Zaštita reproduktivnog zdravlja
  

TEMELJI SPOLNOSTI POTIČU IZ OBITELJI

   

Zaštita reproduktivnog zdravlja obuhvaća odgovorno spolno ponašanje, rađanje zdravog i željenog potomstva te kvalitetan spolni život, bez prisile i nasilja. Istraživanja u svijetu pokazuju da spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće, pobačaji i seksualno zlostavljanje postaju značajan javno-zdravstveni problem te je rad na njihovoj prevenciji temeljni preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja u zrelijoj dobi.
  

 

Spolni odgoj započinje u obitelji, jer dijete usvaja roditeljske stavove o spolnosti. Roditelji bi mogli pridonijeti sretnijem razvitku svoje djece kada bi više naglašavali važnost uzajamnog poštivanja i odgovornosti u spolnim odnosima, nego osuđivali i negirali njihovu spolnost. Dijete koje unutar svoje obitelji ne nalazi razumijevanje, prepušteno je samo sebi, što nije dobro ni za njega, a ni za njegovu obitelj kojoj će se obratiti kada se mogući problem ostvari.
Roditelji su najvažniji objekt identifikacije djeteta u porodici i glavni izvor iskustava na kojima ono gradi svoje životne stavove. Zato su roditelji ne samo prvi, već i najznačajniji odgajatelji djeteta. O strukturi njihovih ličnosti, o njihovu ponašanju, o njihovu međusobnom odnosu i emocionalnom stavu prema djetetu mnogo ovisi kako će se razvijati mlada ličnost.

Ponašanje koje djeca nauče u djetinjstvu osnova je njihova ponašanja kao odraslih osoba.
Svojim ponašanjem u svakodnevnom životu roditelji služe kao UZOR.
"DJECA NIKAD NISU BILA DOBRA U SLUŠANJU ODRASLIH, ALI NIKAD NISU PROPUSTILA DA IH IMITIRAJU!"

Ako su roditelji u dovoljnoj mjeri kulturni, dostojanstveni, dosljedni u ponašanju, marljivi, disciplinirani, suosjećajni, iskreni i srdačni, tada će sve te pozitivne osobine slijediti i djeca.
Poznato je da na oblikovanje i prihvaćanje vlastite spolnosti utječu društvo, roditelji i mediji. Mladi čovjek razvit će se u zdravu ličnost samo u zdravoj obitelji, gdje vlada nježnost, pažljivost, poštovanje i ljubav. Samo u takvoj obitelji moguće je razviti osobnu i spolnu zrelost.
Spolnost je sastavni dio svakog ljudskog bića i izražava se na mnogo načina i kroz sve oblike zdravlja. Ona utječe na misli, osjećaje i samopoštovanje, ona nas pokreće, motivira i oplemenjuje. Samopoštovanje i seksualnost usko su povezani i utječu jedno na drugo.
  
  

Spolni odgoj u školi
  

Neosporna je činjenica da je zdravstveni odgoj posvećen razvoju humanih odnosa među spolovima, proveden tijekom osmogodišnjeg i srednjoškolskog obrazovanja, jedan od najbitnijih uvjeta za uspješno planiranje obitelji i temeljni preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja u zrelijoj dobi.
U tijeku redovnog osnovnoškolskog obrazovanja, prema programima, obrađuje se tematika o spolnosti, spolnim organima i spolno prenosivim bolestima u okviru predmeta priroda, biologija, a eventualno i sata razrednika. U srednjim školama samo se u programima za gimnazije i četverogodišnje strukovne škole u satnici biologije obrađuju teme iz reproduktivnog zdravlja. Tematika o humanim odnosima među spolovima i obitelji obrađuje se u okviru predmeta etika i vjeronauk.
  
  

Kako razgovarati o spolnosti
  

Razgovarati o spolnosti nije nimalo lako i jednostavno. O spolnosti se danas mnogo piše i govori, ali činjenice o spolnosti koje iznose mediji (televizija, tisak) nisu uvijek do kraja istinite i cjelovite.
Komunicirati o spolnim sadržajima konkretno, znači priznavati i prihvaćati individualnost i specifičnost spolnog ponašanja svakog pojedinca, dopuštati iznimke i izbjegavati one upute koje poruku čine primjenjivom na sve i svakoga.
Nepotpune, nedorečene, apstraktne poruke ne samo da su neprimjenjive, nego i zbunjuju.
Spolni odgoj dio je općeg odgoja i trebalo bi ga provoditi tako da potiče osjećaje sigurnosti povjerenja i poštovanja.
Komunikacija u sklopu spolnog odgoja mora biti:
- konkretna, a ne generalizirana,
- cjelovita, a ne manjkava,
- objektivna, a ne iskrivljena subjektivnim predrasudama.
  
  

Uloga školskog liječnika
   

U službama za školsku medicinu obvezan je zdravstvenoodgojni rad o psihičkim i somatskim promjenama u pubertetu, fiziologiji i higijeni menstruacije, spolnosti, kontracepciji, te spolno prenosivim bolestima (SPB) i AIDS-u u osnovnim školama, a u srednjoj školi o humanim odnosima među spolovima, planiranju obitelji, odgovornom spolnom ponašanju, SPB, samozaštiti i informiranju o ranoj detekciji nekih malignoma, npr. dojke, vrata maternice.
Programi spolnog odgoja koji se provode u školi te jednostavne i točne obavijesti iz tog područja pridonose odgovornijem ponašanju mladih, ne potičući ih na spolnu aktivnost.
Uloga školskog liječnika u zaštiti reproduktivnog zdravlja podrazumijeva sustavnu provedbu zdravstvenoodgojnih i edukativnih programa za školsku djecu i mladež, radi povećanja i usvajanja znanja, promjene stavova i promjene rizičnog ponašanja mladih. Treba ih provoditi kontinuirano i timski, u suradnji zdravstvenih djelatnika, obitelji i škole.
  
  

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.