Ljekovito bilje

VRSTA JE IME, A ROD PREZIME BILJKE

Biljke su u toj mjeri dio svijeta koji nas okružuje da o njima, takoreći, i ne razmišljamo. Nema ništa ljepše i ljupkije od cvijeta, ništa bitno važnije od biljke. Sve krute namirnice, sva pića, sva opojna sredstva, lijekovi i farmaceutski preparati - jednom riječju sve što čovjeka održava na životu i sve što ga, ako on to razumno iskorištava i troši, čini zdravim poput drena, dugujemo divnom procesu fotosinteze.

Ako za trenutak stanemo i pokušamo nabrojiti sve biljke koje znamo napamet, ili bar one koje vidimo svakog dana, odmah ćemo vidjeti da ih ima mnogo, toliko mnogo da bi nam vjerojatno bio potreban čitav dan da bismo ih se sjetili, a da pritom ipak ne obuhvatimo sve. Taksonomi (sistematičari) podijelili su biljni svijet na grupe čiji svi članovi imaju zajedničke karakteristike i tako učinili klasifikaciju. Omogućena su i proučavanja prirode jer je stvoren sustav naziva.

I sjeme je plod

Znanstvena imena biljaka neobična su i nekako teška za izgovor, ali mora ih imati svaka poznata biljka. Neki botanički nazivi mogu biti dvosmisleni jer i botaničari većinom koriste iste riječi kao i mi, ali s različitim značenjem. Tako, na primjer, za botaničare plod nije samo kruška ili jabuka, ili nešto što se jede. Za njega je to onaj dio biljke koji sadrži sjeme, a to znači da plod može zadržavati neke dijelove biljke koji su daleko od toga da budu ukusni. Inače je malo općih pravila za klasifikaciju biljnih vrsta. Članovi iste vrste mogu se među sobom ukrštavati i stvarati nove biljke. Različite vrste biljaka koje se slažu u građi cvijeta, obliku ploda ili drugim svojstvima, skupljene su u veću sistematsku jedinicu s međusobno srodnim vrstama, u jedan rod. Ime roda zapravo je njihovo prezime. Na isti način kao što smo skupili srodne vrste u rod, a više rodova u porodicu, tako nekoliko sličnih porodica daje red. Više srodnih redova čini razred. Više razreda sastavlja odjeljak. Odjeljci mogu imati pododjeljke. Na kraju, više odjeljaka tvori razvojno stablo.

Glavočike su u nas najbrojnija porodica biljaka

U Hrvatskoj se može naći čak više od 95 porodica biljaka koje se, s osobitom ili manjom primjenom, koriste u ljekovite svrhe. Papratnjače i cvjetnjače u našoj flori čini sveukupno oko 140 porodica, s najzastupljenijom porodicom Asteraceae (Compositae). Ona broji preko 90 rodova i porodica je većinom zeljastih biljaka glavočika. To su podaci za našu samoniklu floru s važnijim kultiviranim vrstama koje rastu i kao podivljale. Međutim, nas zanima koje su porodice s najvećim izvorom biološki aktivnih tvari specifičnog djelovanja kojih nema u sintetičkim tvarima mnogih lijekova; također, i koje tvari iz njih nisu izravno ljekovite, ali služe kao osnova. To su u našoj flori sljedeće porodice ili familije, a ima ih dvadesetak: glavočike - Asteraceae (Compositae), usnače - Lamiaceae (Labiatae), žabnjače - Ranunculaceae, štitarke - Apiaceae (Umbelliferae), leptirnjače - Fabaceae (Leguminosae), ljiljani - Liliaceae, ruže - (Rossaceae), čempresi - Cupressaceae, makovi - Papaveraceae), rutvice - Rutaceae, krkovine - Rhamnaceae, kozokrvnice - Caprifoliaceae, odoljeni - Valerianaceae, zimzeleni - Apocynaceae, pomoćnice - Solanaceae, strupnikovice ili zijevalice - Scrophulariaceae, lipe - Tiliaceae, sljezovi - Malvaceae, krstašice - Brassicaceae (Cruciferae), jaglaci - Primulaceae, konoplje - Cannabaceae, bukve - Fagaceae, kozlaci - Araceae. Uz te, postoji i niz porodica s manjom primjenom.

Što ljekovita biljka krije u sebi

O izboru otapala ovisi hoćemo li pri preradi biljaka dobiti kvalitativno ili kvantitativno različite biljne pripravke. Aktivnom tvari postaje tako biljni pripravak (kao zbroj svih sastojaka), a ne njegovi pojedinačni sastojci. Prilikom uporabe nekih pripravaka od ljekovitog bilja dolazi do netočnosti, često zbog različitog ishodišnog materijala droga - biljnih sirovina. Mnogi ljudi koji koriste biljne pripravke misle da oni imaju široko, jako široko djelovanje i jako malo neželjenih popratnih pojava. Treba znati kako djeluju biljni pripravci u kombinaciji s drugim lijekovima. Baš zato se treba posavjetovati s liječnikom. Kako je kemijski sastav bilja vrlo složen, prilikom spravljanja lijekova moramo voditi računa o kemijskom sastavu svake biljke. Moramo znati koji kemijski sastojak želimo "izvući" i na koji način. Ne vodi se računa samo o izboru određene biljke za liječenje određenih bolesti, nego i o tome koje biljke smiju ući npr. u miješani čaj, vodeći računa o njihovom djelovanju. Ima biljaka sličnog djelovanja, one se međusobno dopunjuju, pomažu i pojačavaju vlastito ljekovito djelovanje. Miješanje takvih biljaka korisno je i neophodno, a poznavanje kemijskog sastava biljaka omogućava nam da kombiniramo smjesu ljekovitih čajeva. Na primjer, pogrešno bi bilo spraviti čaj od smjese hrastove kore, srčanika ili druge taninske droge koja zatvara, djeluje protiv proljeva, i kore od krušine, plodova od pastdrena ili neke druge droge, koja djeluje protiv zatvora, za uređivanje stolice.

Neke biljke, zbog botaničkih srodnosti i srodnih sastojaka, imaju slično djelovanje kao opisana glavna vrsta te je katkad bez poteškoća u cijelosti nadmašuju. Takve su i neke biljke koje nisu u botaničkom srodstvu s nekom vrstom, ali imaju slično djelovanje i upotrebu. Upravo stoga, da bismo se pravilno uputili u pripremu nekog ljekovitog pripravka, potrebno nam je znanje o ljekovitom bilju - pa ćemo se susresti i s biološki aktivnim tvarima u bilju i s mnogim porodicama biljaka, a najčešće ćemo istraživati razrede, porodice, rodove i vrste. Jedan je travar davno prošlih vremena ovako, pojednostavljeno otkrio djelić svoje travarske tajne: "Svaka trava ima svoju kombinaciju, familiju, a onda familija ide uz familiju..." Tako je iz te rečenice nešto otkriveno, a nešto sakriveno. Vjerujem da je dobro znao i koristio se spoznajom da svaka ljekovita biljka nije svakom čovjeku lijek.

Rodovi i porodice važni za kemiju ljekovitoga bilja

Glavočike sadrže eterična ulja, gorke tvari, kaučuk, sluz, smole, vosak, glikozide i alkaloide. Najvažnije su naše ljekovite vrste: rimska kamilica, obični stolisnik i prava kamilica. Ljekoviti su i pravi pelin, vrtni neven, badelj i estragon.

Čempresi imaju kao najpoznatijeg predstavnika porodice običnu borovicu koja je važna biljka zbog udjela eteričnog ulja u bobama. Žabnjače u vrstama Adonis vernalis i Ranunculus arvensis sadrže vrlo djelotvorne alkaloide. Makovi spadaju u porodicu koja se sa stanovišta kemije bilja svrstava u vrlo važne porodice. Gotovo svaki rod te porodice karakterizira alkaloidna skupina. S obzirom na djelotvorne sastojke, sličnija je porodicama lovora, žutike i žabnjača. Ruže u svojoj porodici imaju malo vrsta s ljekovitim svojstvima. Većinom su to prehrambene biljke. Gotovo svaka vrsta sadrži tanin. Za dobivanje droga važnije su biljke petoprst (podanak), kupina (list), turica (zelen). Sjemenke sadrže bjelančevine i masna ulja (badem) te sorbit, saharozu i organske kiseline. Plod divlje ruže sadrži mnogo askorbinske kiseline (vitamina C). Jaglaci sadrže aktivne tvari triterpen - saponine. Najvažnije su vrste ljekoviti jaglac i visoki jaglac, podanak kojih se koristi za dobivanje saponina. Ciklama sadrži otrovni saponin. Leptirnjače su porodica s malo ljekovitih vrsta. Toj porodici pripadaju vrste za upotrebu u prehrambenoj industriji te kao medonosno bilje. Konoplje imaju značajnu vrstu hmelj, koja se koristi u farmaceutske i prehrambene svrhe. Bukve su porodica mnogih šumskih vrsta, s važnim predstavnikom pitomim kestenom, koji od važnih tvari sadrži kalcij - oksat, tanine i turpizntine. Divlji kesten, kora hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka obiluju taninom. Ljiljani su ljekovite vrste: jesenski mrazovac, lukovi i bijela čemerika. Sadrže alkaloide, glikozide i saponine. Kozjaci obuhvaćaju močvarnu biljku iđirot čiji podanak sadrži eterično ulje. Krstašice su porodica crne gorušice od koje se sjeme koristi u farmakološke svrhe, a bijelu gorušicu koristimo zbog sjemena za začin.

Sljezovi obuhvaćaju bijeli sljez (ljekovit korijen) i crni sljez (ljekovit list i cvijet). Lipe su porodica s najvažnijim ljekovitim vrstama lipe, čiji cvijet sadrži sluzave tvari, malo eteričnog ulja, flavonoglikozide i malo saponina. Strupnikovice su velecvjetna divizma, crveni naprstak i dlakavi naprstak, a sadrže glikozide, pojedine vrste saponine, ali ne i alkaloide. Pomoćnice obiluju alkaloidima, a ne nikotinom. Kod nas su pomoćnice velebilje, bunika, pomoćnica i kužnjak. Usnače sadrže eterična ulja ugodna mirisa, a neke od njih gorke tvari ili tanine, rijetko alkaloide. Usnačama pripadaju lavanda, obični matičnjak, ljekovita kadulja, muškatna kadulja, vrtni čubar, miloduh, vrtni timijan, pitomi bosiljak. Zimzeleni obiluju alkaloidima i glikozidima, a u našoj flori može se naći vrsta te porodice mali zimzelen. Odoljeni su porodica običnog odoljena, a biljke te porodice sadrže eterična ulja karakterističnog mirisa. Kozokrvnice su ukrasne biljke s nekim ljekovitim vrstama, kao što su crna bazga čiji osušeni cvijet sadrži sambunigrin. Štitarike obuhvaćaju biljke s eteričnim uljima, kumarinom, organskim kiselinama, smolom i alkaloidima. Tu su korijander, bedrenika, pravi komorač, obični kim i kopar. Krkovine sadrže aktivnu tvar antraglikozid, a krkovinama pripadaju kao važne biljke krkovina i pasja lijeska. Rutvice sadrže alkaloide i smole, a kod nas se koristi ruta.

Jadranka Gržinić