Dječja i preventivna stomatologija
  

S DJECOM TREBA ZNATI

   

Rad s djecom zahtijeva mnogo strpljenja, nervnog napora i znatno trošenje vremena, a s nepredvidivim rezultatima. U tom radu treba stalno imati na umu psihičku i fizičku nezrelost djeteta.
To je najpovoljniji period za provođenje najvećeg broja preventivnih mjera koje će u konačnosti imati najbolje rezultate.
  

 

U radu na odraslom pacijentu stomatolog očekuje razumijevanje i manju ili veću suradnju pacijenta, dok u radu na djeci ne samo da to izostaje, već je stomatolog prinuđen da neprestano osvaja raspoloženje i povjerenje djeteta, da psihološki utječe na svog malog pacijenta, kako bi mu on svojim držanjem omogućio izvršenje planiranog rada.
Dobro poznavanje psiho-fizičkih karakteristika djece prema dobi neobično je važno u planiranju i provođenju preventivnih i terapijskih zahvata.
  
  

Specijalizacija za rad s djecom
  

U trećoj godini života završava se rano djetinjstvo i dolazi predškolsko doba. Tada dijete počinje oponašati rad odraslih, javljaju se elementi moralnog rasuđivanja te brojna područja učenja, a najizraženije je ono koje mu omogućava socijalizaciju. To je period života kad dijete ovladava raznim aktivnostima, usvaja velik broj različitih informacija, razvija svoj govor do stupnja koji ga približava govoru odraslih, počinje logički misliti, razvija svoje osjećaje i osobnost njihova izražaja, ali i njihovu kontrolu. Imajući na umu te karakteristike dječjeg razvoja i probleme na koje nailaze brojni stomatolozi u radu s djecom, došlo se do zaključka da je potrebno unutar stomatološke djelatnosti izdvojiti one stomatologe koji žele raditi s djecom i koji će, pored općeg stomatološkog obrazovanja, tijekom trogodišnje specijalizacije steći i dodatna znanja o razvoju djeteta i radu s njim. Danas u našoj zemlji ima više desetaka takvih stručnjaka, ali su oni interpolirani u sveukupni rad stomatološke djelatnosti jer više ne postoje ambulante DJEČJE I PREVENTIVNE STOMATOLOGIJE.
Dječja i preventivna stomatologija proučava sva zbivanja u ustima djeteta kako bi se osigurali pravilan razvoj i funkcija, da se pravovremeno otkriju i liječe oboljenja i tako onemogući utjecaj tih bolesti na cijeli organizam. Istovremeno, dječja stomatologija uzima u obzir i patološke procese u organizmu koji mogu imati utjecaja na oblikovanje i pravilnu funkciju organa usne šupljine.
  
  

Roditelji pripremaju djecu
  

Najveća i najvažnija razlika između dječje stomatologije i ostalih stomatoloških grana jest u objektu rada: DIJETE NIJE UMANJENI ČOVJEK, već je to LJUDSKO BIĆE U RAZVOJU. Ono je tjelesno, nervno i psihički nerazvijeno. Njegovi pokreti i radnje rezultati su impulsa, a ne nekih stvorenih zaključaka, jer ono još nema sposobnost za razmišljanje i samovladanje. Na toj spoznaji temelji se uspjeh našeg rada. Dijete ispod tri godine ne vrijedi uvjeravati i objašnjavati mu korisnost našeg rada, već se u njega treba izazvati takvo raspoloženje da ono samo poželi naš rad. To se najbolje postiže korištenjem POZITIVNOG UZORA, a u toj dobi to su roditelji.
Pozitivni psihološki utjecaj ključ je uspjeha u radu s djecom. On se postiže načinom pristupa liječnika i sestre djetetu, uređenjem ambulante, ali i prema psihološkom tipu djeteta.
Ambulanta u kojoj se primaju djeca treba sadržavati puno detalja koji će djeci odvlačiti pažnju od osnovnog sredstva za rad - stomatološke stolice i stroja.
Stomatolog mora biti korektan prema djetetu, pokazati interes i poštovanje njegove ličnosti i tako dobiti njegovo povjerenje. Dijete treba stalno hrabriti, potkrepljivati njegovo strpljenje i samopouzdanje i nastojati ne učiniti ništa što bi ga obeshrabrilo, ponizilo, osramotilo ili zaboljelo. Uspješan u radu s djecom bit će vedar, raspoložen, komunikativan stomatolog, a posebno onaj koji osjeća LJUBAV PREMA DJECI.
  
  

Suradnja roditelja i stomatologa
   

Sva djeca ne reagiraju na isti način u zubnoj ordinaciji, već njihovo ponašanje ovisi o njihovu uzrastu, psihološkoj razvijenosti, zdravstvenom stanju, utjecaju roditelja, utjecaju okoline u kojoj žive, urođenom ili stečenom strahu i dr. Gotovo sva djeca dolaze prvi put u stomatološku ambulantu s većom ili manjom količinom straha. Dijete ulazi u ambulantu oklijevajući, gleda ordinaciju i osoblje s nepovjerenjem, stišće se uz roditelja, šuti ili nerado odgovara na postavljena pitanja. Da bi se to prevladalo, potrebno je prije svega da roditelji ne daju neumjesne primjedbe ili prijetnje osobom ili zahvatom liječnika. Liječnički tim mora dijete razuvjeriti i svojim prijateljskim ophođenjem osvojiti povjerenje djeteta. Često se i vrlo plašljivo dijete poslije druge ili treće posjete, ako mu se znalo prići, sasvim oslobodi i dalji rad ide bez teškoća.
Najveći su problem tvrdoglava, nedisciplinirana i razmažena djeca. Takva djeca su pričljiva, glasno i jasno odbijaju da im se bilo što radi, pri čemu viču, neće otvoriti usta, lupanju nogama i sl. Metoda rada koja tu ima uspjeha ovisi o stavu roditelja.
Razborit i kooperabilan roditelj poslušat će liječnika, napustiti ordinaciju, a liječnik će pokušati lijepim razgovorom dijete privoljeti na suradnju. Ako prijateljsko objašnjenje nije urodilo plodom, liječnik treba pokušati prijateljskim nasiljem kojim će, bez grubosti i izrazite srdžbe pokazati djetetu svoju nadmoćnost i potrebu da se određeno liječenje učini i na taj način ako ono ne dopušta normalan rad. da bi se sve to izbjeglo i postigla normalna suradnja s djetetom, potrebno je dijete već u prvoj godini njegova života upoznati s ambijentom ordinacije i stomatološkim timom. U tom uzrastu u većini slučajeva nema potrebe za nekim agresivnijim zahvatima pa će dijete formirati pozitivan stav prema stomatologu i njegovu radu.

  
    

Mr. sc. Ana Fajdić-Furlan, dr. stom.