Psihologija braka
 
  

INTIMNI NEPRIJATELJI

   

"Tko vas je naučio svemu ovome, doktore?"
Odgovor je: Patnja.

  

 

Voljeti i raditi - to su sposobnosti koje su znak pune zrelosti. Ako je to točno, onda zrelost može biti ugrožena životna faza. Zbog sadašnjih trendova u statistikama koje se bave brakovima i razvodima, emocionalna inteligencija može imati ključniju ulogu nego ikada. GOdišnji broj razvoda u opasnome je porastu: pogledajte samo vjerojatnost prema kojoj će određeni tek vjenčani par svoju vezu prije ili kasnije okončati razvodom! Premda je zaustavljen porast ukupnog broja razvoda, rizik od razvoda premjestio se u smjeru tek vjenčanih parova.

  Moglo bi se reći da je velik dio takvog porasta posljedica ne toliko slabljenja emocionalne inteligencije, koliko neprestane erozije pritisaka koje nameće društvo. Primjer je gospodarska ovisnost žena o supruzima, što je nekoć održavala brakove čak i u najpromašenijim kombinacijama. Ali ako društvena očekivanja nisu više snaga koja održava brak, tada su emocionalne sile između bračnih drugova važnije žele li njih dvoje održati bračnu zajednicu.

   
  

Korijeni u djetinjstvu

  

U trenutku kada sam ulazio u restoran, mladi muškarac izašao je iz njega na ulicu, okamenjena i mrzovoljna lica. Na korak iza njega trčala je mlada žena, koja ga je šakama očajnički udarala po leđima, vičući: "Proklet bio! Vrati se i budi ljubazan prema meni!" Taj mučan, nemoguće proturječan poziv utjelovljuje obrazac koji najčešće susrećemo kod parova s problemima u vezi.
Prema istraživanjima u emocionalnim razlikama između spolova, djevojčice u odnosu na dječake brže razvijaju sposobnost govora, što im omogućuje veće iskustvo u artikuliranju osjećaja i veću vještinu u korištenju riječi za istraživanje i zamjenjivanje emocionalnih reakcija poput tjelesnih sukoba. Za razliku od njih, dječaci kod kojih se verbalizacija afekata prigušuje, mogu u velikoj mjeri postati nesvjesni emocionalnih stanja, kako u sebi, tako i u drugima.
Primjer: kada se igraju zajedno, djevojčice to čine u manjim skupinama, dok se dječaci igraju u većim skupinama, u kojima je naglasak na konkurenciji. Jedna od ključnih razlika očituje se u onome što se događa kada se igraju dječaci: ako se jedan dječak ozlijedi, od njega se očekuje da se makne i prestane plakati, kako bi se igra mogla nastaviti. Ako se isto dogodi u skupini djevojčica, igra se prekida i svi se okupljaju oko djevojčice koja plače kako bi joj pomogli.
Ta razlika između dječaka i djevojčica u igri pokazuje: dječaci se ponose usamljenom, odlučnom neovisnošću i autonomijom; djevojčice sebe vide kao dio mreže međusobno povezanih jedinki.
Muškarci su zadovoljni ako razgovaraju o "stvarima", dok žene traže emocionalno povezivanje.

  
  

Štetne emocije

  

Negativne emocije slabe učinkovitost imunološkog sustava. Još uvijek nije posve jasno da je raspon takvih promjena dovoljno velik da uzrokuje i promjene na medicinskome planu. Uzrujanost je štetna za zdravlje. Osobe koje su doživjele kroničnu tjeskobu, dugotrajna razdoblja tuge i pesimizma, nepopustljive napetosti ili neprestanih neprijateljskih osjećaja, pokazuju rezultati istraživanja, u dvostruko su većoj opasnosti od bolesti, među njima i depresije, a vodeće su glavobolje i somatske bolesti.
Ako vam je rad srca ubrzan, a tlak povišen zbog toga što se često ljutite, to u tridesetogodišnjem razdoblju može dovesti do bržeg taloženja naslaga na koronarne arterije, a zatim i infarkta. Ta otkrića ne znače da ljudi trabaju potiskivati bijes kada je on opravdan i primjeren.

Povremeno izražavanje neprijateljskih osjećaja nije opasno za zdravlje. Problemi se javljaju kada to neprijateljstvo postane toliko stalno da određuje antagonističan osobni stil - stil koji karakteriziraju učestali osjećaji nepovjerenja i cinizma te sklonost podrugljivim primjedbama i omalovažavanju, kao i očitiji napadaji razdražljivosti i bijesa. Kada ljudi uvide da ih takvo neprijateljsko držanje može prerano odvesti u grob, pripravni su pokušati promijeniti svoje ponašanje.

  
  

Stres

   

Osobito uvjerljivi dokazi o utjecaju stresa na zdravlje potječu iz proučavanja zaraznih bolesti poput prehlade, gripe i herpesa. Takvim smo virusima izloženi neprestano, no naš im se imunološki sustav obično uspijeva oduprijeti. U razdobljima kada smo pod emocionalnim stresom, ti su obrambeni sustavi češće neuspješni. Pokazalo se da stres i tjeskoba slabe organizam i otvaraju put bolesti.
Uzrujanost zbog životnih pritisaka u mnogim se znanstvenim istraživanjima povezuje s početkom bolesti i tijekom oporavka. Žena koja zbog stalne zabrinutosti osjeća gastrointestinalne tegobe, predstavlja školski primjer da tjeskoba i stres mogu pojačavati zdravstvene probleme. Bračni parovi koji su tri mjeseca svakodnevno vodili bilješke o sukobima i uznemirujućim događajima poput bračnih svađa, pokazivali su vrlo izražen obrazac: tri ili četiri dana nakon niza osobito intenzivnih događaja, dobili bi prehladu ili upalu gornjih dišnih puteva. Praćenjem je ustanovljena reaktivacija virusa herpesa kod studenata medicine koji su polagali završne godišnje ispite, kod nedavno razvedenih žena i kod osoba pod stalnim pritiskom izazvanim brigom o članu obitelji koji ima Alzheimerovu bolest.
Cijena tjeskobe nije samo to što slabi imunološke reakcije, nego i štetno djelovanje na krvožilni sustav.

  
  

Korisna svađa

  

Bračne svađe prave su prigode da se u bračni odnos unese emocionalna inteligencija. Na primjer, parovi u stabilnim brakovima skloni su tome da se drže jedne teme i pružaju partneru mogućnost da na samome početku iznese svoj stav. Međutim, oni rade i važan korak dalje: partneri jedno drugome pokazuju da se međusobno slušaju. Budući da je osjećaj da ga onaj drugi sluša nerijetko upravo ono što uzrujani partner i traži, s emocionalnog je stajališta čin pokazivanja suosjećanja vrhunsko sredstvo za smanjivanje napetosti.
Ono što najviše nedostaje parovima koji na koncu završavaju vezu razvodom, jesu pokušaji jednog od partnera da smanji napetost. Postojanje ili nepostojanje načina za ispravljanje sukoba ključna je razlika između svađa kod parova koji imaju zdrav brak i onih koji vezu okončavaju razvodom. Mehanizmi su jednostavni potezi, poput održavanja rasprave na glavnoj temi, pokazivanja suosjećanja i smanjivanja napetosti.

Ti temeljni potezi služe poput emocionalnog termostata: oni izraženim osjećajima onemogućavaju da prijeđu točku vrenja i preplave partnerovu sposobnost usredotočivanja na glavnu temu.
Jedna od općenitih taktika za osiguravanje funkcioniranja braka upućuje nas na to da se ne koncentriramo na konkretna pitanja: odgoj djece, novac, seks, kućne poslove, oko kojih se parovi svađaju, nego da njegujemo zajedničku emocionalnu inteligenciju bračnog para, povečavajući tako mogućnost za izglađivanje sporova. Zatim treba smiriti partnera, pozorno ga slušati i tako riješiti neslaganje, što sve braku dopušta da dalje cvjeta te da se u njemu nadvladaju negativnosti koje ga, ako im se dopusti da se razvijaju, mogu razoriti.
Velik broj emocionalnih reakcija, koje se tako lako aktiviraju u braku, formira se još od djetinjstva. Zbog toga imamo određene emocionalne navike pa, na primjer, pretjerano reagiramo na uočena ponižavanja ili se zatvaramo na prvi znak konfrontacije, iako smo se možda zarekli da se nećemo ponašati poput svojih roditelja.

   

  

     
Mr. sc. George Salebi, dr. med.