SVECI - ZAŠTITNICI OD BOLESTI
U NAŠOJ MEDICINSKOJ TRADICIJI

   

   

ANASTAZIJA 15. siječnja
Glavobolje i bolesti u grudima

V. Carpaccio (kraj 15. st.): Sv. Stošija.Poliptih s
oltara sv. Martina, Stalna
izložba crkvene umjetnosti, Zadar
U nas znana kao Stošija, Stažija, Staža, Stajka, Nasta, sveta je Anastazija prema legendi Rimljanka, djevica, udovica i mučenica iz doba Dioklecijana. Udavši se preko volje za rimskog patricija Pubija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvara u kućnu tamnicu. Teške trenutke koje tu provodi ublažuje joj pismima podrške i ohrabrenja budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan). Nakon smrti muža, sa skupinom sljedbenika prati Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na koncu bi i sama uhićena i 25. prosinca 304. mučenički umorena na lomači, na otoku Palmariji kod Rima. Kasnije će biti sahranjena u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njene relikvije bile prenesene u Carigrad, a oko 804. zadarski biskup sv. Donat donosi ih u Zadar i pohranjuje u ckrvi koja od tada dobiva njeno ime. U razmjerno bogatoj ikonografiji, s povijesnomedicinskog motrišta zanimljivi su prikazi sv. Anastazije s balzamarijem, tj. posudom s pomastima za balzamiranje usmrćenih mučenika.
Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova.

Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Uz to, nerijetko ju prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u grudima.
Premda se u Rimskoj crkvi sv. Anastazija službeno časti na Božić, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, u Zadru i Srijemu svojoj svetici iznimno posvećuju 15. siječnja. 

  

 

JULIJAN BOLNIČAR   9. siječnja
Zaštitnik siromašnih bolesnika i hospicija

Lovro Marinov Dobričević: Sv. Julijan na slici iz 1460. u ckrvi Sv. Marije na Dančama u Dubrovniku

Legendarna je ličnost, plemić iz 10. stoljeća, kome će u lovu ranjeni jelen nagovijestiti da će on sam postati ubojicom svojih roditelja. U strahu, mladić krišom napušta roditelje i zaputi se u neki daleki kraj. Tu upoznaje djevojku Bazilisu i, oženivši se njome, zasnuje novi dom. Nakon nekog vremena roditelji uspijevaju saznati gdje im se nalazi sin te mu se upute u posjet. Stigavši nenajavljeni na odredište, u kući zatiču nevjestu, koja ih srdačno primi i da im svoju sobu da se u njoj odmore. Vrativši se nenadano kući, Julijan zatiče u ženinoj postelji dvoje nepoznatih ljudi te ih u naglosti, bez provjere, ubije. Shvativši što je učinio, zavjetuje se na pokoru te, u potrazi za oproštenjem grijeha, krene sa ženom na hodočašće. Stigavši na obalu neke duboke rijeke, Julijan se odluči podignuti bolnicu u kojoj će besplatno njegovati siromašne bolesnike. Sagradivši uz to i skelu, nastavi također besplatno na drugu obalu prevoziti hodočasnike i putnike. Začuvši jedne olujne noći vapaj promrzlog gubavca, uz rizik vlastita života Julijan prijeđe rijeku i dovede nesretnika te ga smjesti u svoj krevet.
Drugo jutro spozna da se u liku gubavca pojavio anđeo, koji ga je posljednji put provjerio i nakon toga prenio mu Božju poruku o prihvaćenoj pokori i oprostu. Nakon toga, Julijan je skupa sa ženom u miru dočekao blaženu smrt.Iz tako dojmljive legende zaista nije bilo teško naći nadahnuća putnicima i skelarima, ali i putujućim pjevačima, koji će sv. Julijana zapamtiti i po nadimku Bolničar te ga prihvatiti za svoga zaštitnika.
Druga legenda spominje bračni par s istim imenima, ali ih smješta u Egipat, na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Nakon što su dom pretvorili u hospicij i posvetili se karitativnom radu, bivaju optuženi zbog kršćanstva, podvrgnuti mukama i pogubljeni u Aleksandriji 304. godine.
  

 

  Prof. dr. sc. Ante Škrobonja