Ljekovito bilje

  

PRIRODA JE DOBRA MAJKA

   

Koliko bi bunika bilo ako jedna biljka može imati i deset tisuća sjemenaka, ili koliko bi trešanja bilo da iz svih koštica trešnje svake godine niknu nove biljke? Na prvi pogled ne čini se da je priroda rasipnica. Stablo velikih šumskih biljaka daje godišnje na stotine tisuća sjemenaka. Što se s njima zbiva?

  

 

Golema množina mladunčadi ugine, a mali broj sjemenki pada na prikladno tlo. Pa i one koje odrastu imaju svoje neprijatelje. U borbi za svjetlo zasjenit će ih biljke koje rastu brže. U borbi za hranu izjest će ih ljudožderi. Neke će sjemenke sagnjiliti u vodi. Druge će propasti na golom kamenu. Neke će prigušiti korov. Mnoge će pasti na prikladno tlo. Od stotinu sjemenaka maslačka, razvit će se samo nekoliko njih, a trajno se održati najvjerojatnije samo jedna. Priroda, dakle, nije rasipnica! Ona je samo "DOBRA MAJKA" koja velikom plodnošću osigurava život svoje djece. Što je veća opasnost za neku vrstu, to je veća i njezina plodnost. U borbi za opstanak, živa su se bića prilagodila svojoj okolini i načinu života. Velika plodnost jedno je od mnogih takvih prilagođavanja.
Danas, kada na tržištu odavno postoje lijekovi, još uvijek u kuhinji pripremamo posebnu hranu za bolesnike. To činimo stoga što nas stari recepti ne mogu otrovati. Može se jedino dogoditi da nam ne koriste, a naš će liječnik biti sretan što se trudimo biti uravnoteženiji. Dobra prirodna hrana i šalica dobrog biljnog čaja - to je ono pravo. Ako u svako doba godine nemamo pri ruci osušenu i pripremljenu drogu za spravljanje čaja, naše apoteke uvijek ga imaju.
   
  

Odlazak u prirodu

  
Svaki odlazak u prirodu zapravo je susret s biljem, među kojima ima i dosta ljekovitoga. Najveći je problem kako ga raspoznati. Jednostavno - ako znamo, ako smo se mogli poslužiti literaturom, odnosno ako se možemo priključiti starijim i iskusnijim skupljačima ljekovitoga bilja.
Upoznat ćemo tako prirodu, služiti se njenim darovima za vlastite potrebe ili za potrebe svojih najbližih. Neki uzgajivači na solidnoj, plodnoj zemlji uzgajaju npr. kamilicu, kadulju, matičnjak, mentu itd. No, dosta ljekovitog bilja ima u većim količinama na prirodnim staništima, gdje možemo doći i samo ga pokupiti. Naravno, ako se ne radi o nekim, velikim količinama.
Ulaganja su u tom slučaju mala, dobit velika! Ipak, za sve se to moramo pripremiti, obučiti, u prvom redu spoznati koje vrste ljekovitog bilja rastu u našoj blizini. A zatim utvrditi, putem literature ili znanja iskusnog skupljača, da li su to baš te vrste.
Treba zatim otkriti dijelove biljke koji u sebi sadrže ljekovite tvari. Razlikujemo, naime ljekovitost cijele biljke, cvijeta, lista, korijena, korijena s rizomom ploda i sjemena. Osim toga, i drugi se dijelovi upotrebljavaju kao droge u ljekovite svrhe, na primjer šiške, pupoljci, žlijezde, dapače i razni sokovi.
  
  

Obvezno je znanje

  
Obvezno je znanje o ljekovitom bilju, odnosno pojedinoj vrsti. No, prije svega dobro je upoznati se sa sljedećim informacijama.
Ljekovito bilje može se i proizvoditi na imanjima proizvođača. Najbolji je stari zadružni način proizvodnje, prilagođen grupnom radu. No, nerazdvojnu cjelinu s time čini skupljanje onoga bilja koje se nalazi na svojim prirodnim nalazištima, u manjim ili većim količinama. A tu smo i mi, mali skupljači za eventualno svoj neki biljni pripravak ili čaj.
Za neke veće količine svakako je potrebno ishođenje dopuštenja od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, s posebnim navodima o pojedinim vrstama i njihovim dijelovima, s količinama koje se namjeravaju skupljati i područjima na kojima će se to obavljati. Za naše male količine to nam nije potrebno.
Prvenstveno radi zaštite pojedinih biljnih vrsta, izrađena je Hrvatska crvena knjiga. Tom knjigom skreće se pozornost javnosti na štetnost nekontroliranog iskorištavanja prirode i na posljedice koje takvo djelovanje može imati. Nova Hrvatska crvena knjiga u pripremi je.
  
  

Livade i pašnjaci

   
U Hrvatskoj se pašnjaci još ne gnoje pa je i njihov biljni svijet mnogo prirodniji. Sastav biljnih vrsta na livadama ovisi o broju i vremenu košnji tijekom godine. Nakon košnje biljka mora obnoviti sve nadzemne dijelove. Ako brzo razvije listove, uspijeva proizvesti dovoljno hrane za preživljavanje. Košnju dobro podnose rano cvatuće biljke, kojima sjeme dozrijeva prije košnje. Učestalijom košnjom onemogućena je cvatnmja i sazrijevanje mnogih biljaka. Više ili manje ustaljen sastav biljnih vrsta označava se kao biljna zajednica. Poznavanje sastava neke livadne zajednice pomaže nam da upoznamo osobitosti ekološkog faktora te zajednice.
Tako po biljnom pokrovu vidimo je li posrijedi kisela ili vapnenička podloga, suha ili močvarna livada, nizinsko ili brdsko područje i slično.
Pašnjaci su se razvili s uzgojem domaćih životinja, a livade košnjom, pa ih danas održavamo ili jednim ili drugim. S obzirom na sastav biljnih vrsta, te se dvije formacije bitno razlikuju, prije svega zato što kosa jednakomjerno reže sve biljke, a pri ispaši životinje biraju ukusniju hranu, izbjegavajući bodljikave ili otrovne biljke, kao što su npr. sitnolista mlječika i različite vrste osjaka. Stoga se na pašnjacima takve vrste razvrstavaju, a uz to se među njih useljavaju šumske vrste pa moramo opet intervenirati sječom. Životinjski otpad obogaćuje tlo dušikom, što potiče rast biljaka koje traže upravo takva tla, kao što su npr. kopriva, štrkelj, čičak pa i druge koje najviše susrećemo oko boravišta stoke. Mnoge biljke koje lijepo cvatu livadni su korovi slabe hranidbene vrijednosti ili su čak otrovne. Biljnih vrsta s raznobojnim cvjetovima sve je manje na livadama (za uzgoj kojih čovjek nema interesa). Potiskivanje nekih biljnih vrsta štetno je i zbog narušavanja sklada jer se remeti ravnoteža među vrstama koje su se razvile na zajedničkom prostoru da bi ondje zajedno i živjele.
Intenzivno gospodarenje ugrožava sve livadne biljke. Najviše su ugrožene biljke neplodnih tla (npr. kaćuni i sirištare), a isušivanjem propadaju predstavnici močvarnih livada. Livadne biljke ugrožene su i zbog napuštanja košnje i ispaše, jer naglo prevladavaju šumske vrste.
  
  

Zaštićene vrste biljaka

  
Crvena knjiga obrađuje 226 taksona-svojti (vrste, podvrste, odlike) koje su u opasnosti i mogle bi iščeznuti. Tako se tu mogu naći obradom nestale svojte, ugrožene, osjetljive i konačno rijetke. Također su obilježene one koje su zaštićene temeljem zakona o zaštiti prirode: alpski kotrljan, božikovina, bijeli vimenjak, dlakavi pjenišnik, kohova sirištara, kavkaski divokozjak, kulzijeva sirištara, kranjski ljiljan, kranjski bijeli bun, ljiljan zlatan, lovor krestušac, kockavica, planinčica, iglica, neke vrste jaglaca, vratiželja, ranjenik, cretna breza, bijela naglavica, crvena naglavica, srebrenolisni slak, gospina papučica, blagajev likovac, crveni likovac, lovorolisni likovac, ozimnica, velebitska degenija, vrtoglav, pujanik, planinski božur, žućkasti vimenjak, širokolisna veprina, hrvatska sibireja, divuza, tisa, zvjezdasti ljiljan.
  
    

Za uspješno skupljanje ljekovitog bilja u prirodi potrebno je:

  

- znanje o ljekovitom bilju, odnosno "učitelj" (Iskusni skupljač bilja),
- mjesto - priroda (polje, livada, šuma, put) gdje je dopušteno skupljanje; druga mogućnost je uzgoj kulture; treba izbjegavati današnju zagađenost,
- osiguran transport od mjesta skupljanja do uskladištenja, sušenja,
- ambalaža za skupljanje, transport (sušenje), spremanje, otpremu,
- prozračna prostorija ili sušara za sušenje i uskladištenje ljekovitog bilja.

    
   

Literatura korisna za stjecanje znanja o ljekovitom bilju

  

- Kušan F.: Ljekovito bilje i drugo korisno bilje, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1956.
- Willfort R.: Ljekovito bilje i njegova upotreba, Mladost, Zagreb, 1978.
- Pahlow M.: Velika knjiga ljekovitog bilja, Cankarjeva založba, Ljubljana - Zagreb, 1989.
- Grlić Lj.: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Ašić S.: Priručnik za skupljanje ljekovitog bilja, COP, Zagreb, 1991.
- Gelnečir J. i J.: Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, Zagreb, 1991.
- Domac R.: Flora Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
Ako kanite uzgajati ljekovito bilje, uz literaturu o uzgoju pomoći će i enciklopedije, leksikon prirode, atlasi biljaka, botanički rječnik i sve ostalo za otkrivanje te zanimljive i nadasve korisne građe. To upoznavanje iziskuje puno vremena, upornosti, truda i ljubavi prema prirodi.

  
      

Jadranka Gržinić