Hrkanje
  

OKRENI SE NA BOK!

   

Krčanje... stenjanje... pištanje... kreštanje poput pile... roktanje - najednom tišina! Kad, za desetak sekundi, jak, kratak prasak i onda zvuci poput čegrtanja. Poslije dulje ili kraće pauze opet sve isto.
Ona tišina od desetak sekundi - to je problem u hrkača, to je vrijeme kad hrkač ne diše. takve pauze disanja na dulji rok mogu hrkaču skratiti život.
  

 

Kako nastaje hrkanje? Gornje dišne putove čine nos i ždrijelo, do grkljana. Disanje kroz usta neprirodno je. Gornji dišni putovi sliče izvijuganoj cijevi u kojoj ima nekoliko užih mjesta. Kroz uža mjesta zrak prolazi brže i uz veći tlak. Najuže mjesto cijevi jest ono između stražnjeg ruba mekog nepca i njegove resice, sprijeda, te stražnje stijenke sredine ždrijela, straga. Kad je čovjek budan, tada su mišići u mekom nepcu, pa i u korijenu jezika koji je malo ispod, napeti i tako cijev biva najšire što je moguće otvorena za zrak. U snu popusti napetost tih mišića i stoga se meko nepce spušta prema jeziku, koji također gubi napetost svoje muskulature i zato pada prema stražnjoj stijenci ždrijela, naročito pri spavanju na leđima: cijev gornjih dišnih putova pretvara se u usku pukotinu.

Ako je taj dio cijevi uz to uzak od prirode, ili iz nekih drugih razloga, tu se pri disanju ubrzava strujanje zraka i to dovodi do titranja mekog nepca i njegove resice, kao kad vjetar leprša otvorenim jedrom. To je hrkanje.
   
  

Opasne pauze
  

Ako tijekom hrkanja dođe do potpunog zatvaranja dišne cijevi, tada dolazi do opasnog prekida disanja od desetak ili više sekundi. Da se suprotstavi manjku kisika, srce pojačano radi i podiže se krvni tlak, što poslije niza godina može imati kobne posljedice - srčani ili moždani udar. Zbog učestalog manjka kisika u stanicama u tijeku sna, hrkač se ujutro budi poslan i umoran.
Gojazni ljudi osobito su ugroženi jer zbog masnog jastuka u mekom nepcu mnogo lakše dolazi do zatvaranja dišne cijevi i hrkanja te prestanka disanja. Alkoholna pića znatno smanjuju napetost mišića mekog nepca i jezika, s istim posljedicama. Učinak sličan alkoholu imaju sredstva za spavanje i za smirivanje. Pod starost se hrkanje pojačava jer gubitak potkožnog tkiva uzrokuje mlohavost lica. Hrkanje je češće u ljudi koji dišu kroz usta zbog nemogućnosti prolaska zraka kroz nos, npr. zbog upale nosne sluznice i sinusa, nosnih polipa, povećanih krajnika itd.
  
  

Malo tiše!
  

Može li se hrkanje izliječiti? Kušalo se to različitim uređajima i načinima: nošenjem debelog ovratnika, električnim udarom izazvanim hrkanjem, cijevi od nosa do najužeg dijela gornjeg dišnog puta, operativnim odstranjivanjem resice, posebnom protezom u ustima itd. Svi su ti pokušaji na kraju bili uzaludni, i često ili skupi ili opasni. Najviše što se u večini hrkača može postići jest to da se onemogući potpuno zatvaranje cijevi i time spriječi prestanak disanja s kasnijim kobnim posljedicama. A to je velik uspjeh! Osim za one koji spavaju s hrkačem, no i za njih će hrkanje ipak biti malo tiše.
Pa što učiniti da se spriječi prestanak disanja pri hrkanju? Treba se baviti takvim sportom koji će ojačati muskulaturu vrata; zadržati normalnu tjelesnu težinu ispravnom prehranom i kretanjem; dva sata prije spavanja ne piti alkohol; ne uzimati sredstva za spavanje i za smirenje; spavati na boku, a ne na leđima; pod glavu staviti ne previsok jastuk da se onemogući da glava "padne", to jest da se oslobi na grudi za vrijeme spavanja.
Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti; hrkat će se i dalje poštuje li se ove savjete, ali neće doći do kobnih prekida disanja tijekom sna, a to je zdravlje najvažnije!

  
     

Prim. dr. Ivica Ružička