SVECI - ZAŠTITNICI
OD BOLESTI
U NAŠOJ MEDICINSKOJ TRADICIJI
ANASTAZIJA
15. siječnja
Glavobolje i bolesti u grudima
|
|
U nas znana kao Stošija, Stažija,
Staža, Stajka, Nasta, sveta je Anastazija prema legendi Rimljanka,
djevica, udovica i mučenica iz doba Dioklecijana. Udavši se preko
volje za rimskog patricija Pubija, odlučila je ostati djevicom, na
što ju uvrijeđeni muž zatvara u kućnu tamnicu. Teške trenutke koje
tu provodi ublažuje joj pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik
i svetac Krizogon (Krševan). Nakon smrti muža, sa skupinom sljedbenika
prati Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim
vodi u Sirmij, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.
Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na
koncu bi i sama uhićena i 25. prosinca 304. mučenički umorena na lomači,
na otoku Palmariji kod Rima. Kasnije će biti sahranjena u Sirmiju,
da bi u 5. stoljeću njene relikvije bile prenesene u Carigrad, a oko
804. zadarski biskup sv. Donat donosi ih u Zadar i pohranjuje u ckrvi
koja od tada dobiva njeno ime. U razmjerno bogatoj ikonografiji,
s povijesnomedicinskog motrišta zanimljivi su prikazi sv. Anastazije
s balzamarijem, tj. posudom s pomastima za balzamiranje usmrćenih
mučenika. Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. |
Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima
uvriježilo vjerovanje da je sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju,
pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti
i epitet zaštitnice cenzure tiska. Uz to, nerijetko ju prizivaju bolesnici
s glavoboljama i bolestima u grudima.
Premda se u Rimskoj crkvi sv. Anastazija službeno časti na Božić, želeći
joj posvetiti posebnu pažnju, u Zadru i Srijemu svojoj svetici iznimno
posvećuju 15. siječnja.
Zaštitnik siromašnih bolesnika i hospicija
|
Lovro Marinov Dobričević: Sv. Julijan na slici iz 1460. u ckrvi Sv. Marije na Dančama u Dubrovniku |
Legendarna je ličnost, plemić
iz 10. stoljeća, kome će u lovu ranjeni jelen nagovijestiti da će
on sam postati ubojicom svojih roditelja. U strahu, mladić krišom
napušta roditelje i zaputi se u neki daleki kraj. Tu upoznaje djevojku
Bazilisu i, oženivši se njome, zasnuje novi dom. Nakon nekog vremena
roditelji uspijevaju saznati gdje im se nalazi sin te mu se upute
u posjet. Stigavši nenajavljeni na odredište, u kući zatiču nevjestu,
koja ih srdačno primi i da im svoju sobu da se u njoj odmore. Vrativši
se nenadano kući, Julijan zatiče u ženinoj postelji dvoje nepoznatih
ljudi te ih u naglosti, bez provjere, ubije. Shvativši što je učinio,
zavjetuje se na pokoru te, u potrazi za oproštenjem grijeha, krene
sa ženom na hodočašće. Stigavši na obalu neke duboke rijeke, Julijan
se odluči podignuti bolnicu u kojoj će besplatno njegovati siromašne
bolesnike. Sagradivši uz to i skelu, nastavi također besplatno na
drugu obalu prevoziti hodočasnike i putnike. Začuvši jedne olujne
noći vapaj promrzlog gubavca, uz rizik vlastita života Julijan prijeđe
rijeku i dovede nesretnika te ga smjesti u svoj krevet. Drugo jutro spozna da se u liku gubavca pojavio anđeo, koji ga je posljednji put provjerio i nakon toga prenio mu Božju poruku o prihvaćenoj pokori i oprostu. Nakon toga, Julijan je skupa sa ženom u miru dočekao blaženu smrt.Iz tako dojmljive legende zaista nije bilo teško naći nadahnuća putnicima i skelarima, ali i putujućim pjevačima, koji će sv. Julijana zapamtiti i po nadimku Bolničar te ga prihvatiti za svoga zaštitnika. |
