Trudnica i radno mjesto

  

TRUDNOĆA BEZ RIZIKA

   

Broj zaposlenih žena generativne dobi u neprestanom je porastu te se danas procjenjuje da one u svijetu čine preko 50% radno aktivne populacije. Više od 40% žena tijekom trudnoće ne napušta posao. Razlozi su najčešće socijalne, ekonomske, organizacijske ili osobne naravi: osim bojazni od gubitka posla, smanjenja dohotka, nastoji se slijediti razvoj struke.

  

 

Normalnim ishodom trudnoće smatra se rađanje zdravog djeteta. Međutim, oko 15-20% naizgled neproblematičnih začeća završi spontanim pobačajem. U 2-3% rođene djece zabilježena su različita oštećenja. Oko 20% njih posljedica je naslijeđa, 10% oštećenja novorođenčeta uzrokuje okoliš, a 70% nepoznatog je učinka. Na pitanje kolik je u tome udio radnog okoliša nema pravog odgovora: učinci radnog mjesta na ishod trudnoće neopravdano su zapostavljeni u tim statistikama. A gubitak trudnoće ili rađanje djeteta s različitim, većim ili manjim oštećenjima mogu biti uzrokovani predviđenim utjecajima radnog mjesta. Pri procjeni učinaka radnog mjesta na ishod trudnoće, osim učinaka samog radnog mjesta treba, zbog nastalih fizioloških promjena organizma zaposlene trudnice, obratiti pozornost na specifičnosti njihovih interakcija.

   
  

Mehanički učinci

  

Od začeća do porođaja dolazi do mnogih promjena u organizmu žene. Iako te promjene ne odstupaju znatno od normalnog rada organa, ipak predstavljaju određeno opterećenje za organizam svake trudnice. Radno opterećenje ne utječe na broj spontanih pobačaja samostalno jer je, uz druge čimbenike, opterećenje na radnom mjestu ipak najmanje značajno: fizičke radnice imaju isti postotak spontanih pobačaja kao službenice i on iznosi 8%.
Ako je radno mjesto dobro prilagođeno fiziologiji žene, žena u trudnoći može raditi svoj dotadašnji posao, osim zadnjih 6-8 tjedana, kad se očekuje pad radnog kapaciteta. Tada, u gruboj procjeni, težina terata koje podižu trudnice treba biti za 30-25% manja od dopustivih vrijednosti koje podižu žene za vrijeme obavljanja svog posla. Pretjeran fizički rad u posljednjim mjesecima trudnoće nepovoljno utječe na težinu djeteta pri porodu.
Većina trudnica koje rade isključivo ili pretežno u istom položaju tijela teško se može prilagoditi novim statističkim odnosima u trudnoći. Teže podnose dulje zadržavanje u bilo kojem prisilnom položaju: sjedećem, stojećem ili nagnutom.
Isključivo sjedeći rad trudne žene pogoduje nastanku otežane probave i zatvora stolice, a češće su i upale mokraćnih putova. Dugotrajno sjedenje, osobito ako je tijelo nagnuto naprijed, pogoduje venskom zastoju u maloj zdjelici, što ima za posljedicu poremećaj optoka krvi u posteljici. Otežani optok krvi u posteljici uzrokuje nepravilnosti u metabolizmu djeteta, što je vjerojatno povod češćim pobačajima u trudnica koje rade u prisilnom sjedećem položaju.
Trudnice koje rade stojeći sklone su kolapsima i drugim neurovegetativnim poremećajima, uglavnom zbog nedovoljne regulacije krvnog optoka. Tim ženama ubrzano se javlja venski zastoj u nogama, što je podloga za kasnije proširene vene. Stoga im treba omogućiti da se svaki sat kroz nekoliko minuta odmore u ležećem položaju, ili u sjedećem položaju s nogama položenim vodoravno.
Odavno su opisivani nepovoljni učinci prekomjerne buke i vibracija na ishod trudnoće. Maternica uglavnom ublažava njihovo djelovanje i štiti plod. No, vibracije koje imaju izravno djelovanje na maternicu i plod u njoj, osobito ako djeluju dugo vremena, jako oštećuju plod. A infrazvuk (od 5 do 10 Hz), koji se može pojaviti u zrakoplovima, može uzrokovati pobačaj.

  
  

Zračenja

  

Najviše straha i zabrinutosti trudnice uzrokuje ono osjetilima nedostupno, što bi moglo djelovati nezamijećeno na nju i njeno buduće dijete, a to su različita zračenja.
Ionizirajuća zračenja prvi su nedvojbeno dokazani teratogeni čimbenici, tj. izazivaju oštećenja djeteta bez učinaka na trudnicu. Ozračenje oplođene jajne stanice, kao i njezinih ranih razvojnih stadija, obično završava smrću ploda ili pobačajem. Ozračenje u kasnijim razvojnim fazama može uzrokovati nepravilnosti u razvoju različitih organa ili organskih sustava. Vrsta oštećenja ovisi o tome koji se organ u trenutku ozračenja nalazi u intenzivnoj fazi razvoja. Ozračenje ploda nakon razdoblja razvoja organa obično neće uzrokovati nakaznost, ali će usporavati njegov rast i razvoj u maternici. Novorođenčad ozračenih majki ima manju porođajnu težinu. Osim toga, djeca koja su u maternici bila ozračena češće obolijevaju od leukemije i karcinoma u ranim godinama djetinjstva te se 80% slučajeva teških nepravilnosti u razvoju mozga djece pripisuje takvom izlaganju.
Najopasniji su prvi tjedni trudnoće, kada žena najčešće i ne zna da je trudna. Stoga je zabranjeno izlaganje žena ferilne dobi u uvjetima profesionalne izloženosti veće od 5mSv. To je ukupna doza kojom trudnica smije biti ozračena kroz 9 mjeseci. Ako je trudnoća utvrđena, izloženost trudnice kroz mjesec dana na radnom mjestu ne smije biti veća od 0,5mSv. Tehničari u bolnicama u prosjeku su izloženi dvostruko većim dozama zračenja od tehničara u industriji te je bolničko osoblje osobito rizična skupina i zahtijeva odgovarajući nadzor radnog okoliša i zaposlenih.
Budući da, posebice u posljednjem desetljeću, vrtoglavo raste primjena neionizirajućih zračenja (telekomunikacije, bežični telefoni, sateliti itd.), opravdana je potreba kontinuiranog istraživanja učinaka neionizirajućih zračenja. Može se pročitati niz podataka o učincima neionizirajućih zračenja na živu tvar, pa tako i na organizam trudnica i njihovo buduće dijete. Međutim, učinak ne mora značiti odmah i štetno djelovanje. Rezultati tih istraživanja o učincima na ishod trudnice nepotpuni su, nejasni i nekonzistentni.

  
  

Kemijske tvari

   

Iako se preko 100.000 različitih kemijskih tvari nalazi u čovjekovu okolišu, a svake se godine sintetizira preko 1000 novih, nešto manje od 1% oštećenja novorođenčadi pripisuje se djelovanju kemijskih tvari. Bilo bi pogrešno zaključiti da je učinak kemijskih tvari neznatan. Naprotiv, za velik broj kemijskih tvari prepoznat je nepovoljan učinak na ishod trudnoće te su odgovarajuće mjere zaštite na radu odavno u primjeni. Spontani pobačaji i prerani porođaji te rađanje djece s različitim oštećenjima povezani su najčešće s profesionalnom izloženošću trudnica organskim otapalima, teškim metalima, različitim pesticidima. Osobito se opisuju učinci formaldehida, otapala polikloriranih bifenila, viniklorida, etilen oksida. Olovo, kadmij i živa metali su čiji su nepovoljni učinci na ishod trudnoće odavno poznati: olovo ima učinke na posteljicu, a kadmij povećava propusnost posteljice pa različite štetne tvari, koje posteljica inače zadržava, prolaze i mogu ugroziti plod. Živa i inače lagano prolazi kroz posteljicu i odlaže se u zametnom ili već razvijenom tkivu mozga ploda, uzrokujući ozbiljna oštećenja mozga, gubitak vida i sluha. Prolazeći kroz posteljicu, živa ometa prolaz aminokiselina neophodnih za razvoj ploda, uzrokujući zastoj u rastu i nisku porođajnu težinu. U novije je vrijeme zamijećeno da i mangan uzrokuje češće spontane pobačaje.
Među kemijskim tvarima, u uvjetima profesionalne izloženosti, pozornost treba obratiti na kemoterapeutike, te neophodnost opreza pri rukovanju jer mogu ugroziti zdravlje osobe koja s njima radi i nepovoljno utjecati na ishod trudnoće u svim stadijima.

  
  

Stres

  

Intenzivna psihička uzbuđenja, praćena promjenama tonusa vegetativnog živčanog sustava, utječu na krvožilni sustav. Dolazi do poremećaja optoka krvi u posteljici te smetnji prolaza tvari neophodnih za razvoj ploda. Posljedica su spontani pobačaji, zastoj u rastu i niska porođajna težina.
Liječnici su u svome radu suočeni sa zabrinutošću zaposlenih trudnica o mogućim štetnim učincima njihovih radnih mjesta na ishod trudnoće. Pokušavajući pri tome izbjeći bilo kakvu odgovornost, oni često posežu za bolovanjem. Gdje se znaju štetnosti radnih mjesta, potrebno je pratiti njihove razine u odnosu na razine dopuštenih vrijednosti izloženosti na radnim mjestima. Iako vrsta posla ima izvjesnu ulogu u bolovanju trudnica, nije jedini i odlučujući čimbenik. Kako rad, uvjeti rada, način rada i radni okoliš, tako i osobine trudnice te socijalni, ekonomski i organizacijski kontekst važni su čimbenici. Izmijenjenim psihofizičkim sposobnostima zaposlene trudnice treba prilagoditi radno mjesto jer u protivnom ostaje neizbježna alternativa - bolovanje.

    
      

Prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović