Zloćudne bolesti oka

OČI OPASNE PO ŽIVOT

Sjećam se kad sam postala specijalizant na Očnoj klinici. Bila sam sretna što ću, kao okulist, do kraja svoje liječničke karijere biti pošteđena susreta sa smrću i tuge zbog gubitka pacijenta koja neminovno potrese svakog od nas. Mislila sam: \"Od bolesti oka ne umire se.\" Nažalost, prevarila sam se.

Iako vrlo rijetko u odnosu na druge bolesti, npr. srca i krvnih žila, zloćudnih bolesti drugih organa, teških trauma... sa smrtnim ishodom, i oko može biti mjesto gdje će se zametnuti poneka zloćudna stanica koja može izazvati smrtonosnu bolest. Nemojte se sad uspaničariti. Naglašavam da se to, u odnosu na druge teške bolesti, dešava relativno rijetko.

Prepoznati rane promjene

Opće je pravilo da se zloćudna bolest može potpuno izliječiti ili uspješno ublažiti ako se na vrijeme otkrije. Što se oka tiče, postoje rani znaci koje svatko može uočiti i na njih odmah reagirati. To su one promjene koje se vide na vanjskom i prednjem dijelu oka običnim pogledom u zrcalo. Međutim, postoje i one zloćudne promjene koje se podmuklo razvijaju unutar oka. Nisu vidljive, ne bole niti kvare vid. Za njih nećemo uopće znati dok ih okulist pregledom ne otkrije. Imamo li sreće da se pronađu u ranoj fazi, zloćudne se promjene današnjim metodama liječenja mogu uspješno suzbiti.

Promjena na koži vjeđa

Sve promjene na koži lica i vjeđa možemo vidjeti običnim pogledom u ogledalo ili će nas netko drugi na njih upozoriti. Ne treba odmah pomisliti na najgore. Ako ne prolaze, nego rastu ili ako nestanu pa se opet pojave na istom mjestu, korisno je zatražiti mišljenje okulista. Promjene na koži vjeđa mogu izgledati poput krastice, mekane ili rožnate bradavice, madeža, prištića, potkožne izrasline itd. Može biti obični jačmenac, ali i zloćudna tvorevina. Ustanovi li okulist da se ne radi o običnoj prolaznoj promjeni, uputit će pacijenta specijalistu za kožne bolesti, dermatologu. Složi li se i on da je promjena na koži doista sumnjiva, predložit će kirurško uklanjanje i analizu odstranjenog tkiva. To je uobičajen postupak kod sumnjivih novotvorevina bilo gdje na tijelu. Koža vjeđa, međutim, spada u posebno delikatno područje iz razloga što je ima malo na raspolaganju. Svako izrezivanje tkiva u području vjeđa zahtijeva natezanje preostale kože da se mjesto defekta spoji. Nekad preostale kože nema dovoljno pa se ona mora presaditi s nekog drugog prikladnog mjesta. Ožiljak i promijenjeni oblik vjeđa mogu rezultirati nedovoljno dobrim zatvaranjem oka. Tako se može desiti da se izraslina ukloni u cijelosti, opasnost od zloćudne bolesti suzbije u začetku, ali ostane problem zatvaranja vjeđa koji dovodi do doživotnog sušenja oka, grebanja pri zatvaranju, prelijevanja suza itd. S jedne strane smo izliječeni, a s druge strane imamo doživotne neugodnosti koje nas podsjećaju na to da je na koži vjeđa nešto raslo. Često se kasnije pacijenti pitaju je li izraslinu uopće trebalo dirati. Umjesto da budu sretni što su izliječeni, više ih smetaju te kasnije komplikacije. Vjerujte mi, bolje da ne znate kako bi bilo da je izraslina ostala i širila se. Zbog svega toga vrlo je bitno ne odgađati odlazak okulistu. Što je manji dio kože zahvaćen i mora se odstraniti, to će te kasnije komplikacije biti manje izražene.

Promjene na bjeloočnici

Prednji dio oka također je dostupan pregledu pomoću ogledala. Na prozirnoj spojnici (konjuktivi) koja prekriva bjeloočnicu pacijenti često sami ustanove postojanje žućkastih kvržica. Svi me redom pitaju što im to raste. Drago mi je da vode računa o sebi. Ako uoče takve, u pravilu dobroćudne promjene, zasigurno će reagirati i na one druge. Umirim ih objašnjenjem da se blijedožućkaste nakupine često vide u ljudi čije se oči naprežu pri gledanju, pa žmirkaju. Vjeđe tada stalno štipaju horizontalni nabor konjuktive. U horizontalnoj liniji, ekvatoru oka, stvori se svojevrsni "žulj". Zadebljala konjuktiva još se ispuni mašću koja zadebljanju dade žutu boju. Može smetati samo estetski, ali je potpuno bezazlena tvorevina. Ne treba je odstranjivati jer je nekad ožiljak od zahvata još uočljiviji. Treba postići dobar vid optičkim pomagalom kako bi se oko prestalo naprezati, a time i žmirkati. Međutim, promjena na bjeloočnici može biti smeđe boje, poput madeža. Kao i svaki madež na koži, o kojima se već dosta govori i piše u javnosti, tako i taj na bjeloočnici može biti zloćudan ako se stvorio, a prije ga nije bilo. Odmah okulistu! Ako pak postoji od djetinjstva, stalno je iste boje, veličine i oblika, onda je najčešće dobroćudan i treba ga samo povremenim kontrolnim pregledima nadzirati.

Rožnica i leća - čudo prirode

Ta su tkiva građena od živih stanica, a ipak su kristalno prozirna poput stakla. Posebna su i po tome što nemaju krvnih žila čije bi prisustvo smanjilo prolaz svijetlu. Takva su tkiva sama pošteđena zloćudnih promjena, ali se ona ipak mogu proširiti iz okoline i prekriti prozirne strukture (slika dermoidne ciste iz knjige "Transplantacija rožnice").

Gdje ima pigmenta, ima i opasnosti

Svi dijelovi oka dublje od rožnice krcati su pigmenta. Čemu on služi? Pigment je kemijska supstanca tamne boje koja upija svjetlosne zrake i služi poput barijere. Na taj se način unutrašnjost oka ponaša kao tamna komora ili unutrašnjost fotoaparata. Zna se da svjetlo mora ući u oko kroz zjenicu i ostati u oku da bi slika bila što jasnija. Bez pigmenta, oko bi bilo prozirno i zraka svjetla jednostavno bi kroz njega produžila dalje. Ono što bismo tada vidjeli, bila bi samo bljedunjava slika, bez jasnih boja i kontrasta. Upravo taj pigment žilnice u oku sijelo je najzloćudnijih promjena koje se mogu zametnuti i pretvoriti u maligni melanom. Pigmentne stanice imaju živahan metabolizam. Stalno se obnavljaju. Kako na koži, tako i u oku, neprekidno su na udaru svjetlosnih, ali i onih štetnih zraka sunčevog spektra koje mijenjaju kemijske reakcije u njima. Zato nije čudno da se u svakom trenutku poneka stanica, prepuna pigmenta, može oteti kontroli i početi stvarati nove stanice promijenjene strukture koje prerastu u nešto zloćudno. Eto nam još jednog dobrog razloga da naglasimo važnost nošenja naočala sa zaštitnim UV-filtrom! Ako su promjene pigmentnih stanica u oku tek u začetku, mi ni po čemu za njih ne znamo. Može ih otkriti jedino okulist. Rane promjene, malih dimenzija, danas se uspješno liječe laserom ili radioaktivnim pločicama koje se umetnu na vanjsku stranu oka, što bliže promjenama unutra (brahiterapija). Melanomi oka većih dimenzija nisu prikladni za takvo liječenje? Terapiju će, u dogovoru s pacijentom, odabrati stručni tim liječnika koji, osim okulista, uključuje još internista, onkologa i druge. Budući da se tada radi o ozbiljnoj bolesti, po život opasnoj, bitno je da pacijent ne klone duhom. Treba, uz podršku bližnjih i vjeru u doktora, ustrajati u želji da ozdravi i prkositi bolesti koja kao da samo čeka da se preda i da ga svlada.

Zloćudna bolest u dječjem oku

Na žalost, ni dječje oči nisu pošteđene. Srećom, zloćudni se retinoblastom ustanovi rijetko, jednom na 10 000 novorođene djece. Nasljedan je. Na sumnju nas navede bjelkasti odsjaj iz zjenice jednog ili oba oka. Oko u kojem raste retinoblastom u pravilu ne vidi dobro i zato gleda "u križ". Neonatolog još u rodilištu i pedijatar nakon mjesec dana, uvijek obrate pažnju na te znake i savjetuju roditelje da se s djetetom jave okulistu ako primijete išta sumnjivo.

Na vid utječu i tumori mozga

Ima izraslina u području hipofize koje svojom veličinom pritišću vidne živce na mjestu njihova križanja. Jedan je od glavnih znakova takvog tumora u glavi gubitak polovice vidnog polja na oba oka. Iako se ne radi o bolesti samog oka, posljedice po vid bitno umanjuju kvalitetu pacijentova života. Liječenje spada u domenu neurokirurga. Okulist može pregledom očne pozadine i testiranjem vidnog polja samo pratiti uspješnost neurokirurške terapije.

Udaljene metastaze

Puno češće od primarnih zloćudnih tumora, u oku se mogu pronačćči tzv. sekundarni tumori. To su udaljeni izdanci tumora nekih drugih organa, npr. dojke ili pluća. U pravilu se ne liječe izolirano, nego u sklopu opće kemoterapije glavnog tumora, koja bi trebala uništiti glavni tumor i njegove metastaze. Evo, ovaj prikaz nekih zloćudnih bolesti oka trebao bi vas upozoriti na to da očima posvetite pažnju koju zaslužuju, ne samo zbog kvalitete vida, nego, znajući sve ovo, radi očuvanja zdravlja i produženja života. Nemojmo čekati godinama dok nam zatrebaju naočale, jer tada možemo ostati neugodno iznenađeni onim što će okulist ustanoviti. Utješno je što se, u usporedbi s drugim smrtonosnim bolestima, takve bolesti u oku doista dešavaju izuzetno rijetko. Ipak su moguće. To je realnost na koju, na žalost, treba biti pripravan. Bitno je upoznati se sa znacima ranog prepoznavanja bolesti kad se, na sreću, još možemo izliječiti.

Mr. sc. Inge Bošković Dragičević, dr. med.