Rak
OTKLONITI RIZIČNE ČIMBENIKE
Od raka su osobito ugroženi: pušači duhana koji mnogo puše, operirani od raka, ljudi stariji od 65 godina (među bolesnicima od raka otprilike svaki drugi stariji je od 65 godina, što se najviše povezuje s njihovim, zbog starenja oslabljenim obrambenim snagama), žene u dobi između 50 i 70 godina (opasnost im prijeti prije svega od raka dojke), pripadnici obitelji u kojima je više njezinih članova umrlo ili bolovalo od raka (naslijeđena sklonost prema raku), debele (pretile) osobe.
Američki kancerolog D. Trichopoulos, u svojoj knjizi "Epidemiology of Cancer",
1997. dao je ovakvu procjenu u postocima za uzročnike raka: prehrana (pogreške
i propusti) 30%, pušenje 30%, virusne i druge infekcije 5%, kancerogene tvari
na radnim mjestima 5%, alkohol 3%, sjedeći način života (tjelesna neaktivnost
koja oslabljuje obrambene snage, a pridonosi depresivnim stanjima) 3%, čimbenici
naslijeđa, tj. naslijeđeni manje vrijedni geni 2%, onečišćeni okoliš 2%, ultravioletna,
gama i druga zračenja 2%, prehrambeni aditivi (boje i drugi dodaci) 1%, farmaceutski
lijekovi medicinski postupci 1%, ostatak od 16% neutvrđen (sličnu procjenu nalazimo
i u "Internoj medicini" B. Vrhovca i sur., 1991.). Tim procjenama
nisu obuhvaćeni rizični čimbenici (faktori rizika) čiji je utjecaj na nastajanje
raka velik, ali ga je teško ili nemoguće procijeniti u postocima, što se prije
svega odnosi na teške kronične stresne situacije koje prethode raku, na poremećaje
hormonalne ravnoteže i na oslabljene obrambene snage. Utjecaj naslijeđenih gena,
odnosno naslijeđenu sklonost za rak, teško je procijeniti, ali je vjerojatno
mnogo veći od navedenog 2%, ako se uzmu u obzir i naslijeđene manjkavosti imunološkog
i hormonalnog sustava što je usko povezano s nastajanjem i razvojem raka. Svi
ti postoci mogu se tumačiti u tom smislu da je rak multifaktorska, višeuzročna
bolest, tj. u nastajanju raka sudjeluje međusobno povezano više uzročnih čimbenika,
a novija istraživanja sve više upućuju na to da među njima pretežnu, izravnu
ili posrednu ulogu imaju prehrambeni čimbenici.Treba izbjegavati u prehrani sve ono što prema medicinskim, biokemijskim i drugim istraživanjima može izravno ili posredno biti rizično za nastanak i razvoj raka, a to se odnosi na sljedeće:
- Rizične su prekomjerne masnoče, osobito životinjskog podrijetla, a to su prije svega masti u svježem i suhom mesu, slanini, maslacu, masnim sirevima. Rizik je sve veći što veću količinu takvih masti iznad minimuma unosimo hranom. Orijentacijski, uzima se da je taj neškodljivi minimum za životinjske zasićene masnoće u okviru jedne trećine od ukupno potrebnih masnoća, 13-17 grama na dan. Naime, ukupnih masnoća tijelo treba otprilike 38-65 grama (20-30% od ukupnih kalorija, a na 1700 kalorija to je 340-510 kalorija, podijeljeno s 9, jer svaki gram masnoća daje 9 kalorija). Jedno objašnjenje za povezanost između prekomjernih masnoća i raka jesu slobodni radikali koji oštećuju i uništavaju tjelesne stanice (a time i njihov DNK, poremećujući mehanizam ograničenog razmnožavanja stanica), prije svega napadajem na njihove masne sastojke koji ih privlače, a osim toga, prekomjerne životinjske masnoće, ulazeći u limfne žile, svojom gustoćom ometaju limfocitima (važnim za obrambene funkcije) njihov protok u tim žilama. Također, kuhanje, a pogotovo prženje masnoća stvara štetne i opasne spojeve i tvari, osobito kancerogeni benzopiren i slobodne radikale, pa se zato preporučuje kuhati i peći jela sa što manje masnoća, a njih prema potrebi dodavati jelima kada su na tanjuru (izbjegavajući tako moguće štetne spojeve od kuhanih masnoća);
- Rizične su prekomjerne kalorije u hrani, tj. ako se jede previše kalorična hrana, nastaje debljina, a smatra se dokazanim da je debljina u velikoj mjeri rizična za rak (također za srčanožilne bolesti, dijabetes, artritis, hipertenziju i druge kronične bolesti). Objašnjenje je opet povezano sa slobodnim radikalima jer, što se više jede, to se više u tijelu stvaraju slobodni radikali koji, ako su prekomjerni, djeluju kancerogeno (također pospješuju aterosklerotične procese). Druga su veza između debljine i raka pretjerane masne naslage kod pretilih ljudi, dakle, privlačivi cilj slobodnih radikala - malo je ljudi svjesno koliko je debljina opasna po zdravlje, a taj rizik progresivno raste sa svakim kilogramom viška iznad normalne tjelesne težine (tj. visine u centimetrima smanjeno za brojku 100);
- Rizični su zbog potencijalne kancerogenosti: na dimu sušene namirnice, kao meso i sir, zatim, meso na roštilju na drva, salamureno meso, usoljene ribe, prženi krumpir i druga pržena jela, suhomesnati proizvodi, a opasnost dolazi od nitrata, nitrita, akroleina, nitrozamina, slobodnih radikala;
- Ne piti alkoholna pića (Međutim, za većinu autora jedna čaša vina na dan nije rizična), jer alkohol oštećuje jetra, uništava neke bjelančevine i vitamine, osobito B1 (tiamin), B3 (niacin) i B9 (folna kiselina) i povećava opasnost od slobodnih radikala - alkohol je osobito opasan za žene, a povezano s nastajanjem raka, jer alkoholom oštećena jetra ne mogu metabolizirati ženske hormone estrogene, koji se nemetabolizirani, tj. nepromijenjeni, nakupljaju u dojkama, jajnicima i rodnici, što može pospješiti tumorske procese;
- Ne jesti redovito previše mesa jer je to, prema Holfordu i drugim istraživačima, rizično zbog povezanosti s kancerogenim djelovanjem slobodnih radikala i arahidonske masne kiseline (koja se nalaze u životinjskim mastima) kojom se hrani rak;
- Ne piti previše mlijeka jer je s tim u vezi ustanovljen rizik nastajanja raka prostate, bubrega, dojke i maternice (pretpostavlja se i zbog arahidonske masne kiseline u mlijeku);
- Ne jesti šećer, odnosno izbjegavati ga što više (u kavi, kolačima, pićima i dr.) jer oslabljuje obrambene snage (između ostalog, oduzima vitamine C i B-skupine, kao i kalcij;
- Preporučuje se, radi zaštite od raka, hraniti se uglavnom namirnicama koje obiluju antikancerogenim tvarima, tj. tvarima koje sprečavaju nastanak raka ili njegov razvoj, napredovanje, a to su prije svega antioksidansi (čistači slobodnih radikala), osobito vitamin C, E i biljni oblik vitamina A beta-karoten, mineralni cink, selen, zatim biljna vlakna koja upijaju i odstranjuju kancerogene nitrozamine, biljni pigmenti kao klorofil, drugi karotenoidi pored beta-karotena te flanoidi), nadalje, krologenična, elagična, kafeična i druge organske kiseline, inhibitori proteaza, indoli, limonen, glutation i dr., a sve takve tvari s djelovanjem protiv raka nalazimo najviše u povrću i voću (zbog toga "rak je, znatnim dijelom, rezultat nedostatka, pomanjkanja biljnih namirnica, prije svega povrća i voća u prehrani").
Antikancerogene
tvari sadržavaju sljedeće namirnice: - kupusno povrće (kupus, brokula, prokulica i dr.), jer sadrže vitamine C, E, beta-karoten, klorofil, indole, polifenole, vlakna i dr.;
- tamnozeleni listovi povrća, kao i žuti, crveni i narančasti plodovi i korijeni voća i povrća, jer obiluju beta-karotenom i klorofilom, kao mrkva, bundeva, špinat, blitva, zelena salata, maslačak, paprika, šparoga i dr.;
- orašasto voće i uljonosne sjemenke (orasi, lješnjaci, bademi, suncokretove i bučine sjemenke i dr.), jer obiluju vitaminom E, elagičnom i klorogeničnom kiselinom, cinkom, selenom, vlaknima;
- češnjak, crveni luk, poriluk, luk drobnjak ili vlasac, luk kozjak ili ljutika, jer sadrže alicin i druge sumporne spojeve, flavonoide, selen i dr.;
- naranča, limun i ostali agrumi, jer sadrže vitamin C, beta-karoten, limonen, pektine, flavonoide i dr.;
- grah, leća i ostale suhe mahunarke jer sadrže inhibitore proteaza i vlakna kojima se sprječava stvaranje kancerogenih nitrozamina; - jogurt i slične vrste fermentiranog mlijeka, jer sadrže enzime koji pomoću limfocita pospješuju stvaranje specifičnih antitijela protiv malignih stanica, a osim toga jačaju obrambene snage povećavajući stvaranje interferona, jakog antivirusnog agensa;
- vitamini i sl.: za zaštitu od raka najvažniji su antioksidansi (onemogućavaju razorno djelovanje slobodnih radikala izravno povezanih s nastajanjem malignih procesa), i to osobito vitamini C, E, beta-karoten, cink i selen, a potrebne njihove količine trebali bismo dobivati iz obilnog povrća i voća u okviru pravilne prehrane. Međutim, zbog mnogih razloga (onečišćenog okoliša, gubitka vitamina u uskladištenom povrću i voću, virusnih i drugih infekcija, nezdravog načina života i dr.) postoji vjerojatnost da u hrani ne dobivamo dostatno takvih prevažnih antioksidansa pa ih je potrebno uzimati kao posebne integratore, u obliku tableta i sl., ali nakon što se krvnim i drugim testovima ustanovi antioksidantni status i pomanjkanje pojedinih antioksidansa. Prema dr. Searsu (u knjizi \"The Zone\"), novija znanstvena istraživanja pokazuju da su hormonalni poremećaji (osobito stvaranje prekomjernih štetnih elkosanoida, PGE2 i drugih, kao i prekomjerna razina insulina) usko povezani s nastajanjem i razvojem raka, zbog čega dr. Sears pretpostavlja da njegova prehrana za zonu (koja, između ostaloga, ostvaruje stalnu hormonalnu ravnotežu) može ne samo spriječiti, nego i liječiti rak.
