Detektor laži
 
  

OČI NE LAŽU

   

Većina ljudi misli da rijetko laže. Ali, statistika ne laže: prosječni građanin prosječno tijekom jednog sata pet puta izgovori neistinu.

  

 

Statistika daje još neke podatke o tipovima lažaca. U oko pedeset posto slučajeva pomoću laži nastoji se izbjeći kakvu neugodnost: to je tip lažaca-kukavica. U oko dvadeset pet posto slučajeva čovjek si uz pomoć laži nastoji učiniti život ugodnijim: to je tip lažaca-šarmera. U oko deset posto slučajeva čovjek koristi laž da se jače istakne: to je tip lašca - hohštaplera. Preostali postotak laži može biti zločest: riječ je o tipu lašca - intriganta.

   
  

Laž vodi u stres

  

U čovjeka /jer životinja ne laže/ laž je neiskorjenjiva. I natprosječno etičan čovjek katkad laže. Ili taji, a tajenje je poseban oblik laži. Psihologija smatra da je laž već odavna postala društveno prihvaćenom. Ako nije zločesta, laž je postala društvenom konvencijom! Zamislite kako bi vas okolina prihvatila, čak i ona najbliža, kad biste svakome uvijek u lice rekli svu istinu! Kako biste tek reagirali vi kad bi vam rekli svu istinu o vama?!
Još jedna zabluda: čovjek je uvjeren da zna tako vješto koristiti male laži da nitko ne primjećuje da laže. No, u određenim prilikama zakon dopušta korištenje posebnog uređaja za otkrivanje laži - detektora laži. Čovjek je, poput životinje, biološki, primarno genski, programiran tako da ne laže. Stoga za ljudski organizam svaka laž biološki predstavlja neprirodan, bolestan podražaj - stres. Ljudski se organizam nesvjesno brani od tog stresa, kao i od svakog drugog stresa. Na stres reagira vegetativni autonomni živčani sustav čovjeka, a taj radi nehotično i na nj ne može djelovati ljudska volja. Ljudska volja ne može suzbiti antistresna reagiranja organizma. Organizam se od stresa zbog laži brani na ove načine: krvni tlak se diže, bilo se ubrzava, disanje postaje površnije, koža se oznoji, u koži se smanji količina krvi.
Sve se te promjene uz pomoć kimografa na detektoru laži mogu zabilježiti na papirnoj ili filmskoj vrpci, kao što se bilježi rad srca na elektrokardiogramu /EKG/. Pri svakoj laži dolazi do promjena normalnog izgleda krivulje za sve spomenute fiziološke događaje: krvni tlak, bilo, disanje, vlažnost i tempertura kože. Stručnjak, obično kriminolog, koji prati tijek krivulje, zapazi odstupanje tijeka od normale pri odgovoru na određeno njegovo pitanje, što znači da je odgovor bio lažan. To mu je pokazatelj kamo da usmjeri istragu. Istraživana osoba mora dati pristanak da bude podvrgnuta ispitivanju na detektoru laži. Odbijanje pristanka već je određena indicija.

  
  

Lažeš čim trepneš

  

Čovjek je u svakodnevnom životu u boljem položaju. Njegov sugovornik ili sugovornica, kome laže sitnu laž, nema detektor laži. Ali ipak ima jedan indikator koji, s većom ili manjom vjerojatnošću, ukazuje na laž. Osim tlaka, bila i svega ostaloga što se mijenja pri laganju, ima još jedna vegetativna autonomna reakcija koju se ne može kontrolirati: treptanje očnih kapaka! Pri razgovoru sugovorniku valja gledati u oči: kad laže, on će treptati brže i jače, gotovo uvijek svi. To je dovoljno za sumnju, ali ne i nepobitan dokaz. Teže je ako sugovornik nosi sunčane naočale.

  
  
Prim. dr. Ivica Ružička, dr. med.