Dijetoterapija bolesti srca i krvnih žila

   
  

Patofiziologija srca i krvnih žila usko su povezane. Patološke promjene na krvnim žilama odražavaju se na srcu, kao što se i kardijalna insuficijencija reflektira na krvnim žilama. Mnogi čimbenici u hrani škodljivo djeluju i na srce i na krvne žile. Danas smatramo da su svim srčano-žilnim bolesnicima zajedničke sljedeće nutricijske ograde, koje su, ako ih bolesnik ne uvažava, štetne za njegovo zdravstveno stanje:

1. količina soli u hrani mora biti savjesno regulirana, uz ograničenje svim bolesnicima s edemima i hipertenzijom,
2. količina namirnica bogatih zasićenim mastima ne bi trebala prijeći maksimalno trećinu količine nezasićenih,
3. restrikcija odnosno potpuna apstinencija od alkohola,
4. prehrana u čestim, manjim obrocima, osobito važna za bolesnike s kardijalnom dekompenzacijom i infarktom miokarda,
5. smanjenje kalorijske vrijednosti hrane na onu koja zadovoljava dnevne potrebe kako bi se reducirala prevelika tjelesna masa debelih osoba, a održala normalna prehrana,
6. kontrola kalija, kalcija i natrija, zbog potencijalne opasnosti od hipernatrijemije ili hiponatrijemije, pri abuzusu diuretika te opasnost hipokalijemije i hipokalcijemije,
7. reguliranje kolesterola u tijelu izborom odgovarajućih namirnica siromašnih egzogenim kolesterolom ili onih koji ga uopće ne sadrže.

  
  

Srčana dekompenzacija

  

Dekompenzacija srčanih funkcija može biti posljedica bilo kojeg patološkog stanja na srcu i krvnim žilama, počevši od valvularnih srčanih grešaka od arterijske hipertenzije. Dekompenzirano srce ne može osigurati dovoljnu količinu krvi bubrezima, a zbog zatajivanja njegovih osnovnih funkcija dolazi do retencije soli i vode, što se manifestira edemima koji prate silu gravitacije, dispnojama na najmanji fizički napor ili noćnim dispnojama.

Uz terapiju kardiotonicima i diureticima najveću pažnju valja obratiti pravilnoj dijeti. Pritom se valja držati sljedećih osnova:
1. Obroke valja davati često i male. Svaka velika količina jela distendira trbuh i još više otežava rad srca. Distenzija želuca nakon svakoga velikog obroka hrane izravno izazove dispnoju.
2. Unatoč diureticima, u hrani tih bolesnika valja ograničiti sol. U lakšim slučajevima može se provesti umjereni režim, s maksimalno 2 g soli dnevno, a kod stroge neslane dijete ne daje se nikakva dodatna količina soli, dok se izbjegavaju sve namirnice bogate sa soli. Bolesnicima koji ne mogu podnijeti takvu apsolutno neslanu dijetu može se dati maksimalno 500 mg soli dnevno, sve dok se ne oslobodi edema, bar onih vidljivih. Ne treba očekivati da će neslana dijeta dati odmah rezultat! Uz potpuno neslanu dijetu nije potrebno ograničavanje tekućine, jer i voda djeluje diuretski. Pri tome valja osobito paziti, kontrolom Na u krvi, da ne dođe do opasne neželjene hiponatrijemije. Valja posebno istaknuti da je digestija i osobito apsorpcija nutrijensa u tankom crijevu kod kardijalne dekompenzacije reducirana zbog postojećih nevidljivih edema.
3. Valja davati hranu koja obiluje kalijem, a siromašna je natrijem. Hipokalijemija povećava opasnost intoksikacije digitalisom, a smanjuje koncentraciju sposobnosti bubrega. Svakog bolesnika koji je na terapiji kardiotonicima i diureticima valja budno nadzirati kontrolirajući kalij, kalcij i natrij u krvi. Ako je kalij u krvi ispod 4 mmol/L, deficit treba nadoknaditi davanjem kalija.
4. Zbog čestih, malih obroka može doći, pri užem izboru hrane, do manjka vitamina. To treba nadoknaditi davanjem vitaminskih preparata.
5. Valja kontrolirati kalcij u krvi, osobito bolesnicima koji ne podnose mlijeko (alergija na mliječne proteine, deficit laktaze). KOličinu kalcija treba održavati u normalnim granicama, a u slučaju deficita supstituirati nastali manjak.
6. Tekućinu ne treba ograničavati, osim u bolesnika s klinički dokazanom hiponatrijemijom (dehidracija, mučnina, porast ureje u krvi, snižen Na u krvi). S hranom se daje sol, a voda oprezno, paralelno stanju natrija u krvi.
7. Valja izbjegavati kofein, jer u pravilu izaziva tahikardiju i disritmije srca. Tek po uspostavi kompenzacije mogu se, bolesnicima koji "ne mogu bez kave", dopustiti jedna do maksimalno dvije šalice kave dnevno, najbolje "kapuciner", uz primjenu obranog mlijeka.

  
  

Infarkt miokarda

  

Bolesnicima s infarktom miokarda prijeti srčana dekompenzacija, pa se prehrana upravlja prema načelima iznesenim u dijetoterapiji kardijalne dekompenzacije. K tome valja pažnju obratiti prehrani prvih dana bolesti, uz ograničenje soli u hrani i zabranu kave!
Zbog potencijalne aritmije zabranjena su u akutnoj fazi infarkta kava i sva pića i jela koja sadrže kofein i tein. Debelim osobama valja davati redukcijsku dijetu da se smanji tjelesna težina. Valja izbjegavati hranu koja prirodno sadrži dosta soli. Treba pretpostavljati namirnice bogate kalijem (v. tablice u poglavlju XI). Ne valja davati jela bogata kolesterolom.
U akutnoj fazi bolesniku se svede sol na minimum, na maksimalno 500 mg dnevno. Daje se bistra tekuća dijeta u čestim, malim obrocima. Kava je zabranjena. Namirnice sa zasićenim masnim kiselinama i bogate kolesterolom također su zabranjene. Od jaja se može uzeti samo bjelanjak.
Kad se stanje počne popravljati, i dalje valja sol održavati na minimalnoj količini, oko 500 mg dnevno. I kasnije, kad se bolesnik oporavi od infarkta, valja i dalje uzimati više neslanu nego slanu hranu, a nikako salamurena ili sa soli konzervirana jela, i to trajno! Zdrav čovjek normalno dnevno prosječnom hranom uzima 15-20 g soli, iako se dnevne potrebe kreću tek oko 3-4 g soli.
Naime, valja računati na sol koju prirodno sadrže brojne namirnice (riba, meso, mlijeko itd., v. tablice). Umjereni režim dopušta najviše do 2 g soli dnevno! Takva preporuka može se dati bolesniku s preboljelim infarktom, pogotovo ako je infarkt u vezi s arterijskom hipertenzijom.
U SAD drže bolesnika s infarktom na strogoj dijeti bez soli, bez kolesterola i zasićenih masti, bez kofeina i na redukcijskoj dijeti obično osam tjedana od početka bolesti. Nakon toga dopušta se bolesniku slobodna prehrana prema želji, ali i dalje vrijedi zlatno pravilo: što manje soli u hrani, što manje zasićenih masti u hrani, što manje kofeina u napicima, što manje namirnica bogatih kolesterolom, a od alkoholnih pića samo vrlo umjereno malo vina, najbolje pomiješanog s vodom. Stae pučke navike kako žestoka alkoholna pića pogoduju srčanim bolesnicima valja odbaciti kao neosnovane (v. Arterijska hipertenzija).

    
         

Iz knjige: Prof. dr. Roko Živković "Dijetoterapija"