HPV INFEKCIJA
 
Mladi imaju pravo znati važnost cjepiva protiv HPV infekcije
 
Zbog teških komplikacija infekcijom nekim tipovima virusa, među kojima je i niz malignih bolesti, uz odgovorno spolno ponašanje edukacija, probir i cijepljenje dobitna su kombinacija u borbi s HPV-om
 
 
Humani papiloma virus pripada skupini DNA virusa. Zapravo se radi o grupi virusa na koje nailazimo širom svijeta. Infekcija humanim papiloma virusom najraširenija je virusna infekcija reproduktivnog sustava muškarca i žene. Većina spolno aktivnih ljudi zarazit će se tijekom života nekim od tipova tog virusa, neki od njih i više puta.

Danas govorimo o više od 130 tipova, među kojima njih 40-ak uzrokuje infekcije u području genitalnih organa. S obzirom na vrstu promjena koje uzrokuju, tipove HPV-a možemo podijeliti na visokorizične, niskorizične i one koji su neodređenog rizika. Visokorizični su tipovi koji potencijalno uzrokuju nastanak premalignih i malignih promjena. U tu skupinu spadaju sljedeći tipovi: 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68, 73. Niskorizični su oni tipovi koji mogu izazvati benigne promjene i njima pripadaju sljedeći tipovi: 6, 11, 40, 42, 43, 54, 61, 70, 72, 81, CP6108.
 
 
Virus uzrokuje rak
 
HPV se prvenstveno prenosi spolnim kontaktom i većina ljudi zarazi se netom po spolnom odnosu. Pritom treba naglasiti da je u prijenosu infekcije važan genitalni kontakt kože s kožom, a ne sama penetracija.

Većina je infekcija asimptomatska i prođe spontano unutar nekoliko mjeseci, a čak 90 posto njih unutar dvije godine. No, manji broj infekcija, uzrokovanih različitim tipovima, perzistira i ponekad progredira u premaligna i maligna stanja. Karcinom vrata maternice uzrokuju visokorizični tipovi HPV-a, a među njima su tipovi 16 i 18 odgovorni za 70 posto cervikalnih karcinoma i prekanceroznih cervikalnih lezija.

Prof. Harald Zur Hausen je 2008. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu jer je dokazao da je 99,6 posto karcinoma vrata maternice uzrokovano humanim papiloma virusom. Prema podacima SZO iz 2012. godine, karcinom vrata maternice po pojavnosti je na drugom mjestu kod žena fertilne dobi (iza karcinoma dojke), posebice među onima koje žive u manje razvijenim regijama svijeta. U 2012. godini zabilježeno je 445.000 novih slučajeva širom svijeta, a oko 270.000 žena umrlo je od karcinoma vrata maternice.

Dakako, utvrđena je i veza određenih visokorizičnih HPV tipova s karcinomima anusa, vulve, vagine i penisa, čija je učestalost manja od karcinoma vrata maternice.Niskorizični tipovi HPV-a mogu uzrokovati nastanak genitalnih bradavica, ali i benignih lezija na području glave i vrata, kao što je npr. tzv. respiratorna papilomatoza (bolest u kojoj tumor raste unutar respiratornog sustava, počevši od nosa i usta pa do pluća). Iako benigne promjene poput genitalnih bradavica rijetko dovode do smrti, vrlo su infektivne i stoga raširene.
 
 
Rizičan promiskuitet
 
Infekcija HPV-om ne mora uvijek biti asimptomatska. Može razviti i simptome, a to su onda u žena poremećaj menstrualnog ciklusa, vaginalna krvarenja po spolnom odnosu, bolovi u leđima, zdjelici, nogama, svrbež, osjećaj nelagode.

Nasreću, najveći broj infekcija prođe spontano, ali postoji rizik da neke postanu kronične i da se iz njih razvije prekancerozna lezija, koja može progredirati i razviti se u invazivni cervikalni karcinom. U žena s normalnim imunološkim sustavom može proći i 15-20 godina da bi se razvio karcinom, a u onih s oslabljenim imunitetom svega 5-10 godina.

Rizični su čimbenici za razvoj karcinoma cerviksa: rani početak spolnih odnosa, često mijenjanje spolnih partnera, pušenje, oslabljen imunološki sustav, nehigijena, neznanje, bijeg od problema.
 
Veoma je važno što prije dijagnosticirati promjene, kako bi terapija bila učinkovitija. SZO preporučuje programe probira koji će, posebice u zemljama u razvoju, dovesti do ranijeg prepoznavanja bolesti te bržeg, jednostavnijeg i uspješnijeg liječenja.

Rana terapija prevenira daljnji razvoj u 80 posto cervikalnih karcinoma. Stoga se preporučuje svakoj ženi između 30 i 49 godina učiniti najmanje jedan probir, a po mogućnosti i češće, kao što je uobičajena praksa kod nas u Hrvatskoj (1 put godišnje za ženu u fertilnoj dobi).
 
Klinička istraživanja pokazuju da su oba cjepiva sigurna i vrlo učinkovita u prevenciji infekcije koju izazivaju HPV tipovi 16 i 18. Oba cjepiva je, dakako, najbolje primijeniti prije izloženosti HPV-u, tj. prije prvog spolnog odnosa.

Stoga SZO preporučuje cijepljenje djevojčica u dobi između 9 i 13 godina. Netko tko je već zaražen HPV-om može imati koristi od tog cjepiva jer većina ljudi nije zaražena svim tipovima od kojih cjepivo štiti, pa će imati djelomičnu zaštitu. Cjepivo se ne smije koristiti s namjerom liječenja bolesti. Cijepljenje nije zamjena za rutinski probir raka vrata maternice.
 

Budući da se cijepljenje protiv HPV-infekcije zasad ne nalazi u obvezatnom kalendaru cijepljenja u RH, izbor cijepljenja je slobodan.

Za maloljetnike, informirani pristanak potpisuje roditelj/staratelj. Svaki postupak cijepljenja protiv HPV-a uključuje informiranje o HPV-infekcijama i cjepivu, uzimanje osobne anamneze te pregled i samu imunizaciju.

 
Cjepivo za djevojke i mladiće protiv visokorizičnih tipova virusa
 
Učinkovita mjera zaštite, osim redovitih probira, jest cijepljenje protiv HPV-a. Trenutno su na našem tržištu dvije vrste cjepiva, dvovalentno i četverovalentno. Oba su registrirana za djevojke, a četverovalentno i za mladiće. I jedno i drugo cjepivo štite od visokorizičnih tipova 16 i 18, koji su odgovorni za 70 posto cervikalnih karcinoma. Četverovalentno cjepivo štiti i od niskorizičnih tipova 6 i 11, koji su odgovorni za oko 90 posto genitalnih bradavica.
Neprocjenjiva vrijednost edukacije
 

Važno je naglasiti neprocjenjivu vrijednost edukacije, namijenjene mladićima i djevojkama, koja ih poučava odgovornom spolnom ponašanju (odgoda početka spolne aktivnosti, vjernost, zdrav partner, uporaba zaštite pri spolnim odnosima, higijena, liječnički nadzor, planiranje obitelji) i pomaže im u donošenju ispravnih odluka. Nesporno je da su edukacija, probir i cijepljenje dobitna kombinacija u borbi s HPV-om.

 
 
Nataša Dragaš-Zubalj, univ.spec.dr.med.
Spec. školske medicine