Saznanje da je neko dijete oboljelo od zloćudne bolesti budi u nama osjećaj tuge, straha, boli. Što je rak? Mogu li mala djeca oboljeti od raka? Ako da, zašto? Mogu li se ta djeca izliječiti? Na spomen ove teme, čitatelju se nameću ta i brojna druga pitanja. Pokušat ćemo odgovoriti na barem neka od njih.
Naziv rak podrazumijeva grupu ssrodnih bolesti koje nastaju u stanicama, osnovnim jedinicama života u tijelu. Naše tijelo građeno je od milenija raznih vrsta stanica. U normalnim uvjetima, stanice rastu i dijele se stvarajući nove stanice samo kada su organizmu potrebne. Regularnost tog procesa održava tijelo zdravim. Ponekad se, međutim, stanice nastavljaju dijeliti i kada nam nove stanice ne trebaju. Nastali višak stanica stvara tkivo koje se naziva tumor. Tumori mogu biti benigni (dobroćudni) i maligni zloćudni).
Benigni tumori nisu rak. Oni se najčešće mogu odstraniti i u većini slučajeva ne javljaju se ponovo. Stanice tih tumora ne šire se u druge dijelove tijela. Benigni tumori izuzetno rijetko ugrožavaju život.
Zloćudni tumori jesu rak ili karcinom. Rak nosi naziv po stanici ili organu iz kojeg potječe. Stanice raka promijenjene su i dijele se bez reda i kontrole. Mogu prodrijeti u okolna tkivaa i organe i oštetiti ih. Također se mogu otkinuti i ući u krvotok ili limfotok. Tako se karcinom širi iz svog ishodišnog mjesta i stvara nove tumore - metastaze - u drugim organima u udaljenim dijelovima tijela. Metastaze su građene od iste vrste stanica kao i primarni tumor.
Da li je rak bolest modernog doba? Prvi opisi karcinoma u ljudi pronađeni su u staroegipatskim zapisima. Većina se odnosi na karcinom dojke, usnice i jezika - one koji se mogu lako vidjeti ili osjetiti. Hipokrat (460.-370.) prije naše ere prvi je upotrijebio naziv carcinos ili carcinoma. Prva bolnica za liječenje pacijenata oboljelih od raka osnovana je davne 1740. godine u Reimsu, Francuska, Dr. Sidney Farber iz Bostona ranih je pedesetih godina ovog stoljeća upotrijebio prvi lijek za liječenje leukemije, aminopterin, i označio početak modernog liječenja od te opake bolesti.
I djeca mogu oboljeti od karcinoma. Rak u djece javlja se rijetko, u 2% od svih slučajeva u općoj populaciji. Godišnja incidencija procjenjuje se na 14:100.000 djece do petnaeste godine života. Prema podacima Američkog Nacionalnog Instituta za istraživanje dječjeg karcinoma (National Cancer Institute Rescarch on Childhood Cancers) u posljednjih 20 godina zabilježen je blag porast broja djece oboljele od raka, od 11,4 slučajeva na 100.000 u 1975. godini do 15,2 na 100.000 djece u 1998. godini. Poznata je i različita stopa javljanja u različitim regijama svijeta, s najvećom godišnjom incidencijom zabilježenom u Nigeriji (155,6/milijun djece), gotovo četiri puta većom od one u indijskoj populaciji na otočju Fiji (39,7/milijun djece). Nekoliko je objašnjenja predloženo za te geografske varijacije: različita kvaliteta zdravstvene skrbi i mogućnosti dijagnosticiranja karcinoma, točnost popisa stanovništva i preciznost sustava izvještavanja, razlike u klasifikaciji karcinoma, ali i istinska razlika u javljanju karcinoma u različitim populacijama svijeta.
Unatoč niskoj incidenciji, u razvijenim zemljama rak je u djece drugi po učestalosti uzrok smrti, odmah iza trauma. Otprilike 10% svih uzroka smrti u djece odnosi se na zloćudne tumore. Prosječna dob umiranja od raka u odraslih je 50 godina, što predstavlja gubitak od 20 godina života. Nasuprot tome, dijete koje umre zbog karcinoma gubi 60 do 65 godina života.
Zloćudne bolesti u djece bitno se raziliku od istih bolesti u odraslih, zahvaćaju različite dijelove tijela, različito izgledaju pod mikroskopom i različito odgovaraju na liječenje (Tablica 1.).

Tablica 1. Osnovne karakteristike karcinoma u djece i odraslih

Najčešća je zloćudna bolest u djece leukemija ili rak krvnih stanica, slijede tumori mozga, zatim limfomi (zloćudne bolesti limfnih čvorova). Preostalu trećinu čine tumori mekih tkiva, bubrega, simpatičkog nervnog sustava, kosti, oka i drugi.
Djeca sa zloćudnim tumorom danas imaju izvanredne šanse za izlječenje. U posljednjih 30 godina stopa preživljavanja porasla je sa 30 na 75%! Neke vrste dječjeg raka imaju preživljavanje preko 90%. Nasuprot tome, za rijetke vrste karcinoma stopa preživljavanja je 10%. Prosječno će, dakle, čak tri četvrtine oboljele djece pobijediti karcinom i živjeti normalnu dužinu i kvalitetu života. Iskusni timovi u specijaliziranim centrima, sastavljeni od pedijatara-onkologa, radioterapeuta, transfuziologa, obučenih medicinskih sestara, psihologa, fizijatara, fizioterapeuta, socijalnih radnika, dijetetičara, uz ostale, sudjeluju u kompleksnom liječenju djece s malignim bolestima. Liječenje je agresivno i traje jednu do nekoliko godina, ovisno o dijagnozi. Česta je kombinacija kemoterapije, zračenja i kirurškog zahvata. Zahvaljujući novim lijekovima i metodama liječenja, znatno su smanjene nuspojave i dugotrajne neželjene posljedice terapije te poboljšana kvaliteta života djece oboljele od karcinoma.
Zašto nastaje rak? Danas još nema preciznog odgovora na to pitanje iako smo, zahvaljujući ogromnim istraživačkim naporima, odgovoru bliži nego ikad. Sve do 1940. godine vjerovalo se da je rak neizbježna posljedica starenja, prirodnog procesa u kojem dolazi do nagomilavanja tumorskih stanica. Niz idućih godina uzroci nastanka raka bili su pripisivani okolišnim faktorima. Najpoznatiji je primjer rak pluća, koji je u 80 do 85% slučajeva udružen s pušenjem. Od šezdeset godina, brojnim istraživanjima jasno je pokazano da je rak genetska bolest, rezultat složenih višestepenih promjera - mutacija - kromosoma ili gena stanice. Broj, kronološki redoslijed i karakter pojedinih genetskih događanja, specifičnih za određene vrste raka, predmet su brojnih današnjih istraživanja.