strastvenošću, temperamentom. U temperamentu se ljudi sigurno među sobom razlikuju, ali čovjek više nije čisto nagonsko biće koje bi bilo igračka svojih strastui. Emocionalno zrela ličnost sposobna je vladati svojim strastima i u stanju je poštovati tuđe želje i potrebe.

  
     

Mr. sc. George Salebi, dr. med.