Važnost čovjekova kretanja
 
  

TJELOVJEŽBA JE LIJEK ZA CIJELI ŽIVOT

   

Riječ kinesis (grč.) znači kretanje, gibanje, okretanje. Znanost o pokretu zovemo kineziologija. Ona se dijeli na edukaciju, rekreaciju, agonistiku i kineziterapiju.
Latinske riječi re i creare znače ponovno stvarati. Iz njih nastaje rekreacija, koja obuhvaća djelatnosti i interese čovjeka po osobnom opredjeljenju izvan njegove profesionalne djelatnosti.

  

 

Neponovljivi, najpoznatiji, najistaknutiji starogrčki liječnik Hipokrat proživio je 83 kronološke godine, a u njegovo vrijeme prosječna životna dob iznosila je 30 godina. Danas ljudi prosječno žive 75 godina. Kronološki najstarija živuća pripadnica homo sapiens vrste Francuskinja Marie Luise Meilleur živjela je 117 godina. Ta dob nepojmljiva je za inače izuzetno visoke standarde prosječne starosti najrazvijenijih zemalja, praćenih od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Prognoze WHO o čovjekovoj životnoj dobi dužoj od 80 godina za 2025. godinu u 26 zemalja, govore o velikom budućem napretku preventivne medicine i cjelokupne znanosti.

   
  

Hipokrat je vježbao

  

Prije više od 23 stoljeća, Hipokrat iznosi osobna viđenja o tjelesnom odgoju i jačanju zdravlja. Još tada spoznaje vrijednost svakodnevnog tjelesnog vježbanja u funkciji zaštite zdravlja, uz jasne savjete o vježbanju isključivo u mjesecima bez velikih vrućina. Zauzima se za mijenjanje intenziteta u tjelovježbi. Preporučuje početak jutarnje šetnje sporijim, a kasnije ubrzanim stupnjem brzine. Trčanjem se potiče vitkost tijela. Ukazuje na neumjerenosti u jelu i piću, a protiv loše probave preporučuje trčanje u vijugama i serpentinama. Zauzima se za znojenje izazvano gibanjem. Poznate su mu vježbe disanja i masaža pijeskom. Kupanjem u vodi raznolike temperature i masažom završava svaku gimnastičku aktivnost. Jedna od niza kvalitetnih Hipokratovih rečenica glasi: "Svi dijelovi tijela koji su u funkciji, ako se primjereno koriste i vježbaju radom, dobro se razvijaju, ostaju zdravi, stare sporo, ali ako nisu u uporabi, postaju skloni bolesti, zaostaju u rastu i brzo stare."
Visok nacionalni dohodak stanovnika može, ali i ne mora, osiguravati kvalitetan život. Osoba s višim materijalnim statusom može si priuštiti dužu kronološku dob, a izgledom mlađu biološku dob od svojih vršnjaka. Ako ne vodi računa o svojem zdravlju, izabrat će manje kretanja, više žestokih pića, skupljih droga, depresiju, agresiju, odnosno pomoći razvoju patogenog konativno-kognitivnog prostora. Stanje cjelokupnog osobnog zdravlja moguće je održavati na visokoj zavidnoj razini koristeći raznolike vrste najnovijih zdravstvenih tehnologija, usavršenih od stručnjaka i znanstvenika. Statistički podaci WHO jasno i alarmantno ukazuju na tendenciju bolesti lokomotornog sustava, a time i ostalih posrednih i neposrednih bolesti prouzročenih nekretanjem.

  
  

Tjelesna neaktivnost djeluje na psihu

  

Iako nam je svima znana poruka "bolje spriječiti, nego liječiti", tvrdoglavo se odupiremo preventivnoj medicini.
Pokret izvodimo aktiviranjem mišića, kostiju, zglobova i živčanog sustava. Još prije rođenja, fetus u utrobi majke počinje jasno dokazivati važnost pokreta, odnosno njegova zdravlja. Prve pokušaje zapisivanja pokreta susrećemo u starih Egipćana i Rimljana.
Od rođenja do smrti pokretima prikazujemo stanje zdravlja.
U bogatstvu svemogućih pokreta kojima se koriste živa bića, npr. istezanje mačke, trčanje antilope, plivanje dupina, ronjenje gnjurca, čovjek dominira. Kretanje morskih valova, šum vjetra, pokreti i zvukovi životinja uvijek će nam biti važni činitelji duševnoga zdravlja.
Psihosomatske tegobe česte su u osoba sklonih smanjenom kretanju. Ponašanje i motoričke sposobnosti kvalitetnije su u osoba s višim dnevnim kretanjem od prosjeka.
Što mijenjati u tipičnom kretanju? Svrha je unapređivanje kvalitete kretanja. Nova znanja nije moguće predvidjeti niti ih ugraditi.
Pretjerivanja su uvijek pomagala u razvoju nesklada. Pretjerano kretanje (hiperkinezija) jednako je štetno kao i minimalno kretanje (hipokinezija). Dob, spol, zdravstveni status i interes pomažu nam odrediti umjerena kretanja kojima ulažemo u svoj organizam.
Izlaganje tijela hladnoći, toplini, svjetlosti, zagađenosti zraka zahtjeva dužnu zaštitu zdravlja za vrijeme profesionalnoga rada, rekreacije, šetnje, hodanja, skijanja, plivanja, kupanja, trčanja i ostalih kineziologijskih aktivnosti.

  
  

Igra nije samo za djecu

   

Kineziologijski, igre možemo promatrati kao edukacijske, rekreativne, kineziterapeutske i agonističke.
Igra je karakterizirana užitkom za vrijeme aktivnosti i pripada prostoru rekreacije. Ako ljudsku aktivnost slobodnog vremena, odnosno izvan radnog vremena, karakterizira njezin krajnji rezultat, takva aktivnost nije igra. To je najvidljivije u sportskim igrama, gdje se potpisuju astronomski ugovori između kluba i igrača za nastupe kraće od desetljeća, kada igrači dobivaju za taj rad, "igru" - milijune njemačkih maraka, talijanskih lira, engleskih funti... Igrači su u radnom odnosu.
Tjelesno vježbanje u kineziterapiji (liječenje pokretom) ima primjeren utjecaj na sve sustave ljudskog organizma.
Sport u kineziterapiji pruža duševno opuštanje i poboljšanje funkcije. Invalidski sport toliko je razvijen da sada postoje i paraolimpijske igre invalida.
Uz utjecaj na opći tjelesni razvoj i ponovno usvajanje duševno-tjelesnih sposobnosti, igra razvija zabavu, zajedništvo, hrabri, oduševljava, pomaže u sjecanju samouvjerenosti u osobne sposobnosti.
Između velikoga izbora, bitno je izvršiti izbor najkorisnijeg sporta za pacijenta s točnom dijagnozom, pazeći na stanje lokomotornog sustava, funkcionalnih sposobnosti srčanožilnog sustava, kapacitet pluća, stanje osjetila.
Uz nabrojene unutrašnje čimbenike, bitni su i vanjski faktori, poput hrane, intenziteta, spola, dobi, dužine trajanja sportskog napora.
Kontraindicirana su vježbanja kod zaraznih bolesti, upalnih procesa, zloćudnih (malignih) tumora, velikih gubitaka krvi (teških anemija), otrovanog organizma (sepse), šoka, kroničnih srčanih bolesti.

  
  

Vježba je lijek

  
ZNAČAJAN JE UTJECAJ TJELESNOG VJEŽBANJA U KINEZITERAPIJI NA:
  • srčanožilni sustav (povećanje količine krvi, brži i snažniji rad srca)
  • dišni sustav (potiče se ubrzanje disanja, povećanje količine kisika - unešenog zraka, plućne ventilacije),
  • živčani sustav (sudjeluje u točnosti izvođenja pokreta, ispravljanju nepravilnih pokreta i položaja, doziranju)

Prema udjelu živčanog sustava u izvođenju pokreta, razlikujemo refleksne (nebitne za kineziterapiju) i voljne pokrete. Bitnu ulogu u izvođenju tih pokreta imaju senzitivni živci, prenoseći podražaje s kraja (periferije) kako bi nadopunjavali zapovijedi mišićima - izvođačima određenih pokreta.
Liječenje tjelovježbom zavisi o vrsti vježbi, doziranju i početnom položaju. Pacijent snagom osobnih mišića (muskulature), bez pomoći, izvodi stupnjevito aktivne vježbe, razvijajući snagu, izdržljivost, spretnost i brzinu. One mu vraćaju izgubljene funkcije. O stupnju zdravstvene tehnologije i materijalnom statusu pacijenta zavisi uporaba najmodernijih metoda i aparata specijalne kineziterapije.
Aktivne vježbe uz pomoć vježbe su pri kojima pomažu: fizioterapeut, raznolika pomagala, a može i pacijent samopomoću svojim zdravim dijelovima tijela. Aktivne vježbe uz otpor fizioterapeuta, pacijenta, te raznolikih starih i novih pomagala zovemo samostalne aktivne vježbe. Nesamostalno izveden pacijentov pokret zahtijeva pasivno vježbanje. Cilj je vratiti pokrete kojima se prenose impulsi ka središtima. Zavisno od željenog cilja i općeg stanja, izabire se početni položaj. Važnost početnog položaja za vrijeme vježbanja očituje se u brzini funkcionalnog oporavka.

  
    

Višestruko korisni izleti

  

Skupne odlaske u prirodu, s unaprijed dogovorenim mjestom, zovemo izletima. Petkom poslije podne, subotom i nedjeljom najčešće se odlazi na jednodnevne i dvodnevne izlete koji imaju važnost punjenja organizma zadovoljstvom, opuštanjem i izuzetno bitnim i nezaobilaznim aktivnim odmorom, raznolikim kretnim sadržajima, izabranim po osobnom interesu, zavisnom o konativno-kognitivnim sposobnostima osobe, te ugodnim i umjerenim umorom, odmorom i snom. Za djecu i roditelje te starije osobe izuzetnu važnost imaju višednevni izleti: ljetovanja na moru i zimovanja u planini. Upravo zato roditelji, ulažući u zdravlje cijele obitelji, najčešće zimi i ljeti odlaze na godišnje odmore, kada su i njihova djeca bez obveza. Klasična zimovanja uglavnom su nestala, a njih su posljednja tri desetljeća izgurala izuzetno popularna skijanja. Alpsko skijanje prihvaćenije je od skijaškoga trčanja, iako skijaški trkači nemaju gotovo nikakvih povreda. Skijaši, obično tjelesno nepripremljeni za specifične tjelesne napore i duševno nepripremljeni na opasnosti koje su moguće, nažalost, imaju šansi lakših i težih povređivanja (poput divljanja nečasnih pojedinaca na skijaškim stazama, slično viđeno na našim cestama od agresivnih vozača).

  
VAŽNOST PASIVNOG IZLETA VAŽNOST AKTIVNOG IZLETA
  • obrazovanje i estetski odgoj
  • malo pridonosi tjelesnom razvoju
  • malo pridonosi jačanju zdravlja
  • razvoj tjelesnih sposobnosti
  • razvoj umnih sposobnosti
  • stjecanje raznolikih znanja
  • stjecanje korisnih navika
   

Izlet može biti pasivan, aktivan i kombiniran. Kombinirani izlet sastavljen je od dvostrukih vrijednosti aktivnog i pasivnog odmora. Svladavanjem raznolikih udaljenosti na putu utječe se na cijeli srčanožilni i lokomotorni sustav. Veća su opterećenja ako je naleđima naprtnjača s nužnom odjećom i obućom, hranom, vodom i drugim sitnicama.
Klasično kampiranje u prirodi uz more, rijeku, jezero, šumu dopušta se samo u određenim prostorima - kampovima. Prihvatljivije je u mladih kampera, i s najmanjim, uglavnom modernim, kvalitetnim šatorima sa dva pokrova i dva dna.
Kada se osjećamo dobro i zdravo? Ako se nalazimo u vikendici, kampu, planinarskoj kućici, planinarskom domu, hotelu, a okolni prostor plijeni ljepotom prirode, sadržaja, ima ugodno adaptiran prostor, bazen, restoran, kafić, organiziran društveni život, mnogobrojne sportsko-rekreativne sadržaje. Ljubazno osoblje, uz dobru kuhinju, razvija prijatan odmor i osvježenje, uz nezaobilaznu rekreaciju, odmor i plivanje.
Današnji hoteli za zdravstveni turizam najčešće nude dvokrevetne sobe, suvremeno opremljene kupaonice, telefon, televiziju, aperitiv-barove, restorane, uz obvezatne bazene, sale za tjelovježbu i klupske prostorije. Nezaobilazni su sadržaji: bazen, aquagan, aquaaerobic, ponude bicikla, fitnessa, tenisa, odbojke na pijesku, streličarstva, ribolova, vožnje brodicama, jahanja, posebnih vjčeri u popularnim termopolisima tipa kluba. Tipično zdravstveno središte posjeduje termalne vode (temperatura npr. 42-63 stupnja Celzijusa), za rehabilitaciju i liječenje bolesti i povreda motoričkog i živčano-mišićnog sustava. U njima rade liječnici - specijalisti (fizijatar, internist, ortoped) te fizioterapeuti i maseri. U medicinski programiranim aktivnim odmorima potrebno je angažiranje kineziologa sa specijalizacijama sportske rekreacije i kineziterapije. Kod indikacija, kao što su upalni, degenerativni i vanzglobni reumatizam, bolesti mišića i živaca, oštećenja motoričkog aparata, postoperativna stanja, bolesti metabolizma, ginekološka oboljenja i rehabilitacija nakon onkoloških zahvata, zavisno o indikaciji, nude se liječenja vodama, pokretima, strujama, toplinama, ručnim masažama, mehanoterapijama, akupunkturom, shiatsu i watsu.

    
   

Tehnologija u funkciji zdravlja?

  

Zašto MPAO (medicinski programirani aktivni odmor)?
Čovjekova ljubav prema posjedovanju najvjernije se očituje u učestalom opskrbljivanju vrhunskim tehnološkim pomagalima koja potiču svakodnevno smanjivanje važnih gibanja i do tada minimalnih pokreta. Kupnja limenoga ljubimca, odnosno osobnog vozila, nezamisliva je bez automatike npr. električnog podizača stakla). Daljinski upravljači TV-a, videa, CD-linija, klima uređaja "zabranjuje" njihovim vlasnicima učestala dizanja i sjedenja, čime pospješuju lokomotorne, kardiovaskularne, respiratorne bolesti te potiču depresivna i agresivna stanja. Industrijska mehanizacija, kućanska pomagala, mobiteli, "drive in!-trgovine i restorani upotpunjuju sliku o minimalnim gibanjima čovječjega tijela u radnom i slobodnom vremenu.
Zgodni, mali, simpatični mobiteli mogu nas podsjetiti na lance veslača u galijama kada vlasnici tvrtki poklone to malo elektroničko pomagalo svojim djelatnicima. Radnici ne smiju isključiti mobitel jer su time 24 sata na raspolaganju svojem gospodaru. I dok je većina ljudi ispod preporučenih dnevnih kretanja, manji postotak ljudi u urbanim prostorima iznad je dopuštenih dnevnih gibanja.
Vlada požuda i potraga za novim tehnološko-sportsko-rekreativnim sadržajima u slobodnom vremenu.
Carmack i Martens (1979.), u Journal Sport Psychol, objavili su rezultate znanstvenog istraživanja u praćenju upornih i manje upornih vježbača, gdje se pokazalo da tjelovježba pripada skupini "lijekova" koji se moraju trajno uzimati u normalnoj populaciji, inače se postignuti psihički učinci brzo gube.
Više od 60% liječnika u najrazvijenijim državama svijeta liječi anksiozne (bolesni osjećaji, strah, tjeskobe i sl.) bolesnike, prema njihovim osobnim sklonostima, hodanjem, plivanjem, vožnjom bicikla, vježbanjem snage i trčanjem.

      
      

Kretanje i depresija su neprijatelji

  
UČINCI TERAPIJE TJELOVJEŽBOM NA PSIHOPATOLOŠKE POREMEĆAJE DEPRESIJE I ANKSIOZNOSTI:
  • mogućnost smanjenja doze potrebnih lijekova (nemoguće ih je posve izostaviti),
  • smanjenje jačine poremećaja (mjereno psihološkim mjerama /psihijatrijskim intervjuom/,
  • poboljšanje općeg funkcioniranja pacijenta (osamostaljenje u nekim svakodnevnim aktivnostima, mogućnost suočavanja sa situacijama koje su pacijenta prije smetale i slično)
    

Znanstvena istraživanja o mogućnostima smanjenja patopsiholoških poremećaja uz pomoć tjelovježbe potkrijepljene liječenjima, dokazala su izuzetno dobre učinke na navedene poremećaje, a značajno na depresije (Bosscher, Weinstein, Greist) i anksioznost (Berger, Owen, Crawford, Eklund).
Skupina studenata, plivajući 2 puta tjedno tijekom 14 dana, kratkoročno je poboljšala raspoloženje u odnosu na skupine studenata koje su izabrale mačevanje, fitness, jogu, predavanje o zdravlju.
De Vries (1987.) dokazuje da se tjelovježbom smanjuju somatski i kognitivni aspekt napetosti, neruomišićna napetost i prevladavaju neadekvatne, perzistirajuće misli.
Interesantne rezultate dobio je Kleine (1994.) istražujući stres zbog pisanja testa iz matematike. Smanjenje stresa utvrđeno je kod gimnazijalaca koji su imali sat tjelovježbe, i to intenzivnog kružnog treninga nakon testa. Nije primijećeno smanjenje stresa u drugoj kontrolnoj skupini, koja je nakon testa imala relaksirajući sat književnosti.
Aerobne tjelesne aktivnosti, kao što su hodanje, trčanje, vožnja biciklom, plivanje i slično, preporučuju se u djece s blagom i umjerenom hipertenzijom (povišenim krvnim tlakom). Češće je i duže gledanje TV - programa u gojazne djece koja, uz hipersenzitivnu (preosjetljivu) djecu, za vrijeme intenzivnog vježbanja imaju češće više vrijednosti krvnog tlaka. Već u dobi od pet godina uočene su u djece boljih funkcionalnih sposobnosti niže vrijednosti krvnoga tlaka.
Po Smithu (1984.), najmanje 50% promjena koje se pripisuju starenju u populaciji razvijenoga svijeta može se pripisati atrofiji zbog neaktivnosti. Tijekom starenja za četvrtinu se smanjuje sposobnost korištenja mišića kroz duže vrijeme, a do polovice vitalni kapacitet pluća.

   

OMJER ŽIVOTNE DOBI I KRONIČNIH ZDRAVSTVENIH PROBLEMA
  • 80% osoba starih 65 godina i više ima nekoliko kroničnih bolesti,
  • 40% starijih osoba ima hipertenziju - povišeni krvni tlak,
  • iznad 45 godina najveća je učestalost pretilosti u razvijenim državama
  • hiperlipidemija (povećana koncentracija masnoća u krvi),
  • inzulin-neovisni dijabetes (šećerna bolest neovisna o inzulinu) jedna je od najčešćih bolesti starijih osoba,
  • karcinom debelog crijeva, karcinom dojke,
  • iznad 50 godina hiperholesterolemija (povećana količina kolesterola u krvi),
  • iznad 20 godina povećava se, a vrh postiže iznad 50 godina,
  • češća je u starijih žena,
  • opasnost za bolesti srca stasrijih od 60 godina,
  • osteoporoza - prijelom vrata bedrene kosti kao jedna od najtežih posljedica,
  • kompresivni prijelom kralježaka,
  • prijelom distalnog dijela podlaktice,
  • artritis - izuzetno opasan jer je vodeći razlog gubitak funkcijske samostalnosti u starosti,
  • neurološki gubitak samostalnosti, najčešće moždani udar, demencija i Parkinsonova bolest.

 

Održavanje i poboljšavanje funkcionalnih sposobnosti te sprečavanje, liječenje i rehabilitacija nekih akutnih i kroničnih bolesti specifični su ciljevi redovitoga gibanja, odnosno tjelesnog vježbanja, koje odgađa i usporava smanjenje funkcionalnih sposobnosti organizma.

   
REDOVITA TJELOVJEŽBA SMANJUJE NAPADE OBOLIJEVANJA OD:
  • koronarnih bolesti srca (a sustavna tjelovježba utječe na niz čimbenika rizika za razvoj koronarnih bolesti srca),
  • šećernih bolesti neovisnih o inzulinu,
  • karcinoma debelog crijeva,
  • oisteoporoze i njezinih kliničkih znakova,
  • pretilost (viška tjelesne masti i prekomjerne tjelesne mase), uz redukcijsku dijetu.

 

Tjelesnom aktivnošću, navodi Marjeta Mišigoj-Duraković (1999.), smanjuju se vrijednosti triglicerida u plazmi, povećavaju se vrijednosti lipoproteina visoke gustoće (HDL-C) u plazmi sa zaštitnim djelovanjem, poboljšava se tolerancija glukoze, povećava se fibrinolitička aktivnost u krvi.
Svima nam je dobro poznata tamna strana nekretanja ili/i pretjeranog opterećenja organizma, povezanog s pretjeranim konzumiranjem alkoholnih pića, pušenjem cigareta, visokim krvnim tlakom, pretilosti, uporabom lakih, srednjih i teških droga, nedovoljnim ili pretjeranim odmaranjem, nekvalitetnom prehranom, poremećenim međuljudskim odnosima, neodlaskom liječniku barem na kontrolne preglede.

Obično se misli kako neće baš nas uhvatiti neka od "nagradnih igara" kao posljedica takvog načina života. Mnogobrojna znanstvena i stručna istraživanja iz ovoga područja jasno su dokazala vrijednosti preventivne medicine, sportske rekreacije i ostalih interdisciplinarnih područja koja za cilj imaju pomoći ljudskoj vrsti. Najčešće upravo u najrazvijenijim državama svijeta, usprkos zavidnoj materijalnoj situaciji, stručnjacima i znanstvenicima, znanjima i svekolikim dokazima, ljudi ne konzumiraju najkvalitetnija znanja, već najstarije poroke neumjerenosti u svemu, pa i u onome izuzetno bitnome - premalom ili pretjeranom kretanju. Zato će naši potomci vjerojatno imati izbuljene oči, trbušinu pretilnjaka, stražnjicu u obliku "kante za smeće" i još veću površinu u mozgu nego što je do sada imala ljudska šaka unutar prostora središnjega živčanog sustava. Nove generacije znatno će kvalitetnije valorizirati vrijednosti umjerenih i primjerenih kretanja čovječjeg organizma.
Učestalim održavanjem svojega organizma svakodnevnim umjerenim i primjerenim kretanjima može se pridonijeti svojem osobnom zdravstvenom statusu.

   

   

Albin Redžić, prof.
Maja Redžić, prof.