Čuvanje i unapređenje zdravlja dišnog sustava

NEŽELJENO STANJE

Organi dišnog sustava slobodno komuniciraju s okolinom preko traheobronhijalnih dišnih puteva. To je i potrebno kako bi dovoljno zraka s kisikom stiglo do plućnih alveola. S druge strane, toliko slobodan pristup razlog je brojnim bolestima dišnih puteva i pluća.

Velika površina od 100 m2 plućnih alveola lako je pristupačna mogućim uzročnicima bolesti ako se ne spriječi njihov pristup do njih. Apsorptivna površina probavnih organa iznosi čak 300 m2 pa ipak je, u našim geografskim područjima i uz naš stupanj razvijenosti, broj bolesnika oboljelih od bolesti probavnog sustava mnogo manji od onih oboljelih od bolesti dišnog sustava. U 2.000. godini u Hrvatskoj se u ordinacijama primarne zaštite na prvom mjestu po broju pretrage nalaze bolesti dišnog sustava, čak se bilježi povećanje udjela među svim drugim bolestima s 23% na 27%. Broj pretraga zbog bolesti probavnog sustava na 7. je mjestu. Broj oboljelih od bolesti kože, koja je sva izložena okolini, tek je na 5. mjestu. Zašto je tome tako? Zato što su, od časa otkrića patogenih mikroorganizama, tijekom jednog i pol stoljeća, prihvaćene i predlagane mjere zaštite i postupno sticane higijenske navike, poput pranja tijela i čistoće odjeće, poput pranja ruku i rigoroznog čuvanja namirnica od zagađenja. Stečene navike značajno su smanjile broj oboljelih od bolesti kože i probavnog sustava. U nerazvijenim zemljama, bez usvojenih higijenskih navika, daleko je od toga smanjenje.

Dišni sustav prvi na udaru

Zašto su bolesti dišnog sustava, u sredinama poput naše, na vrhu ljestvice oboljelih? Opće je poznato da kroz dišne puteve ulaze u dišni sustav razni mehanički zagađivači (poput prašine, smoga itd.), plinovi, otrovi, alergeni, zarazne klice itd. Oni izazivaju razne bolesti, pa i to se zna. No, koliko se zdravstveno obavještavanje i odgoj, za primjer, mnogo bave čuvanjem i unapređenjem zdravlja probavnog sustava i kože, toliko se manje bave sistematski čuvanjem i unapređivanjem zdravlja dišnog sustava. I zato su na vrhu rang-liste oboljelih u ordinacijama primarne zaštite akutne infekcije gornjih dišnih puteva te kronični bronhitis, emfizem pluća, astma, tj. kronične opstruktivne bolesti pluća, koje sve više smanjuju alveolarnu površinu pluća potrebnu za dovoljnu izmjenu kisika i ugljičnog dioksida između zraka i krvi. Značajno je smanjen broj oboljelih tamo gdje se preventivna medicina uključila djelotvornim cijepljenjima: tuberkuloza, razne dječje zarazne bolesti, gripa ako se procijepi dovoljan broj pučanstva. Po vrlo visokoj i rastućoj stopi smrtnosti ističe se rak pluća: u muškaraca on je čak na 3. mjestu rang-liste, u žena već na devetom. Ta je pojava skoro isključivo posljedica pušenja, jednog od brojnih zagađivača udahnutog zraka. Tamo gdje su mjere protiv pušenja rigorozne i gdje su mjere propagande prihvaćene, broj pušača smanjuje se i zato se polako smanjuje broj umrlih od raka pluća. No, broj ostalih spomenutih bolesti dišnog sustava, iako većina njih redovno nije smrtna, još je na vrhu rang-liste oboljelih.

Ostvarive mogućnosti

Mišići našega tijela bit će to efikasniji što ih se više vježba. "Vježbe" su potrebne i za jačanje dišnog sustava, kako bi se stekle trajne navike kojima će se očuvati i unaprijediti zdravlje tog sustava. Najjednostavniji način jačanja mišića za disanje (međurebrani mišići i ošit) pojačano je disanje, duboki i spori udisaji i izdisaji. Za to nisu neophodne posebne vježbe disanja, dovoljno je povremeno duboko disati na poslu, tijekom vožnje prevoznim sredstvima, a kad je izvedivo, to se može pratiti snažnim zabacivanjem i predbacivanjem ruku. Još dublje disanje postiže se pri ubrzanom hodanju (korisno je da se pritom forsira duboko sporo disanje), ili pri za osobu prihvatljivoj brzini trčanja, pri plivanju ili planinarenju, pri gimnastici i drugim športovima. Vježbanje dubokog disanja polako rezultira trajno punijim disanjem, ono jača prsni koš, ono uvećava unošenje kisika i eliminiranje ugljičnog dioksida, što čini kvalitetnijom mijenu tvari u tjelesnim stanicama; ubrzava strujanje zraka kroz dišne puteve, što pomaže eliminiranju zagađivača iz njih i iz pluća. Pri ubrzanom hodanju potrošnja kisika utrostručuje se. Pretilost smanjuje dubinu disanja. U dišne puteve i u pluća mora ući umjereno topao zrak. Ako uđe hladan zrak, tad se smanji otpornost dišnih puteva prema zaraznim klicama. Hladni se zrak zagrijava ako ga se udiše samo kroz nos. Sluz i trepetljike u nosu, ždrijelu, dušniku i bronhima zadržavaju mehaničke zagađivače, u kojima su zarazne klice. Tako nastale sluzave grudice mora se iseknuti ili iskašljati u rupčić, ili ih iskihati, ili se povremeno nakašljavati. Kašljati i kihati mora se u rupčić, ne u okolinu. Sličnu obrambenu funkciju imaju i zdravi krajnici; bolesni gnojni krajnici štetni su i valja ih ukloniti.

Sunce uništava klice

U zatvorenim napučenim prostorima i gradskim ulicama skupljaju se prašina i ostali brojni mehanički zagađivači i alergeni, sa zaraznim klicama. Svi se oni uklanjaju zračenjem ili umjetnom ventilacijom, ali bez odgovarajućeg propuha. Zrak ne smije biti niti presuh niti prevlažan. Mehanički zagađivači hvataju se na lišću ili na iglicama stabala. Zato je za dišni sustav neophodna česta šetnja zelenim gradskim površinama i bliskim šumama, vrlo je povoljna i šetnja gradskim ulicama sa zasađenim drvoredima. Zelenilo izlučuje kisik, a resorbira ugljični dioksid. Još su vrijedniji izleti ili boravak po šumama, po planinama te na moru ili blizu mora. U tim je geografskim područjima zrak čist, prirodna je ventilacija primjerena, temperatura kolebanja manja, zrak sadrži ljekovite jodne ili smolaste aerosole. Na kraju, skraćeni podsjetnik: najpogubniji su za dišni sustav pušenje, stalan boravak u zatvorenim napučenim prostorima, u području gdje je zagađen zrak zbog gradskog prometa, industrije i grijanja zimi, te nedovoljna tjelesna aktivnost. Najbolje će čuvati i unapređivati dišni sustav: čist zrak, umjerena vjetrovitost, žustro tjelesno gibanje, tehnika dubokog disanja, sunčane zrake koje uništavaju zarazne klice u kapljicama u zraku, izbjegavanje i uništavanje alergena, cijepljenje protiv onih zaraznih bolesti koje najviše zahvaćaju dišni sustav. Nažalost, ljudi prečesto misle na svoja pluća tek kad se razbole!

Prim. dr. Ivica Ružička