Samonikla vegetacija
 
U PRIRODI JE SVE PRIRODNO
 
U Primorsko-goranskoj županiji proglašeni su zaštićenima na svim prirodnim staništima: planinski bor, tisa, planinčica, Kitajbelov pakujac, crveni i lovorasti likovac, božikovina, dlakavi pjenišnik, žuta sirištara, širokolisna veprina, kranjski ljiljan, zvjezdasti ljiljan, ljiljan zlatan, bijeli vimenjak i vratiželja. Sve su te ljekovite i ljekovite otrovne biljke zaštićene jer su na različite načine u prirodi ugrožene.
 
 
Mjerom zaštite zaštićene su i sve samonikle ljekovite biljke ako se nalaze u nacionalnom parku Risnjak, strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene, kao i one u posebnim rezervatima.
Moramo poznavati izvore važnih sirovina te znati koje biljne dijelove koristiti i u kojoj mjeri. Korisno bi bilo povećati ih uzgojem na prirodnim staništima i prirodnim uvjetima. Kako je ljekovita žuta sirištara zabranjena, odnosno zaštićena ljekovita biljka u prirodi, bilo bi je korisno uzgojiti.
Čini se kao da dolazi do sve većeg poremećaja u prirodnoj ravnoteži s biljnim svijetom i priroda postaje sve više ugrožena. Ipak, ne smijemo sebi dopustiti sve veće udaljavanje od prirode, prelaženjem na "umjetne" proizvode. Biljni svijet predstavlja velike izvore sirovina, značajne u životu čovjeka. Sigurno upoznavanje i prepoznavanje značajnih biljaka našeg okoliša, uz priručnike i njihove fotografije, omogućit će herbarska zbirka takvih ljekovitih vrsta koje će poslužiti kao zbirka vlastitog ljekovitog bilja, a ujedno će uspješno pridonijeti praktičnom znanju. Upute za besprijekorno i uredno umetanje bilja u taj herbar mogu se naći u "Herbarijskom priručniku". Farmaceutski botanički vrt "Fran Kušan" u Zagrebu specijaliziran je za ljekovito bilje. Tamo se ljekovito bilje može razgledati.
 
 
Bogatstvo prirodne hrane
 

Naša je zemlja veoma bogata samoniklom vegetacijom. Međutim, širokim krugovima malo su poznata svojstva mnogih samoniklih biljaka, njihova vrijednost ili toksično djelovanje, rasprostranjenost, kemijski sastav ili ljekovita upotrebna vrijednost. Značajno je, pored ostalog i poznavanje rasprostranjenosti pojedinih biljaka.
Ogromno bogatstvo u hrani koje priroda pruža čovjeku uglavnom je nepoznato i neiskorišteno. Navike i predrasude u ishrani velika su prepreka korištenju i široj upotrebi velikih rezervi hrane. Velika je prepreka i nepoznavanje pravoga sadržaja samoniklih biljaka. S njihovim korištenjem tijesno je povezan i strah, koji je često prevelik i neopravdan jer je broj otrovnih biljaka znatno manji u odnosu na one koje su korisne i hranjive.
Svi dijelovi samonikle biljke nisu podjednako korisni za ishranu.
Treba brati, prije svega mlade izdanke samoniklih biljaka, koji su veoma sočni i bogati vitaminima i drugim hranjivim sastojcima.

 
 
Korovi mogu biti ljudska hrana
 

Treba izbjegavati biljke koje nemaju ugodan okus ili su gorke.
Urtica dioica L. - Kopriva - U svježoj koprivi ima oko 6% sirovih proteina, 7% ugljikohidrata, zatim kalcija, željeza i fosfora. U mladoj biljci ima 137 mg askorbinske kiseline na 1 kg, znači više nego u mnogim kultiviranim biljkama. Pored askorbinske kiseline, kopriva je bogata i karotinom.
Lamium album L. - Mrtva kopriva (bijela kopriva) - Rasprostranjena je u većem dijelu naše zemlje, rjeđe u nizinama, po šumama, među žbunjem, na zapuštenim zakorovljenim travnjacima. Mladi listovi i cjelokupni sočni dijelovi mlade biljke imaju blagu, ugodnu aromu i mogu se koristiti za salate, juhe, kao pire i sl. Korijen sadrži vitamin C, nešto karotina i šećera. Može se kuhati i na razne načine priređivati za jelo. Na mjestima gdje raste mrtva kopriva može se za kratko vrijeme sabrati i do 1 kg upotrebljivih biljnih dijelova.
Rumex crispus L. - Kiselica, štavelj - Raste po svježim i vlažnim mjestima, oko vode, na zapuštenim travnjacima, pašnjacima i njivama, često kao korov.

Mladi listovi mogu se upotrebljavati na isti način kao i prethodna biljka. Sabiru se od ranog proljeća do kraja svibnja, prije nego što se razvije cvjetna stabljika. Često se mogu koristiti naknadni listovi. To je rasprostranjena i česta biljka.
Rumex alpinus L. - Planinska kiselica, planinsko zelje - Biljka je rasprostranjena u skoro cijeloj našoj zemlji, i to samo u planinskim predjelima, često u veoma velikoj količini, pokrivajući katkad u neprekidnom tepihu površinu od više hektara.
Sasvim mladi, još pomalo žućkasti listovi i mladi izdanci koriste se kao i štavelj, kopriva i sl. Mogu se kiseliti kao kupus i spremati za zimu. Beru se od ranog proljeća i tijekom cijeloga ljeta, sve do kasne jeseni, budući da za sve to vrijeme izbijaju naknadni mladi listovi. Mogu se upotrebljavati bez ograničenja. Stariji listovi kruti su i nagorki. Korijen sadrži škrob, nešto šećera i ranina.
Rubus fruticosus L. - Kupina - Od listova kupine spravlja se ukusan vitaminski čaj koji po aromi podsjeća na pravi (ruski). Plodovi predstavljaju izvrsno voće koje se može i sušiti. U plodovima su vitamini C, E, PP i K.
Robinia pseudacacia L. - Bagrem - Šumsko je drvo visoko i do 20 m, s rijetkom krunom i granama obraslim trnjem, a brojni bijeli, veoma mirisni cvjetovi složeni su u viseće grozdove koji cvjetaju krajem svibnja ili početkom lipnja. Plod je plosnata mahuna, dugačka 5-10 cm.
Cvjetni grozdovi mogu se spravljati u tijestu za palačinke, a suhi cvjetovi za aromatičan čaj. Svježe mahune hranjive su, kuhaju se, suše i konzerviraju. Sjeme sadrži dosta bjelančevina, mada je ulje koje sadrži sjeme malo gorko.
Daucus carota L. - Divlja mrkva - Rasprostranjena je u cijeloj našoj zemlji, u nizinskom i planinskom području, a javlja se u više varijeteta, po suhim zatravljenim mjestima i livadama, ali i po svježim i vlažnim, kao gust korov po zapuštenim njivama, po rijetkim svijetlim i sličnim mjestima.
Listovi su prilično aromatični i mogu se upotrebljavati naročito u proljeće, rano ljeto i jesen, sami ili još bolje u mješavini s drugim divljim povrćem kome daju okus začina. Korijen, dok je mlad, može se koristiti za jelo svjež ili kuhan, a kasnije kao začin, naročito u juhama.
Equisetum arvense L. - Poljska preslica - Za jelo služe mlade, sočne plodne stabljike, i to za juhe, salate i omlete. Te su biljke vrlo ukusne i bogate vitaminom C.
Portulaca oleracea L. - Portulak - Koristi se više u Dalmaciji, na otocima. Mesnati listovi jedu se kao salata ili špinat. Aromatičan je i blago kiselkastog okusa. Osušeni ili ukiseljeni, spremaju se za zimu i mogu dodavati kao pikantan začin mnogim jelima.
Stellaria media L. - Mišnjakinja, obični crijevac - Učestalost, bujnost te sadržaj vitamina C i provitamina A čine taj korov vrlo pogodnim za pripremu sirovih salata i kuhanih juha i pirea.
Chenopodium album L. - Bijela loboda - U proljeće je upotrebljiva cijela loboda, a poslije samo mladi listovi i vrhovi izdanaka. Zbog bogatstva provitamina A, vitamina C, kalcija i željeza te zato što se može naći sve do zime, loboda je cijenjena kao jestiva biljka.
Capsella bursa-pastoris L. - Rusomača, pastirska torbica - Prema rasprostranjenosti i učestalosti drugi je korov na svijetu. Podjednako uspješno raste na obradivim i ruderalnim staništima. Budući da tijekom godine ostvaruje nekoliko generacija, mlade se biljke mogu skupljati cijelu godinu.
Rusomača u listovima ima provitamin A, vitamine B2, K, C, zatim različite kiseline i mnoge vrijedne tvari, pa se koristi za pripremu juha i salata.
Plantago lanceolata L. - Trputac - Osobito su vrijedni listovi trputca zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili se dodaju omletu, nabujku, kaši i pireu. Listovi vrste Plantago lanceolata kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje.
Mentha arvensis L. - Poljska metvica - Listovi poljske metvice cijenjena su salata. Od njih se priprema umak, a dodaju se i različtim jelima jer su vrlo aromatični.
Malvaa sylvestris L. - Crni sljez - Utvrđeno je da zeleni dijelovi crnoga sljeza imaju provitamina A, vitamina C, željeza i kalcija, pa se ta biljka ubraja među najzdravije divlje povrće. Najčešće se koriste listovi, i to za salate.
Sambucus nigra L. - Crna bazga - Mirisni cvjetovi crne bazge bogati različitim tvarima, što ih čini dragocjenom, hranjivom i ljekovitom sirovinom. Služe za pripravu omleta i sirupa, koji kao osnova služi za cijenjeno ljekovito i osvježavajuće piće. Od suhih se cvjetova pripravlja čaj. Od zrelih se boba pripravljaju umaci, marmelade (Slavonija), želei i kompoti (Njemačka) te vino.
Potrebno je upozoriti da su listovi crne bazge i nezrele bobe, zbog sambunigrina, otrovni.
Arctium lapa L., - A. tomentosum Mill. - Čičak - Narod ih smatra vrlo korisnim biljkama. Osobito se cijeni vrsta Arctium lappa, čiji se mladi proljetni listovi jedu kao povrće. Vrijedni su sastojci listova sluzave tvari, eterična ulja i vitamin C (do 125 mg%). Od listova je još cjenjeniji korijen čička jer sadrži mnogo inulina (27-45%), pa čičak djeluje hipoglikemijski.
Amaranthus retroflexus L. - Hrapavi šćir - Biološka je vrijednost u sjemenkama visoka i iznosi 87% (u pšenici je 57%, a u kukuruzu 44%). Može se koristiti za brašno.
Trapa natans L. - Vodeni orah, orašac - Raste u vodama stajačicama. Plodovi imaju hranjive sjemenke, koje su slatkaste (kao kesten), a jedu se sirove, pržene, kuhane ili samljevene.
Helianthus tuberosus L. - Čičoka - Hranjivi su gomolji, sadrže ugljikohidrate, među kojima u jesen prevladava inulin (15-20%). U gomoljima su bjelančevine, željezo, kalij i fosfor te provitamin A, vitamin B1, B2, C, D, H (biotin). Zbog inulina gomolji se osobito preporučuju kao hrana dijabetičarima.
Cichorium intybus L. - Vodopija - U listovima i stabljici ima provitamina A, C, B1, B2, PP te mineralnih tvari (natrija, kalija, mangana, kalcija, željeza i fosfora). Listovi su dobra salata ili se kuhaju s mladim izdancima. U sjemenkama i korijenu ima inulina.
Sanchus oleraceus L. - Ostak, kostriš - Najukusniji su mladi prizemni listovi, ubrani prije razvitka cvjetne stabljike. Jedu se sirovi ili kao variva bogata provitaminom A i vitaminom C.
Taraxacum officinale Web. - Maslačak - U korijenu sadrži 40% inulina, 20% šećera, 15% bjelančevina, organske kiseline, vitamina B2, željezo, kalij, mangan, fosfor, saponine i drugo. U cvatovima ima bora, mangana, stroncija, bakra, nikla, molibdena i kobalta. U listovima je bogatstvo C-vitamina (50 mg %) i provitamina A (7 mg). Čitava se biljka može upotrijebiti za jelo. Od mladih listova, kao i kod svog ostalog bilja, možemo pripremiti salatu, od cvatnih glavica sirupe, a od prženog korijena nadomjestak za kavu. Korijen se može jesti i svjež, ali zbog sadržaja taraksacina samo u umjerenoj količini.
Tussilago farfara L. - Podbjel - Mladi listovi i cvjetne glavice služe za salate, a samo listovi ili pomiješani s ostalom zeleni pripremaju se kao špinat.
Sagittaria sagittifolia L. - Strelica - Kao i neke druge vodene biljke, u jesen razvija turione, pomoću kojih prezimljuje. Turioni sadrže mnogo škroba i bjelančevina, veličine su oraha, a na jednoj biljci može ih biti 10 - 15. Kuhani turioni okusom podsjećaju na grašak, a pečeni na krumpir.
Butomus umbellatus L. - Vodoljub - Zbog škroba i bjelančevina, mesnati podanak vodoljuba jede se pečen ili kao dodatak drugim jelima. Od sušenog podanka mljevenjem se dobiva krušno brašno. Od 4 kg podanka dobije se 1 kg brašna.
Agropyron repens (L.) Beauv. - Pirika - Podanci pirike sadrže vrijedne tvari (bjelančevine, masti, organske kiseline, vitamine, eterična ulja). Prosušeni i samljeveni, daju brašno. Svježi podanci dodaju se mesnim jelima i juhama. Prženi mogu nadomjestiti kavu. Jela s pirikom ukusna su, a imaju i ljekovit učinak (pročišćuju krv, liječe živce i prsne tegobe).

 
 
Jadranka Gržinić