Rak dojke
 
RANIM OTKRIVANJEM DO IZLJEČENJA
 
Rak dojke najčešći je rak u žena u svijetu i cjelini. Drugi je najčešći rak, iza raka pluća, kada se radi o oba spola zajedno. Na rak dojke otpada 10,1% svih slučajeva raka u svijetu ili nešto preko milijun novodijagnosticiranih žena godišnje. Broj novooboljelih povećava se u svim razvijenim zemljama svijeta. Ipak, postoje razlike u učestalosti između pojedinih zemalja svijeta i pojedinih područja.
 
 
Primjećujemo da se posljednjih godina pojavnost raka dojke u Europi mijenja. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata smrtnost od raka dojke u padu je, i to počevši od 1992. godine. Stope smrtnosti su tako u razdoblju 1985.-1989. iznosile 43,0/100 000, a u razdoblju 1990.-1994. pale su na 41,9/100 000. To se odnosi samo na tzv. dobno-standardizirane stope, ali ne i na grupe stope, koje zbog starenja populacije i dalje rastu. Promjene smrtnosti od raka dojke prisutne su i u pojedinim, posebice mlađim dobnim skupinama. Za razliku od smrtnosti, stope novooboljelih u porastu su. Divergencija između novooboljelih i smrtnosti uvjetovana je, bar djelomično, poboljšanjima u preživljavanju na koje imaju utjecaj rano otkrivanje, novi načini liječenja, kao i unapređenje liječenja uopće.
Kad se radi o Hrvatskoj, onda treba reći da je rak dojke najčešći rak u žena. I broj novooboljelih i umrlih žena od raka dojke, uz neke oscilacije, u porastu je.
U 2000. godini zabilježeno je 2187 novih bolesnica (22% od svih), što čini stopu od 95,0/100 000 (Tablica). Žene u dubi od 45-49 godina imaju najviši postotak raka dojke u ukupnom broju novooboljelih žena zbog svih sijela raka - 39%.
Novooboljele i umrle od raka dojke u Hrvatskoj
 
Novooboljele
Umrle
Godina
Broj
Na 100 000
Broj
Na 100 000
'68.
829
36.7
350
15.3
'69.
777
34.2
347
15.2
'70.
681
29.8
327
14.3
'71.
765
33.5
306
13.4
'72.
835
36.3
403
17.6
'73.
918
39.8
364
15.9
'74.
893
38.5
414
18.1
'75.
919
39.5
404
17.7
'76.
916
39.1
450
19.7
'77.
940
39.9
434
19.0
'78.
1036
43.6
453
19.1
'79.
1044
44.0
502
21.1
'80.
1127
47.5
454
19.1
'81.
1110
46.7
518
21.8
'82.
1173
49.4
535
22.5
'83.
1229
51.8
550
23.2
'84.
1218
51.3
543
22.9
'85.
1264
53.2
586
24.7
'86.
1366
57.5
600
25.3
'87.
1403
59.1
644
27.1
'88.
1220
50.5
670
28.2
'89.
1353
56.0
661
27.8
'90.
1461
59.3
710
29.9
'91.
1351
54.8
758
30.7
'92.
1429
58.0
730
29.6
'93.
1539
62.4
758
30.8
'94.
1658
67.2
749
30.4
'95.
1779
72.2
768
31.2
'96.
1782
72.3
706
30.2
'97.
1883
76.4
769
31.2
'98.
1906
77.3
794
32.2
'99.
2619
110.7
856
34.7
2000.
2187
95.0
843
37.0

Prema sadašnjim podacima, vjerojatnost u Hrvatskoj ima svaka jedanaesta žena. Broj oboljelih žena raste s dobi: najviše su stope u dobi 70.-79. godine, ali prvi veći porast prisutan je u dobi 45.-49. godine.
U žena u Hrvatskoj rak dojke vodeći je uzrok smrti zbog raka i šesti pojedinačni uzrok smrti u žena općenito, s 843 umrle žene u 2000. godini (stopa od 37,0/100 000) (Tablica). U ukupnoj smrtnosti zbog raka u žena sudjeluje sa 17%. Najviši je postotak u ukupnoj smrtnosti zbog raka u dobi 45.-49. godine - 32%. Usprkos napretku dijagnostike i terapije, rak dojke najčešći je uzrok smrti žena u dobi 35.-59. godine. Najviše žena umire zbog raka dojke u dobi 70.-74 godine.
Rak dojke nije samo problem žena, nego i muškaraca - velik broj njih pogođen je bolešću svojih bližih, a treba spomenuti da od te bolesti obolijevaju i muškarci: u Hrvatskoj u 2000. godini njih 56.
U usporedbi s drugim zemljama svijeta, Hrvatska pokazuje umjerene stope novooboljelih od raka dojke.
Broj oboljelih i umrlih žena od toga raka i dalje će rasti ako se ne zaustave štetni rizici stila življenja, daljnja zagađenja hrane i okoliša. Jedini način preveniranja nepotrebnih smrti možemo postići programima ranog otkrivanja kojima se otkriva male i lokalizirane tumore u izlječivom stadiju bolesti. One zemlje koje su već prije tridesetak ili dvadesetak godina počelke s organiziranim programima ranog otkrivanja (palpacija i mamografija) raka dojke, imaju već prisutan pad smrtnosti od te bolesti. To su primjerice, u Europi: Švedska, Finska, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo. Pad bilježe i Švicarska, Njemačka i Izrael. U bivšim socijalističkim zemljama prisutan je pak veliki porast. Nažalost, i Hrvatska pokazuje dalji porast. U spomenutoj Švedskoj postoje regionalni programi probira od 1972. godine, a nacionalni program od sredine osamdesetih. Prosječna je dob žena u programu između 45 i 70 godina, ali varira izmešu pojedinih područja. Žene participiraju u programu koji se obavlja u centralnim bolnicama i mobilnim jedinicama s 15 USD.
Što se tiče raspodjele unutar same Hrvatske, postoje razlike u pojavnosti raka dojke između pojedinih područja. Tako najviše stope novooboljelih u 2000. godini imaju Županija karlovačka (94 bolesnice), grad Zagreb (514 bolesnica), Istra (126 bolesnica) i Županija primorsko-goranska (175 bolesnica), a najniže Krapinsko-zagorska županija (41 bolesnica).
 
 
Rizični čimbenici i prevencija
 
Ne znamo pravi uzrok raka dojke. Znamo samo za neke čimbenike rizične za tu opaku bolest. Starija dob, viši društveno-ekonomski status, rana pojava mjesečnice, kasna menopauza, kasni prvi porođaj, mali broj rođene djece, žene koje kratko ili uopće nisu dojile, hormoni, prehrana s mnogo masnoća (smatra se da protektivno djeluje mediteranska prehrana), alkoholizam, pušenje, debljina, fizička neaktivnost, zračenje (posebice u pubertetu), drugi čimbenici okoliša, stres, porodična anamneza raka (posebice majka i sestra), odnosno mutacije gena BRCA1 i BRCA2, najvažniji su rizični faktori raka, kao što su i izvjesne bolesti ili neki nalazi oboljenja dojke. Nažalost, pri današnjem stanju znanja, ženama se može dati malo savjeta na koji način da taj rizik smanje. Samo rana dijagnoza te bolesti pomaže liječenju. Samopregled dojke i mamografija zasada su najučinkovitije mjere sekundarne prevencije. Mamografija je dijagnostička metoda koja se koristi posebno konstruktivnim rendgenskim aparatima - mamografima. Da bi se što većem broju žena, pogotovo onima koje imaju manju mogućnost rane dijagnostike bolesti dojke, omogućio mamografski pregled, mamografi mogu biti instalirani u posebna vozila, kombije ili male autobuse.
U prognozi bolesti najvažniji je stadij bolesti prilikom postavljanja dijagnoze te pravovremeno odgovarajuće liječenje. Zato je važna informiranost žena koje podiže svijesnost žena o problemu raka dojke te učincima programa ranog otkrivanja te bolesti.
Od najvećeg je značenja upoznavanje djevojaka već u adolescentnoj dobi s potrebom pravilnog svakomjesečnog samopregleda dojki te potrebom javljanja liječniku kod bilo kakve promjene na dojci. Osim najranijeg mogućeg početka liječenja, ne smije se izostaviti ni očuvanje kvalitete života oboljelih, prevencije invalidnosti i ovisnosti pacijenata o tuđoj pomoći. Mogu se primijeniti i postupci usmjereni na smanjivanje funkcionalnih poremećaja i općeg stanja slabog zdravlja, ublažavanje boli, pružanje psihološke i socijalne pomoći. Brojni članci ukazuju na pozitivne psihosocijalne učinke psihoterapije, a valja spomenuti i ogromnu ulogu udruga za borbu protiv raka dojke žena, klubove i udruge žena operiranih i liječenih od raka dojke. U svijetu već više desetaka godina postoje suportivni programi za žene oboljele od raka dojke, koji pružaju razne vrste usluga oboljelim ženama i članovima njihovih obitelji u ranoj fazi liječenja i rehabilitacije. U tom je periodu ženama naročito važna emocionalna i psihološka podrška. Prema podacima istraživanja za Europu, 93% žena preživi jednu, a 73% (u SAD-u 85%) preživi pet godina nakon postavljanja dijagnoze i provedene terapije, što ovisi o tome o koliko se uznapredovaloj bolesti radi. Ako se radi o lokaliziranoj bolesti, preživljavanje je 97%.
 
 
Probir raka dojke
 
Probir je otkrivanje neprepoznate bolesti ili poremećaja korištenjem testa, pregledom ili nekim postupcima koji se mogu brzo primijeniti na one koji misle da su zdravi. Probir samo pomoću mamografije (koja je, inače, i dijagnostička metoda), s fizikalnim pregledom dojke ili bez njega, te praćenje osoba s pozitivnim ili sumnjivim nalazima može smanjiti smrtnost od raka dojke do jedne trećine kod žena starih 50-60 godina. Mnogo koristi ima od probira i jedanput svake dvije do tri godine. Postoje ograničeni dokazi o njegovoj učinkovitosti kod žena u dobi od 40-49 godina, ali značajni su dokazi o učinkovitosti u žena kada one dospiju u pedesete godine. Jedna je studija u Finskoj ukazala da je samopregled dojke od koristi u svakoj dobnoj skupini, a isto je ukazala i studija u Kanadi. Pokus sa samopregledom dojke u Kini nije našao nikakve dokaze o smanjenju smrtnosti raka dojke nakon dugoročnog praćenja., To sugerira da program koji potiče samo na samopregled dojke ne bi smanjio smrtnost od raka dojke. Žene, međutim, treba poticati da potraže liječnički savjet odmah ako otkriju bilo kakvu promjenu u dojci koja ukazuje na rak.
Nažalost, mamografija je skup test, čija izvedba i interpretacija rezultira velik oprez i stručnost. Zato ona za mnoge zemlje sada nije provediva. Iako nema dovoljno dokaza o tome da fizikalni pregled dojke smanjuje smrtnost raka dojke, postoje indikacije da dobri klinički pregledi dojke, ako ih isvedu posebno izobraženi zdravstveni radnici, mogu imati važnu ulogu.
Uz sadašnje dokaze, nacionalni program za suzbijanje raka ne bi trebao preporučivati skrining pomoću samopregleda dojke i fizikalni pregled dojke ako nema mogućnosti za mamografiju. Umjesto toga, program bi trebao poticati rano dijagnosticiranje raka dojke, osobito kod žena starih 40-69 godina, koje koriste primarnu zdravstvenu zaštitu ili bolnice iz drugih razloga, nudeći klinički pregled dojke za žene zabrinute zbog svojih grudi, te poticati informiranost zajednice. Ako je mamografija raspoloživa, od najvećeg je prioriteta njena primjena radi dijagnostike, osobito kod žena koje su samopregledom otkrile neku abnormalnost. Treba, međutim, imati na umu da rak može biti prisutan iako je mamogram negativan.
Zaključak: U Hrvatskoj očekujemo dalji porast broja žena oboljelih od raka dojke, posebice ako se ne zaustave po zdravlje štetni rizici stila življenja, dalja zagađenja hrane i zraka i uopće štetne promjene u okolišu. Postepeno dugotrajno povećanje broja oboljelih od raka dojke nije dovoljno razjašnjeno. Prema nekima 25%, a drugima 55% slučajeva raka dojke može se objasniti poznatim rizičnim čimbenicima. Rizični čimbenici razlikuju se za premenopauzalni i postmenopauzalni rak dojke. Samo mali broj rizičnih čimbenika može poslužiti za intervenciju. Jedini način preveniranja nepotrebnih smrti od raka dojke možemo postići programima ranog otkrivanja raka dojke kojima se otkriva male i lokalizirane tumore u izlječivom stadiju bolesti. Stoga, uz mamografiju, treba žene naučiti da vode računa o svojim dojkama svakomjesečnim samopregledom.
U Hrvatskoj je ministar zdravstva donio Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja (NN br. 30/2002), gdje su predviđene mjere promocije zdravlja i prevencije bolesti, pa tako i malignih bolesti. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti predviđeno je provođenje zdravstveno - promotivnih mjera radi manje izloženosti ili uklanjanja rizika usvajanjem zdravijeg načina življenja, poticanje samozaštitnih i suzaštitnih aktivnosti, poput samopregleda i samokontrole, a od preventivnih pregleda kontrola samopregleda i pregled dojki. Također je u Narodnim novinama objavljen Plan i program mjera zdravstvene zaštite općenito, čije provođenje ovisi o utvrđenim sredstvima i ciljevima. U tom dokumentu navedene su i Mjere zdravstvene zaštite za značajne zdravstvene probleme stanovništva.
U okviru mjera za maligne bolesti navedene su opće mjere onkološke zaštite:
Pod a) edukacija stanovništva od školske dobi nadalje kako spriječiti rak (Europski kodeks protiv raka), pravodobno prepoznati 8 znakova sumnjivih na maligne bolesti i javiti se svom doktoru.
Za karcinom dojke predviđeno je:
1. upoznavanje žena s čimbenicima rizika te potrebom javljanja liječniku kad se nađe kvržica ili bilo kakva promjena na grudima;
2. upoznavanje žena s adekvatnom tehnikom samopregleda dojke;
3. detekcija i rana dijagnostika
a) samopregled - same žene svaki mjesec od 20. godine života,
b) klinički pregled dojki u dobi 20.-39. godine svake treće, a starijih od 40 svake godine; za žene s povećanim rizikom klinički se pregled mora provoditi češće;
c) medicinska kontrola nalaza samopregleda dojke kod odstupanja od osnovnog nalaza uz, po potrebi, upućivanje u specijalističko-konzilijarnu djelatnost;
d) mamografija - za žene prosječnog rizika bazična mamografija oko 40. godine, od 40. godine života mamografija svake godine, odnosno ovisno o mogućnostima; mamografija mora slijediti odmah nakon kliničkog pregleda dojki;
e) edukacija i emocionalna potpora mastektomiranih žena radi bolje adaptacije i uspješnog povratka svakodnevnom životu.
Mjere ranog otkrivanja raka dojke u tom Programu predložene su od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na temelju onog što i ACS (Američko društvo protiv raka) preporučuje. Mišljenja smo da to može biti putokaz za ona područja Hrvatske koja imaju mogućnosti iz raznih izvora osigurati resurse za programe prevencije.
 
 
Doc. dr. sc. Marija Strnad