Koronarografija

  

NEZAMJENJIVA DIJAGNOSTIČKA METODA

   

Danas se vrlo često u našem svakidašnjem životu, u obitelji, na ulici, za vrijeme rada, sastanka i raznih društvenih događanja može čuti riječ koju obični ljudi u pravilu teško ili pogrešno izgovaraju i pritom u sebi osjete neku mučninu i zebnju pa čak i strah - koronarografija!

  

 

Doista, prilikom izgovora te riječi čovjek sebi postavlja brojna pitanja o tome:

- što je koronarografija,
- čemu ona služi i što se njome dobiva,
- zašto i kada se ona radi,
- tko ju radi,
- postoji li kakva opasnost za pacijenta.

Na ta pitanja pokušat ću ukratko odgovoriti da bih čitateljima objasnio značenje pojma koronarografije te vrijednost i važnost koronarografije u suvremenoj kardiologiji. Također ću pokušati eliminirati svaki bezrazložni strah kod onih čitatelja koji se moraju podvrgnuti toj dijagnostičkoj proceduri.

Koronarografija je visokodiferentna, visokospecifična, invazivna kardiološka dijagnostička procedura kojom se pomoću sofisticirane radiološke aparature prikazuju srčane krvne žile ili koronarne arterije, koje srcu donose arterijsku krv.

   
  

Koronarne arterije

  

To su arterije koje kao KRUNA obavijaju srčani mišić (vidi sliku) te mu na taj način dovode kisik i hranjive sastojke. Srčani mišić ima dvije arterije - LIJEVU I DESNU KORONARNU ARTERIJU, koje izlaze iz početnog dijela aorte. Lijeva koronarna arterija, ili glavno deblo, ubrzo se dijeli na dvije grane: prednju silaznu granu i zavojitu granu. Te dvije grane zajedno s desnom koronarnom arterijom čine tri glavne srčane arterije, pa stoga često govorimo o jednožilnom, dvožilnom ili trožilnom koronarnom oboljenju.
Prve selektivne koronarografije, kao rutinska dijagnostička metoda, počele su se izvoditi krajem šezdesetih godina (1967. god.) u SAD-u. Zbog toga je u mnogim laboratorijima uvriježeno da se, prilikom obilježavanja glavnih koronarnih arterija i njihovih sekundarnih grana, koristi anglosaksonska momenklatura. Naš laboratorij također je prihvatio tu nomenklaturu.
Na kraju recimo i to da ne postoje dva čovjeka s istom koronarografskom anatomijom.

  
  

Koronarna bolest

  

O koronarnoj bolesti već je rečeno više u drugim člancima, no ovdje ću ponoviti samo jednu činjenicu: najtočnija dijagnoza koronarne bolesti postiže se koronarografijom, koja danas ne samo da prikazuje anatomiju koronarnih arterija već, zahvaljujući savršenoj digitalnoj tehnici, možemo vidjeti i analizirati aterosklerotske promjene na arterijama koje zovemo lezijama ili plakovima.

  
  

Laboratorij za srčanu kateterizaciju

   

Kod koronarografije kateter se uvodi kroz arteriju u preponi.

Laboratorij za srčanu kateterizaciju bolnički je odjel opremljen specijalnom, visokosofisticiranom aparaturom, gdje se obavljaju svi oblici srčanih kateterizacija, pa tako i koronarografija. Danas su to i mjesta gdje se obavlja čitav niz tzv. invazivnih interventnih zahvata na srčanim arterijama, srčanim zaliscima, srčanom mišiću, aorti i svim drugim arterijama u ljudskom organizmu. Sve te dijagnostičko-interventne zahvate radi tim koji se sastoji od liječnika kardiologa, specijalno obučenog u invazivnoj srčanoj dijagnostici, tzv. invazivnog kardiologa, sestre instrumentarke, također specijalno obučene za taj tip instrumentiranja, te radiološkog tehničara ili inženjera medicinske radiologije. To troje nalazi se neposredno uz pacijenta, a samu proceduru prati za monitorom, u odvojenoj prostoriji, drugi kardiolog, dok tzv. nesterilna sestra poslužuje potrebnim materijalom za vrijeme pretrage.
Pretraga započinje operativnom pripremom pacijenta, odnosno čišćenjem operativnog polja. Nakon sterilnog prekrivanja pacijenta specijalnim prekrivačima, liječnik anestezira područje gdje će se ubosti arterija. Danas se najčešće koristi arterija u desnoj preponi, tzv. art. femoralis, iako se mogu koristiti i drugi arterijski pristupi, kao lijeva art. femoralis ili art. radialis na podlaktici jedne ili druge ruke.

Nakon toga se u arteriju postavi uvodnica, preko koje se kasnije uvode i mijenjaju razni kateteri, potrebni za prikaz rada lijeve srčane klijetke, desne i lijeve koronarne arterije. Putem tih katetera u srčanu klijetku, kao i u arteriju, injicira se specijalni kontrast, uz istovremeno slikanje rendgen-aparatom, čime se prikažu navedene strukture. Pretraga se danas zapisuje na CD-u i kasnije analizra na kompjutoru.

Nakon završene pretrage, pacijentu se vadi uvodnica iz arterije i nakon ručne hemostaze (zaustavljanja krvarenja), mjesto se zavija elastičnim zavojem. Pacijent mora mirovati do drugog dana ujutro, kada se zavoj skida, pacijent ustaje te je spreman za normalnu aktivnost.

Koronarografija je dijagnostička pretraga koja ima svoju dopuštenu smrtnost. Svjetski dopušteni mortalitet iznosi 1:1000 pacijenata, no odmah moram naglasiti da, ako se poštuju sva pravila tijekom rada, a koja zovemo DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI, ako se svakom pacijentu pristupa s potrebnom ozbiljnošću, odgovornošću i skromnošću, s maksimalnom koncentracijom, smrtnost te pretrage praktično je zanemariva.
Osim smrtnosti, postoje i druge komplikacije, no za njihovo svođenje na mjeru ispod dopuštenog vrijede ista pravila.
Invazivni kardiolog mora, uz veliko stručno znanje, imati i određene psihofizičke kvalitete koje se ne mogu naučiti, već mu moraju biti urođene i, uz svakodnevni rad, dovedene gotovo do savršenstva. Za invazivnu, a pogotovo za interventnu kardiologiju, ne kaže se bez razloga da to nije samo state of the science, već i state of the art.
  
    

Što nakon koronarografije?

  

Koronarografijom dolazimo do definitivne spoznaje o patomorfološkom stanju kod bolesnika. Na osnovi toga možemo preporučiti dalji terapijski pristup pacijentu. U slučaju pozitivnog nalaza, imamo dvije osnovne terapijske mogućnosti.
- medikamentoznu terapiju
- revaskularizacijsku terapiju:
- nekirurška koronarna (PTCA),
- kirurška koronarna (by-pass, premosnice),
- angiogeneza.

Potrebno je naglasiti da su sve te metode međusobno nadopunjujuće i jedna drugu nikada ne isključuje. Pacijentu uvijek mora biti na pameti, ako se preporuči koronarna angioplastika PTCA ili kirurške premosnice, da mi nismo učinili kronarnu angioplastiku koronarne bolesti, već koronarne lezije, kao što ne operiramo koronarnu bolest, već premošćujemo koronarna suženja zbog koronarnih lezija (vidi slike).

No, o revaskularizacijskim tehnikama, kirurškim i nekirurškim, što spada u domenu visokosofisticirane i specijalizirane medicine, bit će više govora nekom drugom prilikom.

    
   

Dr- Željko Plazović