RADOVI UCENIKA
 
  

Moj prinos naporima u sprječavanju i eliminiranju ovisnosti

   

 

Nemam baš neko veliko životno iskustvo, ali sa četrnaest godina dovoljno sam odrastao da bih bio siguran kako moderan svijet pati od mnogih nesavršenosti. Jedna od njih su ovisnosti, pod kojima mnogi krivo odmah pomisle na drogu i narkomaniju. Ne treba dati manje značenje opasnostima od alkoholizma, pušenja, kockanja, a usudim se pomisliti da bi se i zaduživanje (neumjereno posuđivanje, npr. novca koji se potom ne može vratiti pravodobno, pa se kreće u novo posuđivanje), te čak i džeparenje (što postaje pošast moga rodnog grada), osim što sigurno pripada kriminalnim aktivnostima ako ga stalno ponavljaju iste osobe, moglo nazvati oblikom ovisnosti.
Negdje sam pročitao da gotovo 2/3 ukupnog svjetskog stanovništva, u većoj ili manjoj mjeri, puši cigarete i cigare "cube" ili žvače duhan. Znači, nikotin je u visokoj mjeri "zaveo" svijet. Liječnici uporno dokazuju da su karcinom pluća i kardiovaskularne bolesti, a zbog toga i smrtnost, zamjetno povećani, osobito posljednjih desetljeća stoljeća koje je za nama, ali svijet kao da je u polusnu, "njeguje" svoj porok.

Ponetko i prestane pušiti, ali što učiniti kada ima i liječnika pušača? Mislim da je to nedopustivo, zato ovaj tekst smatram malenim prinosom općim naporima protiv pušenja. Ja znam da mnogi ljudi uzdržavaju svoje obitelji radeći u tvornicama duhana te da bi ostali bez plaće kada bi se odjednom sve takve tvornice u svijetu zatvorile. Međutim, sve bi se moglo zamijeniti drugim proizvoddnjama kada bi se svi ljudi u svijetu složili. Zdravlje djece i svih ljudi općenito trebalo bi biti najvažnije. Možda se sve to nekada i ostvari, ili dam ja nepopravljivi naivac i romantičar.
Slična je stvar i s alkoholizmom. Nezamislivo je, ali se ipak događa, da već ujutro, kod odlaska u školu, sretnem pijanca da tetura pred marketom na Donjoj Vežici. Pa kada se uspio toliko rano "naliti", dok su ostali ljudi spavali? Ili sve to "vozi" već od prethodne večeri! Protiv sam takvih pojava. Mnogi su alkoholičari zbog svog poroka izgubili obitelj, a oni koji je još imaju, u pravilu se prema njoj nedostojno ponašaju, osobito prema djeci, kojoj su loš primjer i djeca ih se srame pred vršnjacima. Čitao sam da dječaci i djevojčice koji su evidentirani kao malodobni delikventi, u visokom postotku potječu iz obitelji alkoholičara, ili je prevladao neki drugi oblik neprihvatljivog roditeljskog ponašanja i zapuštanja potomaka. Čak i za blagdane ne volim povećano ispijanje pjenušca ili drugih "jačih" pića. Zar se zbilja veselje može postići tek kada je u glavi "vrtuljak"?!
Sada sam stigao do droge. Ne znam zapravo,, "u živo", kako izgleda ijedna droga, ni "laka" ni "teška". Poznati su mi izrazi koji se koriste: "trava", "joint", "šut". Oh, Bože, to mi je dovoljno da se veoma bojim. Stalno razmišljam da li je moguće da se nekoga kao što sam ja "uvali" u narkomanski mrak, a da on to ne želi ili ne primijeti.
Mislim da u pravilu nije moguće da se dogode ružne stvari ako, naravno, isključim mladenačku radoznalost koja je mnogima "spasonosni" izgovor kada joj udovolje te se ponavljanjima izgube u narkomanskom bespuću i labirintu. Mora se uvijek voditi briga kamo se i s kime zalazi, tko nam je prijatelj u slobodnom vremenu, ako već nije u istom odjelu. Ne treba skupljati u stanovima "čergu" kada nema roditelja. Mislim da roditelji trebaju znati za naša nova poznanstva ili prijateljstva. Možda nam neće uvijek biti po volji njihova reakcija i "predavanje" o tome što se od dobro odgojenog sina ili kćeri očekuje, ali roditelji su osobe koje nas vole najviše na svijetu (tako je u većini slučajeva i tako je u mojoj obitelji). Možemo im dopustiti da ponekad budu zamorni u zamjenu za sve što za nas čine. Kako li se tek osjećaju mama ili tata mlade djevojke ili dječaka koji nemaju povjerenja u njih, a imaju odgovorne ili rizične poslove u kojima odgovaraju za sigurnost drugih ljudi, kada idu zabrinuti s posla jer ne znaju što će u svojem domu zateći, a već su ih njihovi potomci iznenađivali neprihvatljivim i nedopustivim ponašanjem. U novije vrijeme pročitao sam da se treba, osim vožnje u alkoholiziranom stanju, kontrolirati, zabranjivati i kažnjavati i za vožnju pod utjecajem opijata. Premalo nas je, osobito mladih u našoj Hrvatskoj, da bismo šutke prelazili preko tolikih smrtnih stradavanja, posebice vikendom.
U Rijeci sam uočio na više mjesta "BINGO" igračnice i prostore s automatima za igre za novac, znači za kockanje. Slušao sam da tamo u pravilu zalaze ljudi koji imaju novčanih problema te najčešće izgube i ono malo novca koji su unijeli u nadi da ga kockanjem mogu povećati. Takve su "bajke" moguće samo u američkim filmovima. Ne želim da moja Rijeka u bilo čemu nalikuje Las Vegasu. Strast za kockanjem također smatram ovisnošću i protiv sam toga. Rad je jedino kako se poteno i mirne savjesti može doći do novaca, i to će mi biti misao vodilja i kada odrastem.
O suzbijanju džeparenja (možda sam patentirao naziv da je i to ovisnost ili će neki mudriji ljudi to drugačije nazvati), očekujem mišljenja policije i drugih službi koje to trebaju suzbijati. A vjerojatno bi bio "lijek" posao za sve. Tko čini ružne stvari, treba mu dati teži posao u prvo vrijeme, dok to ne počne odgojno djelovati. Znam da je potreba za uzimanjem ili otuđivanjem tuđih stvari bolest i zovu je kleptomanija, ali, džeparenje u autobusima i na tržnici ne može se podvesti pod taj naziv. Zato je moj stav da i džepare treba tretirati u nekoj mjeri kao ovisnike i poduzeti postupke odvikavanja i "spamećivanja". Svi moramo znati, bez obzira na to koliko godina imamo, da ne činimo drugim ljudima stvari koje ne bismo željeli da oni nama čine. Tako ćemo razvijati vlastiti vrijednosni sustav i postati časni odrasli ljudi.
Uh, baš sam se raspisao, a samo želim dati barem malen prinos ukupnim naporima na uklanjanju svih oblika ovisnosti iz moje prelijepe Hrvatske. To što su mi snage malene, ne znači da se ne trebam i u toj mjeri priključiti i sudjelovati za opće dobro.

   

  
Bojan Juranić, VIII.b
OŠ Vežica, Rijeka