Rak u djece
 
RIJEDAK I IZLJEČIV
 
\"Da mogu birati, roditelji bi sigurno izabrali da oni obole od raka umjesto njihove djece. Ali rak nikada ne pruža takav izbor.\" (Doris Gowen, Leukemia Home Page, 1999., Virginia, SAD)
 
 
Saznanje da je neko dijete oboljelo od zloćudne bolesti budi u nama osjećaj tuge, straha, boli. Što je rak? Mogu li mala djeca oboljeti od raka? Ako da, zašto? Mogu li se ta djeca izliječiti? Na spomen ove teme, čitatelju se nameću ta i brojna druga pitanja. Pokušat ćemo odgovoriti na barem neka od njih.
Naziv rak podrazumijeva grupu ssrodnih bolesti koje nastaju u stanicama, osnovnim jedinicama života u tijelu. Naše tijelo građeno je od milenija raznih vrsta stanica. U normalnim uvjetima, stanice rastu i dijele se stvarajući nove stanice samo kada su organizmu potrebne. Regularnost tog procesa održava tijelo zdravim. Ponekad se, međutim, stanice nastavljaju dijeliti i kada nam nove stanice ne trebaju. Nastali višak stanica stvara tkivo koje se naziva tumor. Tumori mogu biti benigni (dobroćudni) i maligni zloćudni).
Benigni tumori nisu rak. Oni se najčešće mogu odstraniti i u većini slučajeva ne javljaju se ponovo. Stanice tih tumora ne šire se u druge dijelove tijela. Benigni tumori izuzetno rijetko ugrožavaju život.
Zloćudni tumori jesu rak ili karcinom. Rak nosi naziv po stanici ili organu iz kojeg potječe. Stanice raka promijenjene su i dijele se bez reda i kontrole. Mogu prodrijeti u okolna tkivaa i organe i oštetiti ih. Također se mogu otkinuti i ući u krvotok ili limfotok. Tako se karcinom širi iz svog ishodišnog mjesta i stvara nove tumore - metastaze - u drugim organima u udaljenim dijelovima tijela. Metastaze su građene od iste vrste stanica kao i primarni tumor.
Da li je rak bolest modernog doba? Prvi opisi karcinoma u ljudi pronađeni su u staroegipatskim zapisima. Većina se odnosi na karcinom dojke, usnice i jezika - one koji se mogu lako vidjeti ili osjetiti. Hipokrat (460.-370.) prije naše ere prvi je upotrijebio naziv carcinos ili carcinoma. Prva bolnica za liječenje pacijenata oboljelih od raka osnovana je davne 1740. godine u Reimsu, Francuska, Dr. Sidney Farber iz Bostona ranih je pedesetih godina ovog stoljeća upotrijebio prvi lijek za liječenje leukemije, aminopterin, i označio početak modernog liječenja od te opake bolesti.
I djeca mogu oboljeti od karcinoma. Rak u djece javlja se rijetko, u 2% od svih slučajeva u općoj populaciji. Godišnja incidencija procjenjuje se na 14:100.000 djece do petnaeste godine života. Prema podacima Američkog Nacionalnog Instituta za istraživanje dječjeg karcinoma (National Cancer Institute Rescarch on Childhood Cancers) u posljednjih 20 godina zabilježen je blag porast broja djece oboljele od raka, od 11,4 slučajeva na 100.000 u 1975. godini do 15,2 na 100.000 djece u 1998. godini. Poznata je i različita stopa javljanja u različitim regijama svijeta, s najvećom godišnjom incidencijom zabilježenom u Nigeriji (155,6/milijun djece), gotovo četiri puta većom od one u indijskoj populaciji na otočju Fiji (39,7/milijun djece). Nekoliko je objašnjenja predloženo za te geografske varijacije: različita kvaliteta zdravstvene skrbi i mogućnosti dijagnosticiranja karcinoma, točnost popisa stanovništva i preciznost sustava izvještavanja, razlike u klasifikaciji karcinoma, ali i istinska razlika u javljanju karcinoma u različitim populacijama svijeta.
Unatoč niskoj incidenciji, u razvijenim zemljama rak je u djece drugi po učestalosti uzrok smrti, odmah iza trauma. Otprilike 10% svih uzroka smrti u djece odnosi se na zloćudne tumore. Prosječna dob umiranja od raka u odraslih je 50 godina, što predstavlja gubitak od 20 godina života. Nasuprot tome, dijete koje umre zbog karcinoma gubi 60 do 65 godina života.
Zloćudne bolesti u djece bitno se raziliku od istih bolesti u odraslih, zahvaćaju različite dijelove tijela, različito izgledaju pod mikroskopom i različito odgovaraju na liječenje (Tablica 1.).

Tablica 1. Osnovne karakteristike karcinoma u djece i odraslih

  Djeca Odrasli
Primarno mjesto Krv Pluća
  Mozak Dojka
  Limfni čvorovi Debelo crijevo
     
Proširenost u vrijeme dijagnoze 80% rasprostranjeni Većinom lokalni ili regionalni
     
Testovi probira Obično nisku korisni Korisni, npr. mamografija,PAP razmaz
     
Rano otkrivanje Većinom slučajno Poboljšano s edukacijom
  Obično kasno  
     
Odgovor na kemoterapiju Vrlo osjetljivi Slabije osjetljivi
     
Rezultat liječenja -75% 5-godišnje <50% 5-godišnje
  preživljavanje preživljavanje
     
Prevencija Malo vjerojatna Mnogi preventibilni

Najčešća je zloćudna bolest u djece leukemija ili rak krvnih stanica, slijede tumori mozga, zatim limfomi (zloćudne bolesti limfnih čvorova). Preostalu trećinu čine tumori mekih tkiva, bubrega, simpatičkog nervnog sustava, kosti, oka i drugi.
Djeca sa zloćudnim tumorom danas imaju izvanredne šanse za izlječenje. U posljednjih 30 godina stopa preživljavanja porasla je sa 30 na 75%! Neke vrste dječjeg raka imaju preživljavanje preko 90%. Nasuprot tome, za rijetke vrste karcinoma stopa preživljavanja je 10%. Prosječno će, dakle, čak tri četvrtine oboljele djece pobijediti karcinom i živjeti normalnu dužinu i kvalitetu života. Iskusni timovi u specijaliziranim centrima, sastavljeni od pedijatara-onkologa, radioterapeuta, transfuziologa, obučenih medicinskih sestara, psihologa, fizijatara, fizioterapeuta, socijalnih radnika, dijetetičara, uz ostale, sudjeluju u kompleksnom liječenju djece s malignim bolestima. Liječenje je agresivno i traje jednu do nekoliko godina, ovisno o dijagnozi. Česta je kombinacija kemoterapije, zračenja i kirurškog zahvata. Zahvaljujući novim lijekovima i metodama liječenja, znatno su smanjene nuspojave i dugotrajne neželjene posljedice terapije te poboljšana kvaliteta života djece oboljele od karcinoma.
Zašto nastaje rak? Danas još nema preciznog odgovora na to pitanje iako smo, zahvaljujući ogromnim istraživačkim naporima, odgovoru bliži nego ikad. Sve do 1940. godine vjerovalo se da je rak neizbježna posljedica starenja, prirodnog procesa u kojem dolazi do nagomilavanja tumorskih stanica. Niz idućih godina uzroci nastanka raka bili su pripisivani okolišnim faktorima. Najpoznatiji je primjer rak pluća, koji je u 80 do 85% slučajeva udružen s pušenjem. Od šezdeset godina, brojnim istraživanjima jasno je pokazano da je rak genetska bolest, rezultat složenih višestepenih promjera - mutacija - kromosoma ili gena stanice. Broj, kronološki redoslijed i karakter pojedinih genetskih događanja, specifičnih za određene vrste raka, predmet su brojnih današnjih istraživanja.

 
 
Zašto dijete oboli od raka?
 
Prije nego što nabrojimo moguće uzroke raka u djece, treba upozoriti na sljedeće činjenice:
- Rak nije infektivna bolest, pa se od oboljelog djeteta ne mogu "zaraziti" druga djeca.
- Velika većina karcinoma nije nasljedna te je ekstremna rijetkost da drugo dijete u obitelji oboli od iste bolesti.
- Ponekad dvoje djece oboli od maligne bolesti u istoj školi ili u istom mjestu, izazivajući zabrinutost lokalnog stanovništva. Vrlo pažljiva istraživanja govore da su takva javljanja slučajnost.
- Roditelji često osjećaju krivnju jer nisu ranije primijetili simptome bolesti i posumnjali na rak. Ponovo treba naglasiti da se rak u djece javlja vrlo rijetko i nije niti treba biti prvo na što će roditelji ili nadležni pedijatar pomisliti kao na uzrok smetnji. Uz to, neka djeca uopće nemaju smetnje. Stoga se rak u djece rijetko dijagnosticira u najranijim stadijima. Niz događaja koja dovodi do nastanka dječjeg karcinoma vrlo je složen i još nije moguće potpuno i sigurno opisati što uzrokuje pojedine vrste raka. Ponekad je, međutim, moguće utvrditi tzv. faktore rizika. Otkriveno je nekoliko faktora rizika u nastanku dječjih karcinoma. Ti se faktori mogu podijeliti u prirođene i okolišne.
- Prirođeni faktori. Dječji karcinomi jedinstveni su po ranom javljanju koje ukazuje na veći značaj prirođenih konstitucionalnih faktora u odnosu na odrasle. Znatno češća zahvaćenost organa koji nisu direktno izloženi okolini (krv, mozak, limfni čvorovi) također upućuje na manji značaj okolišnih faktora. Ipak, procjenjuje se da je samo 5% svih dječjih karcinoma povezano isključivo s prirođenim faktorima. Familijarno javljanje je rijetko. Najpoznatiji je primjer zloćudni tumor mrežnice oka, retinoblastom, koji je u 40% slučajeva nasljedan. Dokazano je da su djeca sa specifičnim abnormalnostima kromosoma sklona obolijevanju od određenih vrsta karcinoma. Najpoznatiji je primjer Down-sindrom, koji ima 20 puta veći rizik na razvoj leukemije od opće populacije.
Koji okolišni faktori mogu biti uključeni u nastanak dječjeg raka? Zbog malog broja oboljele djece, gotovo je nemoguće dokazati statistički značajnost bilo kojeg od tih faktora. Osim toga, često je teško odrediti stupanj i vrijeme izlaganja pojedinim štetnim faktorima okoline.
- Ionizirajuće zračenje. Opisano je češće javljanje leukemije u djece nakon eksplozije atomske bombe u Hiroshimi i Nagasakiju. Nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986., zabilježen je vrlo blag porast incidencije leukemije u europske djece, ali geografska rasprostranjenost nije pokazala povezanost s proračunatim izlaganjem radioaktivnim izotopima u atmosferi. Izlaganje majke dijagnostičkom rtg-zračenju za vrijeme trudnoće povećava rizik za nastanak leukemije u djeteta. Opisana je dva puta veća učestalost leukemije u djece čiji očevi rade u nuklearnoj elektrani Sellafield, sjeverozapadna Engleska. Osobe kod kojih je provedeno terapijsko zračenje u djetinjstvu u području glave, vrata i prsnog koša imaju veći rizik za nastanak leukemije, raka štitnjače i raka dojke.
- Elektromagnetsko zračenje. Posljednjih petnaestak godina ispituje se utjecaj električnih i magnetskih valova iz visokonaponskih električnih vodova i uređaja (dalekovodi, trafostanice, radio i TV-odašiljači). Rezultati su kontroverzni. Švedska i finska studija pokazala je veću učestalost tumora mozga u djece koja žive u blizini elektrana. Slična američka studija dokazala je 1997. godine da nema povezanosti između stanovanja u blizini elektrane i dječje leukemije.
- Ultrazvučno zračenje. Svakodnevno smo izloženi upozorenjima o prisutnosti velikih količina UV-svjetla na površini Zemlje zbog oštećenja ozonskog omotača vanjske atmosfere. Dokazano je da prekomjerno izlaganje suncu s opekotinama u djetinjstvu tri puta povećava rizik malignog melanoma, najzloćudnije vrste raka kože, u kasnijoj dobi. Opisano je češće javljanje melanoma u djece koja su ranije naučila plivati u bazenima ili zagađenoj vodi, što je objašnjeno kombinacijom učinaka UV-zračenja i tzv. bioprodukata klorinacije vode.
- Kemijski faktori. Djeca su izložena brojnim pesticidima. Studije upozoravaju na štetan utjecaj insekticida, atmosferskih zagađivača, otapala u kemijskoj industriji, pasivnog pušenja, roditeljskog profesionalnog izlaganja kemikalijama. U Woburnu, Massachusets, detaljno istraživanje (Harvard Public Health Service) pokazalo je da su specifični polutanti u zagađenoj izvorskoj vodi udruženi s povećanom incidencijom dječjeg karcinoma.
- Infekcije. Postoji vrlo malo dokaza o povezanosti specifičnih virusa i dječjeg karcinoma. U djece zaražene AIDS-om veća je učestalost nekih vrsta tumora.
Budući da su nejasni uzroci nastanka većine dječjih karcinoma, nema niti posebnih preporuka o prevenciji. Od molekularne biologije, nove ekspanzivne znanstvene discipline, očekuje se detekcija osoba s prirođenom sklonosti za razvoj karcinoma. Roditelje treba upozoriti na važnost redovitih sistematskih pregleda njihove djece. Prevencija karcinoma u kasnijem životu zahtijeva stjecanje zdravih navika među mladim ljudima. Potrebno je izbjegavati štetna izlaganja s nastankom karcinoma u odraslih, kao pušenje, uživanje alkohola, prekomjerno izlaganje suncu, ranu seksualnu aktivnost, osobito s više partnera. Važno je poticanje fizičke aktivnosti i pravilne prehrane, s niskim udjelom masti i visokim udjelom svježeg voća i povrća.
 
 
Doc. dr. sc. Jelena Roganović