Važnost obiteljskog tjelesnog vježbanja
 
TAKMIČARSKI DUH JAČA OBITELJSKE VEZE
 
Iznimno mali broj djece i roditelja zadovoljan je obiteljskom atmosferom i primjerenim odnosima u njoj. Sretne obitelji najčešće podržavaju jednakost svih članova obitelji, posvećuju pozornost duhovnosti, prilagodljive su, iskrene, posebno obraćaju pozornost poticanju učestalih razgovora.
 
 
Većina zdravih obitelji provodi slobodno vrijeme na raznolikim mjestima, uživajući u različitim sportsko-rekreacijskim aktivnostima.
Nesretnih je i neprimjerenih obitelji mnogo, uglavnom s opravdanim i neopravdanim razlozima. Najčešće današnja, posebice urbana djeca nisu zadovoljna svojim obiteljima, odnosno usamljenim, zlostavljanim, kritiziranim i prestrašenim roditeljima. Sami roditelji nisu išli u školu za roditelje te su, neželjeno i nesvjesno, pomogli poticanju razvoja (poput spužve) zlostavljanog, kritiziranog i prestrašenog djeteta. Iako roditelj želi svako dobro svojem djetetu, neprimjerenim ponašanjem verbalno, duševno i tjelesno zna maltretirati prigovaranjem, vikanjem, divljačkim ispadom, tjelesnim blažim, srednjim i jačim i najjačim napadom, želeći ukorititi svoje neposlušno dijete ("divlje" dijete divljeg roditelja). Najčešće naivnim isprikama tipa "bio sam umoran, napet, nervozan", roditelj pokušava opravdati sebe", a zapravo bi trebao ponavljati razred "škole za roditelje", ali toga u nas još nema.
 
 
Nemam vremena
 
Zakonodavac u razvijenim državama jasan je i nedvosmislen u pogledu roditelja s inklinacijom patološkim konativnim dimenzijama. Na dan, mjesec ili godinu, već godinama djeca sama pitaju, odgovaraju, ručaju, gledaju TV, slušaju svoju glazbu. Komični izgovori roditelja o pretjeranom radu i neimanju vremena za dijete izazivaju sarkazam. Naime, tolerantan razgovor, toplina, pažnja, mir, ljubav, igra obično se ne mogu kupiti, naručiti, već podijeliti, razvijati u gnijezdu obiteljskog doma. Roditelji najčešće ne razumiju svoje dijete, a lažno klimaju glavom jer zapravo ne znaju slušati, razgovarati pa ne čuju svoje dijete. Uz hranu, san i kretanje, potrebe su za tjelesnom i emocionalnom sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju. Dijete nije i ne može biti krivo za roditeljeve umore (od posla, šefa, okoline i kompletnoga nesređenog života), vrednovanje današnjih lažnih vrijednosti i pokušaje natjecanja za posjedovanjem svekolikih tehnoloških dostignuća.
Najveća je nagrada i najveće bogatstvo zdravlje svih članova obitelji jer znamo da je zdravlje pretpostavka svih ljudskih aktivnosti. Samopoštovanje i poštovanje članova obitelji pomaže razvoju poštovanja ostalih, a ta poštovanja omogućuju pravilan razvoj samoaktualizacije. I djeci i roditeljima potrebni su njihovi vršnjaci. Ipak, i u tuzi, i u radosti svi, pa i dijete, žele živjeti u luci sigurnosti. Kada nas dijete počasti otvaranjem svojih misli, prihvaćajmo taj unikatni poklon kao delikatesu života. Ako nas nečemu nauči, tada smo najsretniji roditelji, s najpouzdanijim kamatama, jer ima li ljepšega i kvalitetnijega osjećaja od usklađenosti i ponašanja uvažavanjem svakoga člana obitelji posebno.
 
 
Druženje uz sport
 
Obiteljski badminton ne traži puno prostora, a idealan je za svaku obitelj, sa dva reketa (koji se mogu naći za svega 30 kuna za rekreativno opuštanje), na malo prostora, recimo na travnatom terenu. Moguće je obiteljski badminton igrati u parovima: npr. tata i mama protiv kćeri i sina, ili kći i tata protiv mame i sina. Individualno prvenstvo obitelji isto je vrijedno, upravo stoga što se stvarno nikada ne zna tko će biti prvi. Reket za vrhunski badminton vrijedi najmanje 50 eura. Vani, recimo u Sloveniji, a kod nas u Zagrebu, Rijeci obitelji su rasadnici kvalitetnoga badmintona.
Najbolji primjer vrhunskoga obiteljskog tjelesnog vježbanja imamo u skijaškoj obitelji Kostelić. "Za nadarenu obitelj Kostelić pobjeđivanje je obiteljski posao", izjavljuje poslije Zimskih olimpijskih igara 2002. godine K. Noble.
Izjava mame Marice o stalnom padanju tada male, trogodišnje Janice na snijegu, kada je smetala ostaloj djeci na skijalištu, i o mislima kako nikada neće naučiti skijati, pomaže razumijevanju bitnosti ulaganja slobodnoga vremena roditelja u mlađe članove obitelji cjeloživotnim upornim radom. Uz osvajačicu naslova slalomske i ukupne pobjednice Svjetskoga kupa sestru Janicu, brat Ivica pobjeđuje u slalomu. Tati Kosteliću znali su zamjeriti na prevelikim ambicijama. On se nije obazirao, već je u gotovo nemogućim uvjetima odlazio s djecom. I popeo se sa svojom djecom doslovno do zvijezda.
Uz jednostavne rekreativne, kineziterapeutske (danas nekima dosadne) obiteljske šetnje, obiteljska planinarenja, obiteljska trčanja, primjerena dobi, spolu, uzrastu, osobnim duševnim, tjelesnim i socijalnim sposobnostima, na svim mogućim prirodnim i umjetnim podlogama, u svim godišnjim dobima, zanimljiva je i obiteljska orijentacija svih članova obitelji, najčešće u šumi. Orijentacijska karta i kompas bitna su pomagala koja omogućuju kretanje nepoznatim terenom, uz posjet nekoliko kontrolnih točaka na raznolikim zemljišnim detaljima. Ispravnim tumačenjem karte izabire se put između dviju kontrolnih točaka, kojih je više, i to po točnom, zadanom redoslijedu.
Od svekolikih natjecanja unutar orijentacije, najprihvaćenije je u nas pojedinačno orijentacijsko trčanje. Biciklisti uživaju u orijentacijskom brdskom biciklizmu, skijaši u skijaškoj orijentaciji, a hendikepirani u orijentaciji hendikepiranih osoba.
Obiteljski biciklizam (kućni i vanjski) potiče poželjnu kondicijsku pripremljenost i zdraviji život. Posao i kućne obveze trebaju nam biti poticaj za pronalaženje vremena za tu sportsko-rekreacijsku aktivnost koja umjerenim radom pomaže srcu, plućima te rekonvalescentima nakon preboljelih bolesti. Velik broj znanstvenika u svijetu dokazao je korist pravilnih praćenja i treniranja srca lakšim opterećenjima biciklom za srčane bolesnike. Preležanim teškim plućnim bolesnicima, onima koji su izgubili težinu, s lošom krvnom slikom preporuča se voziti bicikl. Rekreacijsko korištenje bicikla poželjno je uz primjerena opterećenja. Do sada uglavnom kod laika, uvriježeno je mišljenje da je bitno utjecati na razvoj tjelesne muskulature u biciklista. Ipak, svatko može znati da veći plućni kapacitet omogućuje potpuni izražaj pluća, a to potvrđuje mišljenje da je izuzetno važan razvoj plućnih mišića. Starije osobe trebaju voziti u skupini, jedna iza druge, tako da bi najslabiji trebao biti prvi, a najbolje tjelesno pripremljeni posljednji.
Obiteljsko klizanje (na klizalištu ili vanjskom terenu), posebice zimi, prihvaćeno je od mnogih obitelji. Specifična psihomotorika i oprema potiču raznolikost tog rekreacijskog sadržaja.
Obiteljsko ronjenje može se preporučiti samo iskusnim, opreznim i zdravim roditeljima, s bitnim znanjima o osnovama ronjenja. Umjerenost u dužini boravka u vodi, moru, dubini urona te ostalim relevantnim značajnostima, omogućava razvoj ljubavi prema svijetu mora i vode. Za razliku od šetnji, trčanja, ronjenja zahtijeva ronilačku dozvolu, materijalna ulaganja u opremu i skupljanje znanja. Kod ronjenja na dah isto je važno držati se granica svojih mogućnosti, ne prejesti se prije ronjenja, ne konzumirati alkohol, lijekove ili drogu.

BITNA PRIDRŽAVANJA OSNOVNIH PONAŠANJA U RONJENJU
1. Nikada ne roni sam. Uvijek roni u paru!
2. Crvenom (s bijelom crtom) ronilačkom plutačom uvijek obilježi mjesto ronjenja.
3. Roni isključivo s ispravnom ronilačkom opremom.
4. Svoju opremu sam složi i provjeri.
5. Svako ronjenje isplaniraj.
6. Odroni, a ronjenje zabilježi u ronilačku knjižicu.

Obiteljsko plivanje, poput ronjenja kod neznalica i neopreznih osoba, posebice djece pa roditelja, dovodi ponekad do utapljanja. U Hrvatskoj se godišnje utopi gotovo 200 osoba. Plivanje potiče interdisciplinarni razvoj organizma: zimi, na proljeće, u jesen u bazenima, a ljeti na otvorenim, prirodnim i umjetnim vodama i bazenima.
Obiteljsko jedrenje izvrsna je aktivnost (za sve članove familije, od najmlađih do najstarijih) ako se ima ljubavi, strpljenja, želje i osnovnih znanja iz života na moru, o osnovama jedrenja, kvalitetnom razumijevanju pokretanja jedrilice kroz vodu, more, samo snagom mjetra, razvijenog osjećaja za dobre interpersonalne odnose na malome prostoru. Mnoge naše obitelji žive za jedrenje. Riječka obitelj Marina Lovrovića samo je jedna od mnogih istinskih jedriličarskih obitelji.
Obiteljski stolni tenis raširen je i prihvaćen upravo stoga što prihvaća sve članove obitelji. Može se igrati pojedinačno te u parovima. Preporučaju se kao što je prijedlog za obiteljski badminton.
Ako je nešto prihvaćeno kao poseban specijalitet, tada je to obiteljski nogomet.
Posebno vrijedi u siromašnijim, nerazvijenim zemljama.
Obiteljska odbojka koristi se češće u obitelji intelektualaca. Ljeti je izuzetno prihvaćen obiteljski picigin, igra u plićaku mora, s malom plastičnom lopticom.
Obiteljska košarka isključivo na jedan koš igra se najčešće ispred obiteljske kuće.
Na kopnu obitelji koriste raznolike sadržaje, poput jahanja konja, odbojke na pijesku, boćanja, minigolfa, pikada, biljara, šaha, džoginga, aerobika, fitnesa, bejzbola, mačevanja, specijaliziranih škola tenisa, plivanja, skijanja, jahanja... U bazenima plivaju, u bazenima s termalnim vodama kupaju se, relaksiraju.
Na rijekama uživaju u raftingu, ribolovu, kajakaštvu...
Na moru vole daskanje, paraglajding, vodeni tobogan, podvodni ribolov, skokove u vodu, vaterpolo, veslanje... Na plesnim, otvorenim i zatvorenim podijima plešu. Nemoguće je nabrojati sve nove, nepoznate ponuđene sadržaje u kojima uživaju obitelji.
Važnost obiteljskog tjelesnog vježbanja očituje se u boljem upoznavanju, održavanju, razvijanju te podizanju tjelesnih, duševnih, socijalnih blagih stanja svih članova obitelji, kako bi se ulagalo u vrijednu ušteđevinu - cjelokupno obiteljsko zdravlje.
 
 
Albin Redžić, prof.
Maja Redžić, prof.