Prostitucija

POMOĆ PRIJE POGREŠNOG KORAKA

Kad se spominje prostitucija u svakodnevnom govoru, obično se misli na plaćeno podavanje žena muškarcima. No, takozvana ženska heteroseksualna prostitucija nije jedini, iako je najčešći oblik iznajmljivanja spolnosti.

Postoje još tri vrste prostitucije: 1. kada se muškarci podaju za novac muškarcima (tzv. homoseksualna prostitucija), 2. rjeđe se muškarci prostituiraju ženama u smislu muške heteroseksualne prostitucije, 3. ženska homoseksualna prostitucija, pojava da žene ženama prodaju seksualni užitak. Jednom sam u nekom muškom društvu izjavio da prostituciju održavaju muškarci! Svi su se prisutni okomili na mene i pokušali mi dokazati da prostitucija postoji zato što na svijetu uvijek ima pokvarenih, razuzdanih žena koje pomoću prostitucije nastoje zadovoljiti svoje nastrane seksualne prohtjeve.

Zadovoljenje samo u braku

Ta mala sličica iz svakodnevnog života ukazuje na skriveni osjećaj krivnje kod onog dijela pripadnika muškog spola koji još uvijek iskorištava žensku spolnost. Zato takvi muškarci ne žele priznati očitu činjenicu da je muškarac stvorio prostituciju. Još se danas čuje mišljenje da je prostitucija "nužno zlo", neko prirodno naličje spolnog života koje je uvijek postojalo i uvijek će postojati. Međutim, prostitucija nema nikakve veze s prirodnim osobinama ljudske spolnosti, nego je tipična društvena pojava. Ona se u povijesti javlja tek prijelazom od matrijarhalnog na patrijarhalno uređenje odnosa među spolovima. Patrijarhalnim nazorima muškarac dolazi na misao da može kupiti i ženinu spolnost zahvaljujući svojoj ekonomskoj nadmoći. Naime, muškarac je ženi oduzeo spolnu slobodu, proglasio tjelesno djevičanstvo mjerilom njezinog poštenja i kupio ili oteo sebi mogućnost stupanja u spolni život sa ženama među kojima će jednom odabrati svoju bračnu partnericu. Muškarac je i dalje uporno ostajao pri uvjerenju da ima pravo, bez ikakvog ograničenja i obzira, zadovoljavati svoj spolni nagon, ali od žena koje je smatrao sebe dostojnim spolnim partnericama nije to mogao zahtijevati, branio mu je to onaj isti moral koji je sam stvorio - moral koji je ženinoj spolnosti dopuštao zadovoljenje samo u braku. Učinivši brak neraskidivim, patrijarhalno je društvo muškarcu učinilo magareću uslugu: onemogućilo mu je da na prirodan i zakonit način napusti ženu koja ga nije zadovoljavala i da stupi u drugu, sretniju vezu. U takvoj situaciji nije mu preostalo drugo nego da stvori klasu žena za koju pravila patrijarhalnog morala neće vrijediti. Morao je naći mogućnost da ostvaruje svoje pravo na spolnu slobodu. Zato su mu bile potrebne žene od kojih se nije tražila ni "čistoća" ni "poštenje", nego naprotiv: što više razvrata i bestidnosti. Morao je sebi namaknuti žene koje će moći imati kad god mu se to prohtije, kupiti ih kao neživ predmet. Prostitucija je nakada za neoženjene muškarce bila glavni izvor heteroseksualnog zadovoljenja. Isto je tako i oženjenim muškarcima služila za dopunu spolnog života u braku ili kao zamjena za nesretan brak. Ako usporedimo povezanost s prostitucijom današnjih muškaraca i prijašnjih generacija, vidjet ćemo da je učestalost spolnih odnosa s prostitutkama danas duplo veća nego što je bila prije. To je posljedica seksualnog oslobađanja žena, što opet proizlazi iz njihove ekonomske nezavisnosti te društvene, političke i kulturne emancipacije.

Spolni život bez osjećaja

Ne smijemo zaboraviti ni to da prostituciju održavaju i neki psihološki faktori koji navode pojedine muškarce da radije traže odnos s prostitutkom nego da pokušaju stvoriti seksualnu vezu na osjećajnoj osnovi. Prostitucija katkad privlači mlade, nezrele muškarce, a među odraslim muškarcima s prostituiranim ženama druže se neurotične ličnosti koje nisu kadre stvoriti prirodnu spolnu zajednicu. To su, na primjer, muškarci koji u spolnom životu neprestano traže promjene jer se ni jednoj partnerici ne znaju prilagoditi. To čine i oni koji kupovanjem ženskog tijela nastoje sebi stvoriti mogućnosti da se spolno iživljavaju na nastran način. Poznato je da prostitutke često posjećuju sadistički ili mazohistički nastrojeni ljudi, koji žele nanijeti svojoj partnerici bol ili je sami osjetiti u tijeku spolnog zadovoljavanja. Prostitutkama teže, u svojoj spolnoj ulozi, vrlo nesigurni muškarci. Kad ne vjeruju da su sposobni osvojiti sebi ravnopravnu ženu, ili kad ne žele na sebe uzeti nikakvu odgovornost ni obvezu, bježe tamo gdje za spolni život ne treba imati ni srca ni ljudskih osjećaja, ni morala ni socijalnosti, nego samo novac. Muškarac koji u spolnom odnosu traži nešto više od golog zadovoljenja nagona, odnos s prostitutkom ne može zadovoljiti; ona u spolni odnos ne unosi sebe, nego samo iznajmljuje svoje tijelo; ona je u spolnom životu gruba, vulgarna i netaktična. Osjetljivi muškarci često su s prostituiranim ženama potpuno impotentni.

Žrtve božanstvu

Prostitucija je za žene NEPRIRODNA pojava jer je spolnost osnova težnje ženske psihe. Žena je u prostituciju samo toliko biološki disponirana što joj je tehnički moguće da stupi u spolni odnos u svako doba i koliko god to često želi. Pokušavalo se dokazati da su prostituirane žene bića s natprosječno snažnim spolnim nagonom, seksualno nezasitna stvorenja, koja prirodna zajednica s jednim muškarcem ne može zadovoljiti. Tu je i tvrdnja da su prostitutke sa svojim mušterijama redovito frigidne, a s muškarcem kome se podaju iz naklonosti nastoje održati trajnu spolnu zajednicu. Dakle, tamo gdje prostitutke doživljavaju spolno zadovoljenje, ne pokazuju nikakvu želju da često mijenjaju seksualnog partnera ili da ih imaju nekoliko u isto vrijeme. Prostitucija vuče svoje podrijetlo iz vjerskih obreda, a najstariji je oblik tzv. hramska prostitucija. U antičkom svijetu (Babilon, Fenicija, Egipat, Perzija, Rim) žene se povremeno prostituiraju u hramu nekog seksualnog božanstva. Svećenice tih božanstava također su se često bavile prostitucijom. To je bila njihova sveta dužnost, kao žrtva u čast božanstvu. Takvom prostitucijom zarađen novac išao je u hramsku blagajnu. U zapadnom društvu prostitucija je cvjetala zahvaljujući moralu kršćanstva. U povijesti su poznate mnoge slavne kurtizane (otmjene prostitutke - ljubavnice uglednih ljudi), koje su odigrale značajnu ulogu u raznim povijesnim zbivanjima. Već je povijest stare Grčke zabilježila ime lijepe Heter Aspazije, Periklove ljubavnice, a kasnije su bile poznate mnoge "madam Dubarry" i marquise de Pompadour, moćnije i od samih kraljeva čijoj su spolnoj pohoti služile. I danas još ima javnih žena koje žive u pravom ropstvu. To je tzv. bijelo roblje po javnim kućama u velikim gradovima svih kontinenata. Obično se radi o mladim djevojkama, koje su trgovci bijelim robljem, prevarama i lažnim obećanjima, namamili u javnu kuću u nekoj tuđoj zemlji. Ima, naime, ljudi oba spola koji žive od toga da mlade neiskusne, osamljene, bespomoćne, nezaposlene, neurotične ili čak slaboumne djevojke navode na prostituciju raznim lukavstvima i smicalicama. Mladim ženama koje se nalaze u situaciji da bi mogle upasti u prostituciju treba pružiti svestranu društvenu pomoć. To prije svega vrijedi za djevojke koje dolaze sa sela u grad da se zaposle pa gube ekonomski i moralni oslonac u svojoj obitelji.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.