Rendgenski nalazi paranazalnih sinusa

  

NEPOTREBNE ŠUPLJINE U KOSTI

   

Paranazalni su sinusi zrakom ispunjene šupljine u pojedinim ličnim kostima, uz nosne šupljine.

  

 

Sinusi su funkcionalno "nepotrebne" šupljine u kosti. Oni su uzgredni produkt jakog razvoja lubanje u inteligentnih bića. Dobro ih se vidi na slikama 1. i 2.: A su maksilarni sinusi u gornjoj čeljusti, ispod očiju; SF je frontalni sinus u čeonoj kosti povrh nosa i očiju; E su maleni etmoidalni sinusi između frontalnog sinusa i očiju; SS je sfenoidalni sinus u sredini lubanjskog dna. Kako se lubanja evolucijski povećavala, zbog razvoja mozga, tako su između razmaknutih slojeva kostiju nastajale pukotine ispunjene zrakom - sinusi. U njih je urastala sluznica nosa i obložila njihove koštane stijenke.
   
  

Mali otvori za veliku upalu

  
Pri jednoj od najčešćih bolesti čovjeka, pri hunjavici, sekret iz nosne šupljine, kroz male otvore koji je vežu sa sinusima, lako uđe u njih. Ako tamo zaostane zbog začepljenja tih otvora, razvijaju se u sekretu zarazne klice i dođe do akutne kataralne upale sinusa. Ona se ili izliječi, ili postane gnojna, ili s vremenom prijeđe u kroničnu upalu. Jednako su česte u nosnoj šupljini, s prijelazom u sinuse, i alergijske promjene. Upale i alergije najčešće zahvaćaju maksilarne sinuse. Tumori i traume rijetki su.
Dijagnozu upala i alergija obično je lako postaviti: bolovi, pritisak, curi iz nosa, kadšto temperatura. Liječnik može optičkim instrumentom u nosnoj šupljini vidjeti da li iz otvora između zahvaćenog sinusa i nosne šupljine curi vodenast ili gnojni isjedak. Zato je tek kadšto, za lakštu procjenu razvoja bolesti ili pri nejasnoj dijagnozi, potrebna rendgenska snimka, možda češće u djece koja ne znaju odrediti gdje ih točno boli. I pri upali, i pri alergiji, u sinusima dolazi do oticanja sluznice i do stvaranja sekreta, zato je rendgenologu samome u pravilu nedostupno koji je uzrok izazvao oboljenje sinusa. To će najbolje procijeniti pacijentov liječnik, koji poznaje stanje bolesti i simptome te vidi rendgensku snimku.
  
  

Rendgenski nalazi

  
Pri akutnoj upali sinusa dolazi do oticanja sluznice koja iznutra oblaže sinus i do lučenja sekreta. Posljedica je blijedo ili tek malo intenzivnije zasjenjenje cijeloga sinusa (lijevi maksilarni sinus na Slici 3. i lijevi frontalni sinus na Slici 4.). Nakupi li se jak vodenast iscjedak ili gnoj, tada se vidi vodoravni nivo tekućine (na Slici 5. u lijevom maksilarnom sinusu). Kad se razvije kronična upala sinusa, tada dolazi do slabijeg ili jačeg vezivnog zadebljanja sluznice, ravnih unutarnjih rubova (na Slici 4. u lijevom maksilarnom sinusu i na Slici 5. u oba maksilarna sinusa). To zadebljanje zna ispuniti skoro cijeli sinus. Ako su mu rubovi neravni, zbog okruglastih ili polumjesečastih izbočenja, pogotovo ako su zahvaćeni svi sinusi, tada se češće radi o alergijskim promjenama, ali mogu biti po srijedi i kronične upale vezivne promjene (na Slici 4. u desnom maksilarnom sinusu). Može se raditi i o samo jednoj, manjoj ili većoj, okrugloj ili polumjesečastoj tvorbi - to je upalni ili alergijski polip ili cista. Upala sinusa često je popraćena i otokom sluznice u pripadajućoj polovici nosnog hodnika (kao što je to u lijevom nosnom hodniku na Slici 3.) Kronična upala u sinusu zna izazvati reakciju koštane stijenke sinusa, kost postane gušća, tamnija, deblja (kao na maksilarnim sinusima na Slici 4.).
 
Vrlo čest dobroćudni tumor jest tzv. osteom, najčešće u frontalnom sinusu (na Slici 6. u desnoj polovini tog sinusa, poput vrlo intenzivne koštane sjene). Na toj se slici u lijevoj polovini frontalnog sinusa vidi da je ispunjena tzv. mukokelom (očahurena upalna nakupina sekreta koja izgleda poput dobroćudnog tumora). Zloćudni tumori, uglavnom karcinom, u sinusima su rijetki (na Slici 7. vidi se da je cijeli desni maksilarni sinus gusto zasjenjen i da je karcinom razorio vanjski dio njegove koštane stijenke).
Za dijagnostiku zloćudnih tumora i ozljeda u području sinusa od velike su koristi dubinske slojevne rendgenske snimke i ultrazvuk, te naročito kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija.
 
 
  

Prim. dr. Ivica Ružička