Povijest cijepljenja
 
ISKORJENJIVANJE VELIKIH BOGINJA
 
Kužne bolesti harale su Hrvatskom stoljećima i uništavale stanovništvo. U 17. i 18. stoljeću velike boginje kosile su narod nemilice. Županijski fizik Leopold Pluskal podnosi Križevačkoj županiji izvješće o kretanju bolesti tijekom 1785. godine: "Puk je vrlo teško stradao od boginja, a najvećma je umirao. Čini se da nema lijeka za boginje, iako to neki vjeruju!" Ivan Lalangue iste godine podnosi izvještaj Varaždinskoj županiji i doslovno kaže: "Boginje haraju!"
 
 
Velike boginje teška su zarazna bolest koja je izazivala ogroman broj žrtava. Bolesnici koji su preboljeli infekt, ostali su doživotno obilježeni ožiljcima. Poznata su boginjava lica. Čovjek je jedini izvor zaraze. Bolest ima jasno utvrđenu inkubaciju od oko 14 dana od trenutka inficiranja, a do pojave prvih znakova osipa. Ta činjenica ima odlučujuću ulogu u suzbijanju te teške bolesti. Upravo je objavljena vijest da je američki predsjednik naredio cijepljenje pola milijuna vojnika protiv velikih boginja zbog opasnosti bioterorističkih napada. U udžbenicima nalazimo podatak da je prva prava preventivna akcija protiv velikih boginja vezana uz engleskog liječnika E. Jennera. On je uveo u zaštitu ljudi cijepljenje kravljim boginjama 1796. godine, a o tome je izdao knjigu 1798. godine. To je bilo razdoblje Napoleonovih ratova i teško je vjerovati da je knjiga u privatnom izdanju Jannera dospjela do liječnika u Europi.
 
 
Početak hrvatske vakcinologije
 
U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u Protokolu 30/32. Zagrebačke županije iz 1791. godine, nalazimo sljedeće podatke: "Godine Gospodnje 1791., dana 3. kolovoza, u Slobodnom i Velikokraljevskom gradu Zagrebu, pod predsjedanjem časnoga gospodina Adama Škerleca od Lomnice, Skupština je raspravljala i donijela zaključke: Kirurgu jaskanskom Hadvigu, koji je tražio da se objavi da želi u zadnjem tjednu mjeseca kolovoza 1791. godine kod svega puka, koji do tada nije prebolio variolu, besplatno provesti cijepljenje. O tom postupku želi upoznati sve zainteresirane majke. Cjelokupni plan akcije koju kirurg Hardvig želi provesti priložen je zahtjevu.
Ova Skupština je zaključila da se prijedlog uputi gospodinu Verbegu, liječniku Kraljevine, na razmatranje."
Početak hrvatske vakcinologije veže se uz dr. Hadviga koji je 1791. godine u Jastrebarskom proveo cijepljenje protiv velikih boginja. Značajno je da je tada dr. Hadvig postupao po principima koji se i danas provode kod akcija cijepljenja. Utvrdio je kriterije za cijepljenje. Trebaju se cijepiti svi koji nisu preboljeli velike boginje. Za djecu je tražio suglasnost majki, a isto tako davao je majkama upute o cijepljenju. Bitno je naglasiti da je cijepljenje proveo besplatno.
To je prvi podatak o besplatnom javnozdravstvenom postupku. Sve to dr. Hadvig proveo je pet godina prije akcije cijepljenja E. Jennera u Engleskoj.
Prema dosadašnjim podacima, prvu raspravu o suzbijanju velikih boginja u Hrvatskoj objavio je zadarski liječnik Konstantin Mudiano 1801. godine. Prva cijepljenja protiv velikih boginja započeo je protomedik Dalmacije dr. O. Pinelli.
Za vrijeme austrijske vladavine u Dalmaciji, knez Petar Goes izdao je 1803. godine proglas. "Moch od kravje navrnutie verhu ospice poznan biva u nai mudri narod od Europe i nikoliko vridni Likara oue Kraglievine pocese kussati u niki Derxava Dalmatinski s nai bogliom srichom". A zatim: "Vladagne za nauk Puka javlija svima da Likarom od svakoga Grada jest Zapovigieno nauernuti kraviem ospicami svaki Pucnik i Texacki sin mukte." Zbog toga otkriće podataka o prijedlogu doktora Karla Hadviga, kirurga Zagrebačke županije, predstavlja prvorazredno saznanje o početku cijepljenja protiv velikih boginja u Hrvatskoj 1791. godine.
U Dubrovačkoj Republici 1805. godine o cijepljenju protiv velikih boginja piše dr. Luigi Careno.
Cijepljenje se u Zadru naziva "navartak", u Zagrebu "czeplenya", a u Rijeci se govori o "navlačenju kravokozica".
Tijekom epidemije velikih boginja u Šibeniku 1887. godine nalazimo prvi put hrvatski naziv za vakciniju, a on glasi: kravinjak. Tužno je saznanje da taj hrvatski naziv za vakciniju do danas nije ušao ni u jedan udžbenik virusologije, infektologije ili epidemiologije u Hrvatskoj.
"Kraglski Dalmatin", na str. 37. od 1. siječnja 1807. godine, donosi proklamaciju providura Vicka Dandola: "Navartak od naravskih ospizza doge iz Asie u Europu bittiche okolo pedeset godina...". "Kraglski Dalmatin" br. 43 iz 1808. godine: "Neka čovik ostane obragnen od kuxna bića od ospiczaa po ovon navartku." "Kraglski Dalmatin" br. 43 iz 1808. godine: "Ovi navartak bio je ispugnen po primorju i po zagorju i po istim mejascim turske zemgliie." "Kraglski Dalmatin" iz 1808. donosi izvještaj o cijepljenju protiv velikih boginja: "Scest stotinaa podložnikaa turskih dotarkalo za biti navarnuti." To je prvi primjer zaštitnog bedema cijepljenjem stanovnika druge države. U istim novinama nalazimo i izvještaj o uspješno provedenoj akciji cijepljenja u četiri dalmatinska kotara. Tako su od studenoga 1806. do konca 1807. godine cijepljene ukupno 24.273 osobe. U osvrtu se posebno ističe koliko je tisuća života tim cijepljenjem spašeno. Zaključak iz izvješća glasi: "U jedan čas bio je sustavglien pomor naravskih ospiczaa, i bila su ucignena potribita naredjegna zadase unaprida ne povrati. Daseje pustilo da na ovu trideset i scest igliada dojdu ospicze naravske, bilo bijih poginulo barem pet ili scest igliada." U hrvatskim zemljama cijepljenje protiv variole bilo je BESPLATNO, bez obzira na to da li se radilo o stanovnicima austrijskog carstva, Napoleonove Ilirije ili otomanske carevine.

Nazivi velikih boginja u Hrvatskoj:
Latinski: Variolae
Talijanski: Variuolo, vajuolo
Hrvatski: Naravske ospice, scesce

U to doba službeni jezici u Hrvatskoj bili su:
Napoleonova Ilirija: francuski, talijanski, njemački, hrvatski
Zagreb: horvatski
Rijeka: ilirički
Zadar: ilirski
Dubrovnik: slovinski
 
 
Virus samo u laboratoriju
 
Prvu proizvodnju cjepiva protiv velikih boginja u Hrvatskoj započeo je dr. Schlick u Bjelovaru 1890. godine. Zavod za proizvodnju vakcine osnovan je u Zagrebu 1893. godine. Dr. Lj. Gutschy osniva 1912. godine u Zagrebu Kraljevski zavod za proizvodnju vakcine. Posljednja epidemija unesena je u Europu od hadžija 1972. godine. Na području Hrvatske nije bilo sekundarnih slučajeva bolesti. Tijekom te epidemije dr. Renee Weiss-Maleček iz Imunološkoga zavoda u Zagrebu priredila je vakcinija cjepivo na HDC-stanicama.
Posljednje žarište velikih boginja u svijetu u Somaliji iskorijenio je 1977. godine zagrebački stručnjak dr. Drago Mađarić.
Nakon 20 godina WHO WER javlja o izbijanju majmunskih boginja u Kongu u proljeće 1997. godine (170 slučajeva). Oboljele su mlade osobe do 16 godina života (necijepljene osobe). Bolest karakterizira izražen interhumani prijenos.
Velike boginje predstavljaju veliku opasnost u bioterorizmu! Pučanstvo svijeta nezaštićeno je jer je obvezno cijepljenje obustavljeno (WHO) 1978. godine. Posljednji slučaj variole zbio se u Engleskoj 1991. godine, nakon što je jedan brijač iz čuvanog državnog laboratorija ukrao ampulu s divljim virusom variole. Koncem 2001. zdravstvene vlasti u USA naručile su proizvodnju 200 milijuna doza cjepiva protiv variole za zaštitu pučanstva u slučaju bioterorizma.
 
 
Prof. dr. sc. Ivan Vodopija, dr. med.