Genska terapija
  

SVE JE ZAPISANO

   

Geni unijeti u stanicu radi terapije ili prevencije mogu se aktivirati u "in vivo" ili "in vitro" uvjetima. Mogućnosti su te terapije: a) zamjena gena u genskoj bolesti, b) uništavanje malignih stanica (suicidalni geni) i c) modifikacija imunog odgovora (zamjena antibiotika). Genska terapija može korigirati mal-funkciju gena i time spriječiti pojavu bolesti. Pacijent mora imati potpunu informaciju o terapiji kako bi procijenio stupanj rizika koji bi bio za njega prihvatljiv.
  

 

Smrtnost djece od nasljednih bolesti 20 je puta veća nego od infektivnih bolesti. Čovjek ima 23 para kromosoma i 100.000 gena. Naša inteligencija, izgled i dugovječnost zapisani su u našim genima. Molekularna genetika otkrit će predispoziciju u presimptomatskoj fazi bolesti. Koliko bi bilo etično praviti skrining za psihijatrijske bolesti, jer bi to bilo dijagnostičko znanje bez prave prevencije?

Genska analiza za predispoziciju kancera program je koji uključuje eksperte iz onkologije, genetike i psihijatrije. Takav skrining ima svoje zakonske, etičke i zdravstvene aspekte. Tu su i potencijalni rizik i korist vezani za otkrivanje presimptomatskog stanja. Testiranje bez učinkovite intervencije kontroverzno je jer pacijent doživi emocionalni stres i pogođena je njegova privatnost. Što je moralnost genetičke tehnologije? Genetika pridonosi tome da razumijemo mehanizme nasljeđivanja psihijatrijskih bolesti, ali se obvezno mora voditi računa o etičkim posljedicama genetičkog testiranja na bolest, jer se genetička informacija integrira u život pacijenta.
   
  

Posao za medicinske etičare
  

Život je rizik, a genetika će pomoći da se omogući kontrola rizika. Liječnik-genetičar mora imati znanje "up to date" da bi mogao procijeniti psihološki i socijalni rizik vezan za genetičku informaciju. Nada je svih istraživača da će nove tehnike učiniti mogućim testiranje svih gena za svaku osobu. Značenje pojma "bolest" izmijenit će se, a predispozicijsko stanje bit će indikacija za genetičku terapiju. Nameću se tri važna etička pitanja: 1) Tko ima pravo zahtijevati kompletno genetičko testiranje? 2) Tko će imati pristup povjerljivim informacijama? 3) Da li je to sve zakonski i medicinski opravdano? Etički princip fokusira autonomiju individue, ali i zdravlje populacije. Svaka biomarker-studija mora imati pravnu regulaciju u zakonu. Privatnost se mora regulirati prije primjene nove tehnologije. Počeli smo polako razumijevati odnos između genetike i bolesti i počeli primjenjivati skrining za genetičku predispoziciju nekih bolesti, čak prenatalno. Izuzetno je važno definirati status nosioca rizika za neku bolest (Alzheimer,. Ca dojke, Sch). Ponovo se nameću pitanja: Da li predispozicija znači bolest? Koji su uvjeti da se bolest pojavi? Da li ženi koja ima gen za Ca dojke treba učiniti mastektomiju? Da li dopustiti slobodu roditeljima koji žele da majka pobaci gluho dijete? Još uvijek je više pitanja nego odgovora.
Suvremena medicina omogućila je produženje života pacijentima koji bi inače umrli prije svog reproduktivnog doba, tako da se nakupljaju "loši geni" u populaciji. To je cijena koju plaćamo civilizaciji, jer bilo bi krajnje nehumano odustati od liječenja i ublažavanja ljudskih patnji. U tome su osnovna nužnost učinkovita kontrola i uduševljenje uz dozu kritičnosti. I pored svih strahova, hod u budućnost ne može se zaustaviti.
Stojimo na pragu novogh svijeta i možemo se zapitati: "što sve suvremeni čovjek gubi, a što dobiva s genetskom biotehnologijom?
  
  

Petar Radaković, dr. med.