RUBEOLA
 
Prijetnja nerođenome djetetu
 
Bolest uzrokuje virus koji najteže posljedice može imati kada su njime zaražene trudnice jer može uzrokovati pobačaj, teška oštećenja ploda i njegovu smrt
 
 
Rubeola (crljenac, crvenka, lat. rubeolus) je akutna zarazna bolest koju uzrokuje virus Rubellae, rod Rubivirusa, iz porodice Togaviride. Rubeola je prvi put opisana sredinom 18. stoljeća, a prvi ju je klinički opisao Friedrich Hoffmann 1740. godine.

Bolest se javlja zimi ili početkom proljeća, a najčešće zahvaća malu djecu i djecu školskog uzrasta, iako se može javiti i u drugoj životnoj dobi.

Prenosi se sa čovjeka na čovjeka, a zaraza se širi kapljičnim putem, samo u uvjetima bliskoga kontakta. Virus izlučuju i oboljeli od blagih i inaparentnih oblika bolesti, a i novorođenčad rođena od majki koje su u posljednim tjednima trudnoće preboljele rubeolu.
 
 
Tipičan ružičasti osip
 
Ta bolest je opasna u slučaju infekcije trudnica zbog mogućeg trajnog oštećenja nerođenog djeteta. Rubeola je vrlo zarazna premda je u tipičnom obliku prebolijeva sve manje djece, jer je uvedeno obvezatno cijepljenje.

Period inkubacije traje 2-3 tjedna, a nakon njega mogu se uočiti početni simptomi bolesti, kao što su blago povišena tjelesna temperatura, opća slabost, sekrecija iz nosa, glavobolja, bolovi u mišićima te crvenilo očiju i ždrijela. Nakon toga dolazi do otoka limfnih čvorova iza ušiju, ispod donje čeljusti i uzduž vrata, a taj otok može potrajati i duži period, uz moguće povećanje slezene.

Početni simptomi zatim se pogoršavaju, a na tijelu bolesnika pojavljuju se i svjetlocrvene mrlje različitog oblika (makulopapulozni osip u nivou ili iznad površine kože), najprije na licu i vratu, posebno na zatiljku, a potom i po cijelome tijelu. Kada nastane osip, virus je u tijelu već danima (obično sedam dana), a količina mu se smanjuje od četvrtoga dana. Te ružičaste mrlje, koje se obično ne stapaju, nestaju nakon 2-3 dana, bez tragova ili s blagim perutanjem kože; stanje bolesnika poboljšava se, a ostaje samo otok na limfnim čvorovima, koji može trajati i do 2-3 tjedna.

Dijagnoza se postavlja serološkim testovima kojima se otkrivaju IgM protutijela specifična za virus, uz karakterističnu kliničku sliku, naročito osip. Izolacija virusa radi se iz brisa ždrijela, krvi, urina, amnionske tekućine kod trudnica i stolice. Od seroloških analiza, koristi se inhibicija hemaglutinacije (IH), koja u drugom tjednu pokazuje visok titar. ELISA metodom otkrivaju se specifični imunoglobulini u IgM klasi, a može se učiniti i izolacija virusa u kulturi tkiva i identifikacija virusne RNK PCR metodom.

Komplikacije bolesti su rijetke, kao angina, upala srednjeg uha, bronhopneumonija, bolovi i/ili upale zglobova. Hospitalizacija oboljelog u principu nije potrebna.
 
 
Liječenje simptomatsko, cjepivo jedina zaštita
 

Liječenje rubeole je simptomatsko: pacijentima se preporučuju mirovanje, lagana prehrana, obilna hidratacija i lijekovi za snižavanje tjelesne temperature.
Za prevenciju bolesti provodi se cijepljenje protiv rubeole - Mo-Pa-Ru (koje uključuje i zaštitu protiv zaušnjaka i ospica), prema kalendaru obvezatnog cijepljenja Republike Hrvatske, i to kada dijete navrši prvu godinu života, a docjepljivanje se obavlja prilikom upisa djeteta u osnovnu školu, što uvelike smanjuje broj oboljelih od te bolesti.

Ako je tijekom života bolest preboljena ili se cijepilo protiv te bolesti - ostaje trajni imunitet. Imunološkim testom procjenjuje se postojanje dvije vrste protutijela: imunoglobulini M (IgM) i imunoglobulini G (IgG). IgM su protutijela koja se stvaraju 4-5 dana nakon zaraze i ostaju u krvi samo nekoliko mjeseci. Njihov nalaz znači svježu infekciju. IgG su protutijela koja su dugotrajna, a njihov nalaz znači da postoji zaštita od bolesti (ili je prije nekog vremena bolest preboljena, ili se razvila otpornost zbog cijepljenja).

 
 
Infekcija najštetnija u trudnoći
 
Bolest je osobito opasna u slučaju infekcije trudnica i trajnog oštećenja nerođenog djeteta. Ako se trudnica zarazi virusom rubeole, to može štetiti razvoju fetusa, osobito ako je infekcija nastala u prvih 16 tjedana gestacije. Krvlju majke virus dolazi do posteljice, prolazi kroz nju i dolazi do fetusa, kojem se oblikuju organi. Zato virus može utjecati na razvoj važnih organa fetusa (srce, centralni živčani sustav, osjetilni organi, poput oka i uha), čime se ti organi mogu razviti na krivi način te može doći do kongenitalnih malformacija (katarakta, gluhoća, srčane mane i mentalna retardacija). Osim toga, može doći do pobačaja ili do rođenja mrtvoga ploda.
 
 
Višnja Gogić dr. med.
Specijalizant epidemiologije