HIV - AIDS - SIDA
 
ZNANJEM PROTIV BOLESTI
 
HIV - AIDS je jedna od najpogubnijih bolesti čovječanstva i predstavlja globalni javnozdravstveni problem, posebno djece i mladih.
Prema izvješću agencije UN za borbu protiv AIDS-a, u svijetu danas živi 42 milijuna ljudi s HIV-om, od kojih je 23,8 odraslih muškaraca, 19,2 milijuna žena, od toga 3,2 milijuna djece do 15 godina starosti.
 
 
Predviđalo se da će do kraja 2002. godine od AIDS-a umrijeti 3,1 milijun ljudi, a 5 milijuna ljudi zarazilo se u toj godini. Žene prvi put čine 50% oboljelih od AIDS-a, što stvara mogućnost povećanja broja oboljele djece takozvanim vertikalnim prijenosom od majke na dijete.
 
 
Što je HIV
 
HIV je kratica za virus humane imunodeficijencije. Virus HIV-a pripada skupini malih retrovirusa i danas su poznata dva tipa i više podtipova tog virusa. HIV - tip 1 prisutan je u cijelome svijetu, a tip 2 uglavnom u Africi. Virus napada obrambeni sustav organizma, uništavajući T4 limfocite i druge obrambene stanice koje bi zapravo trebale uništiti njega.
Osobe zaražene HIV-om mogu se godinama osjećati zdravo. Bolest prouzročena HIV-om počinje ulaskom virusa u organizam, u kome on ostaje doživotno. Mnoge HIV-zaražene osobe nemaju u početku bolesti nikakvih simptoma te, i ne znajući da su bolesne, mogu virus prenositi drugim osobama. U 30-50% zaraženih nakon 3-6 tjedana, odnosno maksimalno do 6 mjeseci, javljaju se nespecifični znaci za HIV-infekciju, kao što su:
- otok limfnih žlijezda na vratu, u pazuhu i preponama,
- lagano povišena temperatura koja se ponavlja,
- obilno noćno znojenje,
- jak umor,
- suh kašalj koji duže traje,
- neočekivan gubitak na težini,
- dugotrajni proljevi,
- promjena na jeziku i sluznici usta,
- bolesti kože u obliku ružičastih ili purpurnih mrlja,
- neurološke smetnje i depresija.
Te smetnje nisu karakteristične samo za HIV/AIDS, pogotovo ako se javljaju pojedinačno. Međutim, kada se pojavi više simptoma istovremeno i kada oni traju duže vrijeme, a uz to postoji i podatak o rizičnom ponašanju, najpouzdanije bi bilo potražiti stručnu pomoć i učiniti testiranje na HIV.
 
 
Što je AIDS - SIDA
 
AIDS je teška zarazna, još uvijek neizlječiva i smrtonosna bolest i predstavlja uznapredovalu ili kasnu zarazu HIV-om. Od AIDS-a najčešće obolijevaju osobe u dobi od 20 do 50 godina, dakle najproduktivniji dio stanovništva.
Sam naziv AIDS kratica je engleskoga naziva za ACQUIRED IMMUNODEFICIENCY SYNDROME, a SIDA je kratica francuskoga naziva za SYNDROME D\'IMUNODEFICIENCE ACQUISE, što prevedeno na hrvarski znači STEČENI SINDROM NEDOSTATKA IMUNOSTI.
Bolest počinje ulaskom virusa u organizam i tijekom dugogodišnje zaraze, nakon 5, 10, 15, a ponekad i 20 godina, ovisno o imunološkom statusu osobe i njenom ponašanju, dolazi do potpunoga gubitka imunosti i do smrti. Bolest se očituje na različite načine. Zbog slabljenja i gubitka imunosti, organizam nema snage za obranu čak ni od najobičnijih, gotovo bezopasnih mikroorganizama, te dolazi do takozvanih oportunističkih infekcija koje bi za zdrav organizam bile neopasne i izlječive, ali kod oštećenih obrambenih snaga organizma izazivaju teška oboljenja i smrt zaražene osobe. Kod djece i odraslih to se obično manifestira upalom pluća, encefalopatijom, bolestima nervnoga sustava, crijevnim infekcijama, gljivičnim infekcijama, tuberkulozom, pojavom tumora i slično.

Putovi prijenosa HIV-a
1. spolni kontakt (putem sjemene tekućine ili sekretom rodnice, vrata maternice),
2. krvlju,
3. transplacentarno od majke na dijete, tijekom trudnoće, poroda ili dojenja.

Najčešći je put prijenosa HIV-a spolni put, bilo da se radi o homoseksualnom, biseksualnom ili heteroseksualnom spolnom odnosu, odnosno vaginalnom, oralnom ili analnom putu.
U početku pojave prvih slučajeva HIV/AIDS-a, ranih 80-ih godina, nastala je predrasuda da se HIV kao "Božja kazna" javlja samo kod homoseksualaca i prostitutki jer su te skupine najčešće obolijevale. Danas je, pored homoseksualnog, sve češći biseksualni put prijenosa, a znatan je porast HIV-pozitivnih osoba i među i. v. narkomanima.

Čimbenici rizika koji olakšavaju zarazu HIV-om:
- rano stupanje u spolne odnose,
- često mijenjanje spolnih partnera, kako kod homoseksualnih, tako i kod heteroseksualnih odnosa,
- spolni odnos bez zaštite (prezervativa), bilo da se radi o vaginalnom, analnom ili oralnom spolnom odnosu,
- postojanje od ranije spolnoprenosive bolesti i zbog toga oštećenje genitalne sluznice,
- spolni odnos s većom mogućnošću ozljeda (analni odnos, traumatski spolni odnos),
- spolni odnos tijekom mjesečnice,
- spolni odnos pod utjecajem alkohola ili droga jer je smanjena sposobnost prosudbe te je veća mogućnost za rizično spolno ponašanje.

Sve je učestaliji put prijenosa preko krvi. Najčešće se radi o intravenskim ovisnicima koji zajednički koriste igle i štrcaljke te s porastom broja intravenskih ovisnika raste i broj osoba zaraženih HIV-om, ali i hepatitisom B i C.
HIV se može prenijeti i preko transfuzije krvi i krvnih pripravaka te transplantacijom tkiva i organa od zaraženih donatora, iako je ta mogućnost danas znatno smanjena jer se rutinski testiraju svi davatelji krvi, plazme i organa. Unatoč testiranju, mogućnost zaraze preko krvi i krvnih derivata nije potpuno eliminirana jer se davatelj krvi može nalaziti u fazi akutne infekcije HIV-om, kad se još nisu stvorila antitijela. U zemljama poput naše, s niskim rizikom obolijevanja, takva je mogućnost gotovo neznatna.
Treći je put prijenosa takozvani vertikalni put, sa zaražene majke na dijete, tijekom trudnoće, poroda i dojenja.
Faktori rizika su za dijete:
- uznapredovala bolest majke,
- visoka koncentracija HIV-virusa,
vaginalni porod.
Danas se radi prevencija i kemoprofilaksa vertikalnog prijenosa te, nekad izborni carski rez na porodu, danas više nije nužnost. Kemoprofilaksa za ZDV (zidovudinom) tijekom posljednja tri mjeseca trudnoće, poroda, te u nekim slučajevima davanje ZDV novorođenčetu prvih šest tjedana života, uvelike smanjuje rizik prijenosa HIV-a na dijete. Cilj je profilakse smanjiti broj virusnih čestica na "nemjerljiv broj", porod izvršiti na vrijeme i na optimalan način, može i prirodnim putem.

KAKO SE HIV/AIDS NE MOŽE DOBITI

- svakodnevnim uobičajenim socijalnim kontaktom
- rukovanjem
- dodirivanjem
- sjedenjem pored nekoga
- boravkom u istim prostorijama s nekim tko ima virus, kao što su: vrtić, škola, radno mjesto, kinodvorana, restorani i slično
- korištenjem istog toaleta
- kupanjem u bazenu
- kašljanjem, kihanjem
- odjećom, rubljem, posteljinom, ručnicima
- korištenjem zajedničkoga posuđa i dijeljenjem hrane
- ujedom komaraca i drugih insekata
- preko mački, pasa i drugih domaćih životinja i kućnih ljubimaca
 
 
LIJEČENJE
 
Još uvijek nije otkriven lijek koji bi mogao izliječiti zaražene HIV-om. Postojećim lijekovima bolest se pokušava zaustaviti sprečavanjem umnažanja virusa, jačanjem oslabljenog imuniteta i djelujući na uzročnike takozvanih oportunističkih infekcija.
 
 
KAKO SE ZAŠTITITI?
 

1. PROMJENOM PONAŠANJA LJUDI
- odgoditi početak spolnih odnosa za kasnije vrijeme, dok se dobro ne upozna svog partnera,
- propagirati vjernost jednom partneru,
- izbjegavati spolni odnos s nedovoljno poznatim partnerom,
- uvijek koristiti Latex prezervative pri spolnom odnosu,
- ne koristiti alkohol ili drogu uz seks,
- ako se radi o intravenskim ovisnicima, ne posuđivati drugima svoje igle i štrcaljke;
2. EDUKACIJOM
- svih slojeva društva, pogotovo mladih,
- ljudi koji su skloni rizičnom ponašanju,
- zdravstvenog osoblja,
- ispraviti krive predodžbe o rizičnom spolnom ponašanju,
- povećati svjesnost o AIDS-u, da se AIDS ne događa drugima, već se može dogoditi i nama.

PREPORUKE:

1. Povećanje i usvajanje znanja, promjena stavova te primjena zdravog i odgovornog ponašanja naša su jedina sigurna zaštita od HIV/AIDS-a.
2. Ne obilježavajmo ljude koji su oboljeli od HIV/AIDS-a, nemojmo ih osuditi na izolaciju i diskriminaciju. Oni imaju sva prava kao i ostali zdravi dio čovječanstva (pravo na zdravlje, razvoj, život, socijalnu integraciju, privatnost i slično).
3. Ako ste zabrinuti da ste možda zaraženi HIV-om ili se bojite da je neki od vaših kontakata u bližoj ili daljoj prošlosti bio povezan s rizičnim ponašanjem, učinite HIV-test. Testiranje je dobrovoljno i provodi se u potpunoj diskreciji.

Testiranje na virus HIV-a moguće je učiniti u sljedećim ustanovama u Primorsko-goranskoj županiji:
- KBC Rijeka, Klinika za infektologiju (testiranje je anonimno i besplatno),
- KBC Rijeka, Zavod za transfuziologiju (s uputnicom ili anonimno, uz plaćanje),
- Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Epidemiologija,
- Udruga Terra koja provodi program Harm reduction (besplatno, anonimno),
- testiranje je moguće izvršiti i uz uputnicu izabranog liječnika (Mikrobiologija ZZJZ, Biokemijski laboratorij Doma zdravlja),
- privatna Poliklinika Medico.
 
 
Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.