Upale sinusa

  

PREVENTIVNIM MJERAMA SPRIJEČITI KOMPLIKACIJE

   

Sinusitis je upala sluznice šupljina u kostima glave što okružuju nos, tzv. paranazalnih sinusa. U ljudskom organizmu postoje četiri vrste paranazalnih šupljina. To su maksilarni, etmoidni, frontalni i sfenoidni sinusi.

  

 

 
U djece nisu svi sinusi razvijeni podjednako. Etmoidni i maksilarni sinusi razvijaju se od rođenja, dok se frontalni i sfenoidni sinus javljaju kasnije te se razvijaju od šeste godine do adolescentnog doba. Stoga, dvogodišnje dijete s čeonim glavoboljama prvo trebaju pogledati neurolog i oftalmolog, jer ono nema još razvijene frontalne sinuse, a i nije svaka glavobolja sinusogenog podrijetla! Također, zbog anatomskih odnosa, svaka rinofaringealna infekcija djeteta mlađeg od 4 godine ide uz upalu maksilarnih šupljina, koje do te dobi široko komuniciraju s nosom te je radiološka dijagnostika nepotrebna. U djece najčešće susrećemo etmoiditise, koji se mogu komplicirati širenjem u oko ili mozak.Sinusitis predstavlja značajan zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, česte povezanosti s upalama donjih dišnih puteva, kao i mogućih komplikacija.
 Oko 0,5% infekcija gornjih dišnih puteva zakomplicira se sinusitisom, koji je u 90% slučajeva rinogenog podrijetla te se najčešće upotrebljava termin rinosinusitis.Drugi najčešći uzrok sinusitisa odontogenog je podrijetla (uzrokovan karioznim zubima). Mehanizam nastanka sinusitisa pri virusnoj infekciji gornjih dišnih puteva uključuje povećanje količine i smanjenje viskoznosti nosnog sekreta te oštećenje cilija (produžeci stanica respiratorne sluznice koji sudjeluju u pokretanju sluzi), koje može potrajati i nekoliko mjeseci nakon infekcije. Uz infekciju, osnovni čimbenik koji dovodi do sinusitisa jest neadekvatna drenaža i ventilacija, zbog opstrukcije sinusnih ušća.
U predisponirajuće čimbenike za razvoj upale sinusa, uz respiratorni infekt, spadaju alergijske reakcije, upale zubi, strana tijela u nosu, kao i razni oblici anatomskih promjena u nosnim šupljinama, koji onemogućuju adekvatnu ventilaciju sinusa putem svojih ušća u nos (deformacija nosne pregrade, nosna polipoza, razni oblici hiperreaktivnog rinitisa). Osim lokalnih, postoje i sistemski čimbenici (uključuju cijelo tijelo), koji povećavaju rizik za razvitak sinusitisa.
Tu su obuhvaćeni razni oblici imunodeficijencije (oslabljen imunološki sustav), poput infekcije virusom HIV-a, onkološki pacijenti (leukemija, kemoterapija), cistična fibroza, kao i razne cilijarne disfunkcije.
Osim virusnih upaka, niz bakterija može uzrokovati akutni sinusitis, a najčešće su Haemophilus influenzae, Streptococcus spp. te Moraxella catarrhalis. Gram-negativne infekcije češće su kod oslabljenog imunološkog sustava, dok su anaerobne infekcije češće kod kroničnih formi, u kojih je vrlo značajan i Staphilococcus aureus. U novije se vrijeme sve više navode i gljivice kao uzročnici sinusitisa.
Akutni sinusitis obično traje tri do osam tjedana i dobro reagira na antibiotsku i dekongestivnu terapiju, dok je kod kroničnog, uz konzervativnu, ponekad potrebna i kirurška terapija. Upale sinusa mogu se prezentirati kao blaga upalna reakcija sluznice sinusa u sklopu respiratornog infekta, ali i kao ozbiljne gnojne infekcije, koje svojim širenjem zbog blizine anatomski važnih struktura (oko, mozak) mogu ugroziti vid, pa i život pacijenta. Na sreću, većinom se uspješno liječe ispravnom i pravodobnom terapijom, bez neželjenih posljedica. Ipak, svaku jaču upalu sinusa treba ispravno dijagnosticirati i na vrijeme liječiti, a pogotovo je potreban oprez u djece, zbog vulnerabilnosti imunološkog sustava, nezrelosti organizma te specifičnih anatomskih odnosa.
U kliničkoj slici dominira, posebno u akutnom obliku, glavobolja i bol u projekciji zahvaćenih sinusa. Bolne točke, odnosno iradijacija boli pri upali maksilarnog sinusa, nalaze se ispod oka, u obrazu i gornjim zubima, pri etmoiditisu između očiju i temporalno (sljepoočna regija), pri upali frontalnog sinusa u predjelu čela i supraorbitalno (iznad oka), a pri upali sfenoidnog sinusa okcipitalno i parijetalno (zatiljak, stražnji dio glave) te retrobulbarno (u dubini iza oka). Zahvaćeni je dio lica i kapka otečen, ponekad uz crvenilo. Jači edem kapka, osobito u djece, upućuje na propagaciju procesa prema oku te predstavlja hitnoću prvog reda i alarm da se odmah dijete uputi liječniku! Zapaža se začepljenost nosa uz gnojni sekret, ako je sinusno ušće prohodno. Drugi simptomi uključuju kašalj, pogotovo tijekom noći, febrilitet, osjećaj slabine, a ponekad i grlobolju i loš zadah.
Kod kroničnog sinusitisa, simptomi nisu toliko izraženi, što ponekad otežava dijagnozu. Bol nije toliko intenzivna, ali je glavobolja česta. Vodeći je simptom postnazalna sekrecija (cijeđenje sekreta iz nosa u grlo), koja je često praćena začepljenošću nosa, pogotovo po noći, uz jutarnje iskašljavanje sekreta.
Kronični sinusitis obično traje duže od tri mjeseca, a često je povezan s alergijskim reakcijama. Umor, zadah iz usta, subfebrilitet (temperatura 37,1 do 37,5) čest su uzrok obraćanja liječniku.
   
  

Dijagnoza upale

  
Nakon uzimanja podataka (tzv. anamneze), liječnik će klinički pregledati pacijenta. U potpunu kliničku obradu spada perkusija i palpacija, transiluminacija (pregled uz osvjetljivanje sinusa) te pregled nosa (tzv. prednja i stražnja rinoskopija te endoskopija nosa). Uz endoskopsku analizu nosnih šupljina, moguća je i sinusoskopija (pogled optičkim instrumentima u sinuse), ultrazvuk te radiološka obrada sinusa (tzv. Rtg sinusa te sve češći CT-kompjutorizirana tomografija), pogotovo kod komplikacija i potrebe za detaljnijom obradom). Često se uzme bakteriološki bris nosa, iako je aspirat iz sinusa pouzdaniji u određivanju uzročnika. Kod kroničnog i rekurirajućeg sinusitisa, potrebna je alergološka obrada, citološki bris (analiza stanica) te dalja laboratorijska obrada. Tu spadaju, osim krvne slike i rutinskih laboratorijskih nalaza, određivanje klorida u znoju, testovi cilijarne funkcije, obrada imunolškog stanja pacijenta te isključivanje predisponirajućih sistemskih oboljenja, pogotovo korespondirajuće hiperreaktivnosti bronhijalne sluznice, odnosno astme.
  
  

Liječenje

  

Za smanjivanje otoka sluznice, liječnik će propisati nazalne sprejeve, kapi ili oralne dekongestive (supstancije koje djeluju na krvne žile i time smanjuju otok sluznice). Kod bakterijske infekcije dat će se antibiotik, kod gljivične infekcije antimikotik. Važno je napomenuti da antibiotici ne djeluju na viruse te se često nepotrebno prepisuju. Pri alergijskim reakcijama, liječnik će dati odgovarajuću antialergijsku terapiju (antihistaminici, kortikosteroidi i sl.). Uz navedene lijekove, ponekad je indicirana dodatna drenaža sadržaja iz sinusa, a najčešće se koristi tzv. "displacement po Proetzu" - popularni "ČOK". Ponekad je potrebna i punkcija sinusa radi lavaže i apliciranja terapije, a ako je konzervativna terapija neuspješna, i kirurški zahvat.
Pristupa se endonazalno (kroz nos), najčešće endoskopskim metodama (putem optičkih instrumenata), ili izvana, kroz rez na licu (pogotovo kod komplikacija upale sinusa). Kirurškim zahvatom želi se postići proširivanje prirodnih ušća sinusa radi uspostave što bolje drenaže sekreta i obnove normalne funkcije sinusa.

  
  

Pravilno ukapavanje "kapi za nos"

   

Često se, iz neznanja, kapi ukapavaju u stojećem položaju, s jedinim rezultatom gorkog osjeta u grlu, bez ikakvog učinka na sinuse. Kapi za nos treba ukapavati u ležećem položaju, s glavom koja visi ispod razine kreveta, kako bi lijek došao do željenog mjesta (sluznica nosa i sinusa te srednjeg uha), a ne jednostavno sliznuo u grlo.
Prvo se ukapava dekongestivno sredstvo (da smanji otok), a nakon nekoliko minuta antibiotske kapi. Nos treba ispuhavati na način da se prvo začepi jedna nosnica te jako ispuše druga, i obratno. Jako je važna redovita toaleta nosa, kao i vlaženje nosne sluznice "običnim" fiziološkim kapima, koje stabiliziraju sluznicu i normalnu floru nosa. Od velike su koristi ovlaživač zraka i inhalacije, koje "oporavljaju" nosnu sluznicu, kao i obilna hidracija (piti dvije do tri litre tekućine na dan).

  
  

Prevencija upale i olakšanje tegoba

  

Treba izbjegavati nagle promjene temperature, kao i sagibanje s glavom prema dolje, jer to obično pojačava bol. Poželjno je prestati pušiti, ili barem smanjiti pušenje tijekom akutnog sinusitisa, izbjegavati "pasivno pušenje", zadimljene prostorije i zagađenu okolinu. Svakako je potrebno ispravno tretirati respiratorne infekcije te alergije dišnih puteva. Ispravnom higijenom nosa, pravilnim ukapavanjem kapi, vlaženjem zraka i ispuhavanjem nosa puno će se više postići od automatskog "gutanja" antibiotika. Ne zaboravite "poraditi" na prirodnoj obrani svog organizma, koja je presudna u borbi protiv infekcije, uzimanjem vitamina i minerala. To je pogotovo važno u zimskim mjesecima, kad više vremena provodimo u zatvorenim prostorijama, manje se krećemo na zraku i suncu te je manjak vitamina i željeza učestala pojava.

TREBA ZNATI
Nije potrebno trčati doktoru za svaku prehladu! Više ćete pomoći sebi i svojem djetetu navedenim preventivnim postupcima. No, ako "prehlada" ne prolazi te se počinju javljati već spomenuti simptomi upale sinusa, svakako se treba javiti liječniku, kako bi se na vrijeme počelo s liječenjem i izbjegle moguće komplikacije upala sinusa, koje mogu biti opasne za vid, a ponekad i ugroziti život! Zapamtite da svaka jaka glavobolja, pogotovo praćena poremećajem svijesti i kočenjem vrata, zahtijeva hitnu obradu liječnika, kao i da bilo kakav otok očiju ili lica mora vidjeti liječnik!

  
    

Mr. sc. Tamara Braut, dr. med.