RADOVI UČENIKA
 
  

Djetinjstvo nekad i danas

   
  

Nakon bakina pripovijedanja, a i svojih promatranja, zaključila sam da je nekad djetinjstvo bilo teže, ali su uspjesi bili bolji. Djeca su rano ustajala da bi pješačila do škole nekoliko kilometara. Vani je bio snijeg i mrak, a đaci bosonogi i slabo odjeveni. U malim skupinama išli su iz sela, gazeći hladne puteljke i ledom okovane bare. Knjige nisu nosili u torbama niti u najlonima, nego su ih vezivali konopcem i držali u hladnim rukama. Oko njih se ćulo zavijanje vukova što je sablasno odjekivalo prostorom. Svi ti učenici oslanjali su se na svoje znanje, a ne na digitrone i kompjutere.
Danas naša generacija ima sve što zaželi. Vrijeme provodi igrajući razne video-elektronske igre. U školu nas dovoze autobusi. Oni nas odvoze i kućama. Kada je u Rijeci pao snijeg, ostali smo u kućama, kraj toplih peći. Nismo išli u školu, kao da ćemo se smrznuti pored svih kaputa, skafandera, kapa i rukavica, šalova i štitnika za uši. Ništa ne pješačimo. Svugdje automobili i autobusi. Kad sve to već imamo, a nismo zadovoljni, onda se trebamo vratiti među naše pretke i početi život iznova.

    
   

Klaudija Segnan, V f
Novinarska družina
OŠ "Kozala" u Rijeci