Nekoliko poznatih činjenica o tuberkulozi
 
PONOVNO BUĐENJE BOLESTI
 
Tuberkuloza je zarazno oboljenje prošlosti, ali i sadašnjosti. Tuberkuloza je oboljenje koje je haralo zapadnom Europom u doba industrijske revolucije, a kod nas je vrhunac epidemije tuberkuloze bio na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Tada je godišnje od tuberkuloze umiralo više od 400 oboljelih na 100 000 stanovnika.
 
 
U drugoj polovici XX. stoljeća situacija se popravlja. Broj novooboljelih od tuberkuloze u Hrvatskoj je 1955. godine bio 20 000, a četrdeset pet godina kasnije, odnosno 2000. godine broj novooboljelih je 1630.
Budući da je bolest prisutna svuda u svijetu, da je ima u nerazvijenim zemljama, ali i u razvijenim, dobro je ponoviti nekoliko osnovnih činjenica o tuberkulozi.
 
 
• TUBERKULOZA JE ZARAZNA BOLEST, A IZVOR ZARAZE JE PLUĆNI TUBERKULOZNI BOLESNIK. KLICE TUBERKULOZE NALAZE SE U ISPLJUVKU BOLESNIKA, A ŠIRE SE KAPLJIČNIM PUTEM: KAŠLJEM, KIHANJEM, GOVOROM.
 
Kod tuberkuloze treba razlikovati zarazu ili infekciju od zarazne ili infektivne bolesti.
Zaraza ili infekcija znači da je uzročnik bolesti, Mycobacterium tuberculosis, ušao u organizam, gdje može nezapaženo opstati više godina (20-30 godina), a da ne postoje nikakvi znakovi bolesti. Ali, kada se osoba nađe pod nekim stresom, kada joj se zbog neke bolesti (gripa, upala pluća itd.) smanji imunitet, zaraza se pretvara u zaraznu bolest. Javljaju se simptomi tuberkuloze.
Osnovni su simptomi tuberkuloze: kašalj, iskašljavanje, iskašljavanje krvi, vrućica, pojačano znojenje, gubitak na težini, umor, bol u prsnom košu itd.
Svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna sumnjiv je na tuberkulozu.
 
• TUBERKULOZA JE BOLEST KOJA SE MOŽE IZLIJEČITI I KOJU TREBA OBAVEZNO LIJEČITI. • LIJEČENJE SE PROVODI PREMA ODREDBI LIJEČNIKA, TIJEKOM VIŠE MJESECI I UVIJEK S NEKOLIKO VRSTA LIJEKOVA ISTODOBNO.
 
U zemljama zapadne Europe devedesetih godina dvadesetog stoljeća došlo je do ponovnog buđenja te bolesti zbog povećanja populacije beskućnika, siromašnih, alkoholičara i ovisnika, zbog velike imigracije stanovništva iz bivših socijalističkih zemalja te zbog pojave pandemije HIV-bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija shvatila je da mora pojačati borbu protiv te bolesti, od koje godišnje umire nekoliko milijuna ljudi. Mnoge zemlje napravile su svoj nacionalni program suzbijanja tuberkuloze. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske donijelo je 1996. godine Nacionalni program za suzbijanje tuberkuloze, koji razrađuje mjere suzbijanja i sprečavanja tuberkuloze. Mjere se sastoje u prevenciji, otkrivanju i liječenju tuberkuloze bolesnika, evidenciji oboljelih i liječenih te evaluaciji provedenih mjera i nadzoru nad njima. Globalni su ciljevi u kontroli tuberkuloze: izlječenje najmanje 85% bacilarnih tuberkuloznih bolesnika, otkrivanje najmanje 70% bacilarnih tuberkuloznih bolesnika i pad incidencije bolesti na 10 na 100 000 stanovnika. Nacionalnim programom točno se određuju vrste i ritam pretraga, vrsta i način uzimanja terapije, zdravstveni nadzor nad kontaktima oboljelog itd.
Između ostalog, donesen je program terapije te bolesti nazvan DOTS (Directly Observed Treatment Short Course). Po tom programu, "D", Directly, znači da se aktivnom tuberkuloznom bolesniku direktno pristupa, "O", Observed, znači da se pacijent stalno prati, da mora pred zdravstvenim djelatnikom progutati tablete, "T", Treatment, znači da zdravstvena služba stalno tretira pacijenta, drži ga pod kontrolom, "S" Short course, znači da se takvim tretmanom može u kratkom vremenu izliječiti.
Način liječenja točno je definiran, traje šest do devet mjeseci i treba biti strogo nadziran. Terapija se provodi s točno određenim lijekovima, antituberkuloticima. Najznačajniji su antituberkulotici IZONIAZID, RIFAMPICIN, PIRAZINAMID, STREPTOMICIN, ETAMBUTOL. Terapija je uvijek kombinirana, to jest uzima se istovremeno više vrsta lijekova.
U uzimanju lijekova treba biti jako discipliniran, redovito uzimati propisanu količinu propisanih lijekova. Ako je pacijent neozbiljan, neodgovoran, treba ga nadzirati u uzimanju terapije.
Unutar dva mjeseca redovnog uzimanja terapije, bolesnik prestaje biti zarazan za okolinu i počne se bolje osjećati. Ali, do izlječenja je još dalek put. Uzročnik tuberkuloze, Mycobacterium tuberculosis, sporo raste i sporo se razmnožava, može dugo opstati u organizmu te je zbog toga bitna dugotrajna terapija, koja jedina osigurava izlječenje.
 
• NELIJEČENI TUBERKULOZNI BOLESNIK, U ČIJEM SE ISKAŠLJAJU NALAZE UZROČNICI TUBERKULOZE, GODIŠNJE ZARAZI 10-15 LJUDI. • ŠEZDESET POSTO NELIJEČENIH TUBERKULOZNIH BOLESNIKA UMRE TIJEKOM 5 GODINA.
 
Nakon izlječenja, bitno je provoditi redovite liječničke preglede. Uvijek treba imati na umu da se bolest može ponovno probuditi, da se mogu javiti recidivi bolesti.
Liječenjem oboljelog štiti se njegova bliža i dalja okolina. Naime, dok bolesnik kašlje, kiše, govori, iskašljava, on širi zarazu. Zaraznost je to veća što je osoba duže bolesna i neliječena.
 
 
SVRHA PRAVILNOG LIJEČENJA OBOLJELOG OD TUBERKULOZE NIJE SAMO IZLJEČENJE BOLESNIKA, VEĆ I IZBJEGAVANJE RECIDIVA BOLESTI, PREVENCIJA POJAVE REZISTENTNIH SOJEVA I ZAŠTITA DRUGIH OSOBA OD ZARAZE.
 
Posebno je velik problem kod tuberkuloze pojava rezistentnih sojeva. Postoje sojevi rezistentni, otporni na samo jedan antituberkulotik, ali i na više antituberkulotika. Za takve osobe liječenje je uzaludno i traže se novi lijekovi, na koje bi ti sojevi bili osjetljivi. Oni su praktično osuđeni na smrt. Osobe zaražene rezistentnim sojevima šire zarazu rezistentnim sojevima Mycobacterium tuberculose, što je osobito velika opasnost za okolinu. Osnovni su razlozi pojave rezistencije na uobičajene antituberkulotike: neredovito uzimanje lijekova, nestašica lijekova zbog siromaštva, zbog čega se uzima samo jedan lijek, prekratko uzimanje lijekova.
Širenju tuberkuloze pogoduju siromaštvo, neishranjenost, prenapučenost, alkoholizam, pušenje, narkomanija, uzimanje imunosupresivne terapije i kortikosteroida, bolesti kao leukemija, šećerna bolest, akutne virusne infekcije te HIV-infekcija. AIDS je oboljenje gdje HIV-virus jako smanjuje imunitet organizma te se javljaju bolesti koje se u uvjetima normalnog imuniteta ne bi pojavile. Smatra se da je u svijetu istodobno zaraženo HIV-om i uzročnikom tuberkuloze više od 5 milijuna ljudi. Tuberkuloza je najčešći uzrok smrti oboljelih od AIDS-a.
I na kraju, nekoliko primjera iz života koji potvrđuju iznesene poznate činjenice o bolesti, zvanoj još sušica, bijela kuga.
 

Priča 1.
Muškarac, star 49 godina, umro je u vlastitom domu, gdje je živio sa suprugom i dvoje malodobne djece. Na obdukciji je utvrđeno da je razlog smrti opsežna tuberkuloza pluća, s velikim, otvorenim kavernama u plućima. U razgovoru s obitelji doznaje se da je nekoliko godina bolovao, nigdje se nije liječio niti je itko znao od čega boluje.

Priča 2.
Muškarac u dobi od 42 godine razbolio se od tuberkuloze pluća. Liječio se tri mjeseca, mislio da je ozdravio te je prekinuo liječenje. Nakon par mjeseci zdravstveno stanje mu se pogoršalo, izgubio je na kilaži, osjećao se malaksao, kašljao je i tek kad je počeo iskašljavati krv, potražio je liječničku pomoć. Hospitaliziran je i ustanovljene su opsežne promjene u smislu tuberkuloze na oba plućna krila.

Priča 3.
Žena stara 37 godina nekoliko je mjeseci kašljala, loše se osjećala, mršavila. Nije obraćala pažnju na zdravstvene tegobe jer je imala većih problema: ostala je bez posla, a samohrana je majka dvoje djece. Kad su je konačno gotovo natjerali da ode liječniku, bolest je već dobrano napredovala. Imala je jako raširenu tuberkulozu pluća. Djeca su stavljena pod zdravstveni nadzor i otkriveno je da je i jedna kćerka oboljela

Priča 4.
Starija ženska osoba razboljela se od tuberkuloze. Par mjeseci ranije preležala je teški oblik gripe, a nešto ranije umro joj je i suprug. Nitko u obitelji ni u susjedstvu nije u posljednje vrijeme imao tuberkulozu. Jedino se sjeća da je njena baka bolovala od te bolesti kada je ona bila još mala.
 
 
Mr.Sc. Danijela Lakošeljac, dr. med.