Duboko mi je u sjećanju slučaj jedne djevojčice, učenice petog razreda osnovne škole, koju je izbezumljeni otac naprosto dovukao u naš ured i energično zahtijevao da ju smjestimo u popravni dom samo zato što mu je, po dolasku iz škole, rekla: "Tata, ja sam zaljubljena!" Zaprepašten takvim njegovim postupkom, rekao sam mu: "VI ste, doista, jako sretan otac kad uživate tako veliko povjerenje kćeri, koja je svoju sreću i radost željela podijeliti s vama." Nije ni sačekao da mu kažem sve do kraja - odvratio mi je: "Gori ste vi od nje." Zgrabio ju je za ruku pa, uz viku, prijetnju, ucjenu i pokoju ćušku, odveo u policijsku postaju. Kako ni tamo nije naišao na "razumijevanje", preuzeo je "stvar u svoje ruke" i "problem" počeo rješavati batinama, zabranom izlazaka i druženja s prijateljima, zatvaranjem u kuću, moralnim prodikama, psihičkim i fizičkim maltretiranjem.

Kakva bezazlena dječja ljubav, koliko radosti i sreće, iskrenosti i povjerenja jednim je nerazboritim i grubim postupkom uništeno i pretvoreno u njihovu suprotnost - nesreću, nepovjerenje i mržnju! Koliko je poniženja, srama, boli, očaja i patnje doživjela ta jadna i nedužna djevojčica zbog probuđene ljubavi, iskrenosti i želje da obraduje roditelje, da s njima podijeli sreću i radost! Zar nije bilo pametnije, ljudskije i plemenitije iskazati radost, toplo ju zagrliti, poljubiti, čestitati joj prvu ljubav, ispričati kako je on doživio prvu simpatiju i trenutke prve đačke zaljubljenosti? Da je tako postupio, danas bi njihov odnos bio oaza sreće, mira i zadovoljstva, a ovako je "ukleta kuća" - kako reče majka koja je oboljela na živcima. Otac se odao alkoholu, a kćerka im, od stida, straha, prkosa i mržnje, ne piše niti ih posjećuje. To je očit primjer kako roditelj može isgubiti povjerenje djeteta i odgovor je na pitanje zašto neka djeca svoje "male tajne" povjeravaju drugim ljudima i zašto se za savjet obraćaju nepoznatim i stranim osobama, redakcijama raznih tjednika i listova, a ne vlastitim roditeljima. Zar bez međusobnog razumijevanja, povjerenja, ljubavi, otvorenog i iskrenog dijaloga roditelji od svoje djece mogu očekivati nešto drugo? Posve je logično da se dijete koje je za svoju iskrenost i povjerenje od oca ili majke bilo "nagrađeno" grdnjom, prijetnjom, zastrašivanjem, ucjenom i omalovažavanjem - više ne povjerava takvom roditelju, niti mu se obraća za savjet i pomoć u rješavanju razvojnih i mladenačkih problema koji prate svako odrastanje, socijalizaciju, oblikovanje vlastite osobnosti i dozrijevanje. Ne odgaja se silom, već povjerenjem, razumijevanjem i ljubavlju. Dijete valja pozorno slušati, vjerovati mu, pronaći dovoljno vremena za otvorene i iskrene razgovore s njime. Treba biti fleksibilan, tolerantan i uvijek spreman na kompromis. Dobro ponašanje sastoji se od malih ustupaka" - govorio je Emerson. Griješe roditelji koji drže da dijete mora samo slušati i koji od njega mnogo očekuju, a malo mu daju. Lijepo Vasto kaže: "Ne gledajte na dijete kao na neki dragulj, već se trudite da ono to postane."