Strah od genetike

PRIRODA IMA SVOJE ZAKONE

Matt Ridley, u svojoj knjizi "Genom", piše: "U početku bijaše riječ. Ta riječ svojom porukom obrati more, umnožavajući se bez prestanka i zauvijek. Ta riječ otkri kako rasporediti kemijske spojeve da bi se zarobili i oživjeli maleni vrtlozi u stanju entropije. Ta riječ preobrazi površinu tla planeta iz prašnjavog pakla u zeleni raj. Naposljetku, procvjeta ta riječ i posta dovoljno domišljata da stvori kašasto čudo - ljudski mozak, koji otkri i posta svjestan te riječi same."

Nakon što su škotski znanstvenici dr. Ian Wilmut i njegov znanstveni tim kloniranjem dobili ovcu Dolly, znanstvenici iz Oregona klonirali su majmuna i time dokazali da nema nepremostivih bioloških granica za stvaranje ljudskih klonova. Riječ kloniranje dolazi od engleske riječi "cloning", a ona od grčke riječi "klon", što znači grančica, mladica, potomstvo od bespolnog razmnožavanja jednog individuuma. Kloniranje je proizvodnja genetički identičnog duplikata nekog organizma nekom određenom biološkom metodom. To "rasađivanje" otvara čovjeku mogućnost da proizvede biološke kopije samoga sebe.

Ostvarenje besmrtnosti

Nakon iskustava s estetskom i plastičnom kirurgijom (korekcija ušiju, nosa, lica, grudiju, povećanja usana i grudiju, skidanja masnog tkiva), ljudi žele još više, kao recimo stvaranje vlastite slike i prilike, ostvarenje besmrtnosti. Autor knjige "Sebični gen" Richard Dawkins izjavio je: "Šapnite sami sebi tajno priznanje: zar ne biste voljeli biti klonirani? I ja bih, iz čiste radoznalosti." Ne smijemo se ponašati kao pijani gospodari svoje i tuđih sudbina. Atmosferu smo zagadili, učinak staklenika sve se više očituje, stanjili smo, a na nekim mjestima i potpuno uništili ozonski omotač, zagadili smo tlo, vodu i zrak, javljaju se nove bolesti za koje nema lijeka. Moramo naše živote uskladiti s prirodom jer su od bolesnoga drveta i plodovi bolesni. Jakob Lorber davno je izjavio: "Svijet i priroda raspolažu zakonima i nepromjenjivim pravilima, što donose ispravan red. Istim tim zakonima pokoravaju se čovjek i njegovo tijelo. Bude li čovjek zaželio promijeniti taj red i poredak i promijeniti svijet, tada neće biti kažnjen od razbješnjeloga Boga, već od narušenih i uvrijeđenih zakonitosti u samim stvarima, koje moraju biti i ostati takve kakve jesu." Dalaj Lama rekao je: "Svako znanstveno otkriće, svaki segment ljudske znanosti može se zloupotrebljavati. Sve ovisi o ljudskoj motivaciji, ali ja sam optimist. Mislim da su znanstvenici koji stoje iza otkrića genoma bili ispravno motivirani. Ako se osvrnemo unatrag kroz 20. stoljeće, primijetit ćemo porast brige za ljudska prava, zaštitu okoliša, širenje svijesti o važnosti nasilnog djelovanja. Ne, nisam zabrinut za budućnost." Znanost proučava postanak čovjeka i plan po kojem je on građen. Temeljne zagonetke života za sada su nerješive, ali uskoro se možda nađemo blizu njih. Postoji strah među znanstvenicima da se umjetno proizvedeni geni ne bi osamostalili pa mutirali u viruse-ubojice i na taj način postali zli duh koji je pobjegao iz boce i izmakao kontroli. Francuski kemičar Marcelin Berethelot u 19. stoljeću je zapisao: "Uvjeren sam kako će za stotinjak godina fizika i kemija znati kako je građen svaki atom u tijelu čovjeka, a kad znanost dosegne taj stupanj razvitka, vjerojatno će Bog sići na Zemlju sa svežnjem svojih ključeva i reći će: - Gospodo stigao je konac vremena."

Na rubu ponora

Matt Ridley, u svojoj knjizi "Genom", piše: "Sloboda je izražavanje naše vlastite određenosti, a ne nečije tuđe. Razlika nije u određenosti, nego u vlasništvu. Ako više volimo slobodu, onda je bolje da nas određuju sile koje potječu od nas samih, a ne od nekog drugog. Zadrška prema kloniranju potječe djelomice iz straha da je ono što je isključivo naše moglo postati i još nečije. Geni su opsjednuti usmjerenošću k samo jednom cilju - odlučivanju u svome vlastitom tijelu, koje je i naša najnužnija zaštita od gubitka slobode pod utjecajem vanjskih čimbenika. Gen za slobodnu volju predstavljao je unutarnji izvor našeg ponašanja u koji nitko drugi ne može prodrijeti. Naravno, ne postoji jedan jedini gen, nego nešto što je beskrajno, uzvišenije i veličanstvenije - ljudska priroda prilagodljivo predodređena našim kromosomima i jedinstvena u svakome od nas. Svatko ima jedinstvenu i drukčiju unutarnju prirodu. Sebe." Čovječanstvo se vrti u đavolski opasnom krugu - trebaju mu usluge znanosti kako bi izbjeglo posljedice svog neodgovornog ponašanja. S jedne strane otvaraju se brojne mogućnosti, a s druge strane opasni ponori. Nobelovac Wernher Heisenberg izjavio je: "Sve naše spoznaje lebde nad ponorom neznanja." Johan Wolgang Goethe rekao je: "Djela prirode uvijek su prvoizgovorena riječ Božja." Kloniranje ljudskog embrija naša je stvarnost jer je rađanje prvog kloniranog ljudskog bića neminovno u skoroj budućnosti. Razvoj moderne tehnologije nije paralelno pratio i razvoj ljudske etičnosti, a to je iz nastojanja čovjeka da u što kraćem vremenu ostvari što veći profit i zbog toga se događa destrukcija svih temeljnih vrijednosti. U današnjem svijetu tržišni principi dominiraju nad etičkim, pa i kloniranje ljudskog bića ima svoju mračnu stranu, jer uvođenje genetskog inženjeringa otvara i stvara jedno novo tržište na kojem će budući roditelji kupovati svoju buduću djecu po principu: tko bude imao više novaca, moći će kupiti i kvalitetnije dijete i djeca će postati proizvod koji će imati svoju tržišnu vrijednost. Genetski inženjering podsjeća na neki od grčkih mitova u kojima poneki čovjek zamisli da je bog i svojom bahatošću, preuzimanjem božanskih prava izaziva katastrofu, što povlači božansku intervenciju da neobuzdani moćnik bude gromom spaljen ili pretvoren u neku životinju i tada će opet sve ići po starom. Neki bogataši sigurno će poželjeti besmrtnost, koju će realizirati kloniranjem samih sebe, pa će i svoje naslijeđe (stečeni kapital) ostaviti samima sebi.

Robovi bolesne mašte

Buduće generacije klonirane djece imat će u životu velike probleme i iskušenja jer su začete po željama roditelja. Da li će oni biti robovi roditeljske bolesne mašte ili će razviti svoju osobnost, koristeći demokratsku slobodu svakog čovjeka i biti kovač vlastite sreće, steći svoju osobnost, razviti vlastite želje, prohtjeve i egzistenciju i, posjedujući tijelo, recimo, nekog određenog sportaša, pjevača, slikara, učenjaka itd., postati nešto drugo u životu, razviti vlastiti ego i iznevjeriti želje i stremljenja roditelja i okoline. To otvara probleme psihičke prirode i kod kloniranog bića i kod roditelja. Taj nesklad sigurno rađa psihičke traume i stresove, koji se vrlo teško prevladavaju, što dokazuje da fizičko tijelo ne određuje neku osobu potpuno. Fizičko-psihička kombinacija i utjecaj okoline određuju neku osobnost. Ako je Ronaldo najbolji svjetski nogometaš, zamislimo isto fizičko tijelo, a u njemu matematičara (klonirani Ronaldo koji mrzi nogomet i sport, a voli učenje i školu, svoju šansu vidi u matematici, gdje pronalazi sebe i u tomu uživa). Rješavajući matematičke zadatke i probleme uživao je - to mu je bila opsesija i životni cilj. U matematici je ležala njegova sreća. Studirao je matematiku na PMF i završio fakultet s visokim prosjekom ocjena te postao dipl. ing. matematike, što je bio njegov osnovni i najveći životni cilj. Postavši matematičarem, iznevjerio je svoje roditelje, koji su željeli da klonirani Ronaldo bude najveći svjetski nogometaš, što je i bio, ali Ronaldo I. Istina, Ronaldo II imao je fizičko tijelo isto kao i Ronaldo I, ali on je u biti nešto drugo; on, iako kloniran, nije ista individua - on je matematičar. Koji je onda Ronaldo pravi? Možda onaj koji je više postigao u životu? Ronaldo - nogometaš proglašen je najboljim nogometašem svijeta 1998. godine. Preteške su to dileme za nas...

Petar Radaković, dr. med.