Ozljede u prometu
 
TRZAJNA OZLJEDA VRATNE KRALJEŽNICE - WHIPLASH INJURY
 
I stručni medicinski krugovi, i široka javnost sve su više zaokupljeni problemom sve češćih ozljeda vratnoga dijela kralježnice. To su ozljede koje nastaju kao posljedica naglih ubrzanja ili usporenja, većinom u prometu.
 
 
Tim su ozljedama Gay i Abbot 1953. prvi nadjenuli naziv Whiplash injury (složenica od engleskih riječi: WHIP, ošinuti bičem, naglo maknuti; LASH, bič, bičevati; INJURY, ozljeda, nezgoda), u slobodnom prijevodu: kao bičem ošinuto, trzaj glave poput trzajućeg pokreta biča koji pucketa (Vnuk). Naime, gornja četiri vratna kralješka vrlo su pokretljiva (kožni dio biča), a donja tri su skoro ukrućena (držak biča). Posljedice takvih naglih, neočekivanih trzaja mogu biti ozbiljne.
 
 
"Epidemija" ozljeda
 
Najčešći su uzrok nastajanje trzajnih ozljeda prometne nesreće: sudar automobila, pad motorista, biciklista, pješaka; što brža vožnja pri udesu, to češće trzajne ozljede. Rjeđi su uzroci: borilačke vještine, tučnjave, skok naglavce u vodu, odnosno udar o dno, nepažnja pri radu, naglo kočenje tramvaja. Zanimljivo je da promjene nabolje u konstrukciji automobila, za zaštitu vozača i putnika, imaju za posljedicu uvećanje broja trzajnih ozljeda vrata. To je zato što raste broj preživjelih, ali time i broj ozljeđenih. Sigurnosni pojas ne štiti glavu i vrat, naslon za glavu zaštita je samo pri udaru u stražnji dio vozila, a trebalo bi još povezati glavu oko naslona. Zaštitni jastuk koji se napuhne u trenu sudara najviše smanjuje broj trzajnih ozljeda vrata.
Jedan zagrebački traumatolog izvijestio je da je u roku od 12 godina broj trzajnih ozljeda porastao s 12 tjedno na čak 60. U Njemačkoj tih ozljeda ima u čak 96% prometnih nezgoda. No, "osiguravateljska" epidemija trzajnih ozljeda još se više razmahala: samo u jednom osiguravajućem društvu ("Croatia" Zagreb) u tijeku samo jedne godine broj traženja za naknadu štete porastao je s 4.000 na 8.000. Za traženje zaista visokih odšteta služe kao opravdanje: bol, strah, umanjena životna i radna sposobnost, dugo bolovanje, tuđa pomoć i njega. Potrebne su duge i skupe ekspertize da se dokaže pravo stanje, jer samo kod malog broja ozlijeđenih postoje trajne posljedice. Takva je obrada skupa i dugotrajna: brojne rendgenske snimke, CT, magnetska rezonancija itd., a sudski vještaci, liječnici i cenzori i čak vrhunski supervizori skupi su.
 
 
Oslabljene veze između kralježaka
 
Kakve se anatomske promjene zbivaju u području vratnog dijela kralježnice? Pri udaru u stražnji dio automobila glava se naglo savije unatrag; pri čeonom udaru prema naprijed, a pri bočnom udaru glava se naglo rotira oko uzdužne osovine vrata (slika 1.). Poslije prvog savijanja u vratu dolazi do povratnih pokreta glave u suprotnom smjeru. Zbog direktne ili indirektne snage udara dolazi do snažne kontrakcije mišića oko vratne kralježnice. Ako je snaga mišićnih kontrakcija jača od fiziološke, dolazi do oštećenja mekih tkiva (do distorzije, tj. uganuća) područja vratne kralježnice, što je dominantno pri trzajnim ozljedama: pucaju ligamenti koji sprijeda i straga povezuju trupove kralježaka, pucaju ligamenti što povezuju straga trnaste nastavke vratnih kralježaka, dolazi do pucanja diskusa između trupova, do oštećenja malih zglobova kralježnice, dolazi do pucanja mišića i njihovih ovojnica. Zbog popuštanja svih tih veza među kralješcima, dolazi do pojačane njihove međusobne gibljivosti, što može oštetiti kralježničku moždinu i korijene živaca koji izlaze iz nje prema okrajinama i dijelovima glave. Vrlo je rijetko djelovanje udara toliko jako da dovodi do prijeloma pojedinih kralježaka, što može dovesti do trajnih oštećenja kralježničke moždine i do trajne uzetosti ispod mjesta prijeloma.
 
 
Simptomi mogu kasniti
 

Sumnja na mogućnost prijeloma kojeg kralješka ili/i distorzije kralježničkog mekog potpornog tkiva mora se postaviti na mjestu nesreće u ovim slučajevima: pri bilo kojoj ozljedi glave, sa sviješću ili bez svijesti, pri bilo kojem sudaru u prometu, pri padu na glavu, pri glavobolji, bolovima u potiljku i ramenima, napetosti i tvrdoći mišića vrata/šije, prisilnom položaju i ograničenosti pokreta glave, pri omaglici, vrtoglavici ili mučnini, pri ispadu osjeta ili mišićne snage ruku ili nogu, trncima u njima. Izuzetno rijetko postoji deformacija vratne kralježnice. Značajno je da se nabrojeni simptomi rjeđe javljaju odmah, a mnogo češće nakon više sati ili jednog dana. Dijagnoza o tome da se radi upravo o trzajnoj ozljedi može se postaviti još unutar četiri tjedna; kasnije je povezanost s ozljedom sve teže dokazati. Pri najčešćim oštećenjima mekoga tkiva dolazi do stvaranja trajnih ožiljaka u ligamentima, mišićima, diskusima te postepeno do stvaranja degenerativnih promjena, pa se više ne da reći jesu li one posljedica traume ili su to vrlo učestale, primarno degenerativne bolesti. Za medicinsku dijagnostiku i za vještačku procjenu važan je timski rad stručnjaka raznih grana, ali je najvažniji nalaz radiologa, iako ne presudan. Zbog ozljede ligamentarnih sastavaka mekoga tkiva dolazi do pojačane gibljivosti među vratnim kralješcima, kralježnica bude "rasklimana". To se većinom može dokazati rendgenskim pretragama: obično su dovoljne pregledne i funkcionalne snimke vratne kralježnice. Na snimkama se vidi da je došlo do instabiliteta vratne kralježnice jer puknuti dijelovi ligamentarnog aparata više ne mogu držati kralješke u prirodnom toku. To se vidi na slici 2 gdje je prikazana normalna kralježnica: tri točkaste linije pokazuju ravan tok. Pri ozljedi ligamentarnog aparata one na nekim mjestima budu prekinute i dobiju izgled stepenice uslijed neprirodnog pojačanog pomicanja tijela kralježaka ili trnastih nastavaka kralježaka. Područja gdje su među kralješcima diskusi budu uža ili šira. Rijetko se vide koštani prijelomi ili iščašenja. Uz rendgenske simptome, važni su i ostali: I. stadij obilježen je bolovima; II. stadij, uz bolove, i ukočenošću mišića; u III. stadiju, uz te simptome, javljaju se i znakovi oštećenja živaca pritisnutih instabilnim kralješcima: u IV. stadiju javljaju se prijelomi i iščašenja.

Najveći broj invalida posljedica su loše ukazane prve pomoći, bilo na licu mjesta, bilo zbog transporta. Prvo, valja dobro znati, to je spomenuto i u ovom prikazu, kad se mora postupiti kao da možda postoji ozljeda vratne kralježnice. Najbolje je čekati stručnu medicinsku pomoć, osim ako je život ugrožen. Do tada treba pridržavati glavu da se ne miče, vrat se imobilizira ovratnikom, uz maksimalni oprez; ako ga se stavi, valja i dalje pridržavati glavu. Svako pomicanje, pa i transport, najopasnija su faza prve pomoći, pa ih treba prepustiti stručnjacima kad je god moguće. Kasnije liječenje sastoji se od fizikalne terapije, imobilizacije pri oštećenjima živaca, neurokirurške operacije pri ozljedama kostiju ili pri iščašenjima.
 
 
Prim. dr. Ivica Ružička