Utjecaj TV-serija na nerođenu djecu
  

MOZART ZA DIJETE

   

  

Kraj 2. milenija poslije Krista označen je kao doba televizije. Po posljednjim istraživanjima, svaki peti Amerikanac izjavio je "da ne bi preživio bez TV-a"; svaki četvrti zaspi pored TV-ekrana barem tri noći tijekom tjedna, a 15% ispitanika ne isključuje TV čak ni kad izlazi iz kuće.
Profesor dr. Peter Heper iznosi u "Lancetu" studiju o fatalnoj zavisnosti od sapunskih opera kod fetusa. On je u svojim istraživanjima pokušao odgovoriti na pitanje da li muzička tema, karakteristična za TV-sapunice, može djelovati kao svojevrsna droga i stvoriti specifične ovisnike, odnosno da li pretjerano uživanje trudnica u takvim serijama može takvu zavisnost prenijeti na još nerođenu djecu.

Drugim riječima, on je ispitivao utjecaj kojekakvih Casandri, Samanti, Esperanci, Rosalindi i sličnih TV-kreatura na buduće generacije. Dr. Heper radi na odjelu za fiziologiju na Kraljičinom fakultetu u Belfastu, a za prve simptome čuo je od majki koje su mu pričale kako njihovo novorođenče s izuzetnom pažnjom gleda baš njihovu omiljenu TV-seriju. 

On je zapazio da novorođenčad na početku prikazivanja emisije ulazi u "stanje mirne budnosti". Već odavno postoje dokazi da fetus percipira zvučne signale i memorira ih: poznato je da, ako trudnica radi psihoprofilaktične vježbe pred porođaj uz glazbu, ta ista melodija kasnije lako umiruje dijete.
Mnoge trudnice priznaju da na njih poput droge djeluju sapunske opere koje, kao što znamo, uvijek počinju karakterističnom glazbenom špicom. Dr. Heper pronašao je buduće majke koje su priznale da su svakodnevno gledale neku od serija, koja ih je po njihovom priznanju relaksirala, zatim su bebe tih majki tijekom prvih dana života pažljivo promatrane i njihovo ponašanje uspoređivano je s ponašanjem beba majki koje nisu robovale serijama. Ponašanje je uspoređivano uz slušanje omiljene glazbene teme, a rezultati su bili uvjerljivi: sve bebe iz "sapunica - grupe" prestale bi plakati čim bi čule špicu omiljene serije, dok je polovina novorođenčadi iz "nedrogirane grupe" ostala potpuno indiferentna na glazbu.
Istraživanja su pokazala da fetus osjeća i raspoloženje majke prema određenim likovima, a njihovo učestalo ponavljanje, potencirano scenarijima, stresno utječe na nerođenu djecu. Uopće nije beznačajno s kojim se likovima buduća majka identificira, jer svakodnevno praćenje serija oblikuje i prve modele percipiranja realnosti još nerođene djece... Što reći poslije svega? Trudnice, razmislite hoćete li gledati horor-filmove, Rosalindu ili se, za promjenu, prepustiti okrepljujućim zvucima glazbe Mozarta, i to ne u svoje ime!
  
  

Petar Radaković, dr. med.