Preventiva i okulistika

PACIJENT I OKULIST - ŽRTVE KRONIČNE UPALE OKA

Približno 28 milijuna ljudi na svijetu slijepo je. To je kao 20 Zagreba. Mnogi su od njih obnevidjeli zbog infekcija oka koje su se mogle spriječiti primjenom jednostavnih higijenskih mjera o kojima uči sustav javnoga života.

U zemljama u razvoju još će, nažalost, zbog niskog standarda, puno ljudi izgubiti vid zbog trahoma, lepre... sve do manjka vitamina A u prehrani. U visokorazvijenim zemljama danak plaćamo visokom standardu. Mnogi neće oslijepiti jer ih spašava visokorazvijena medicina, ali će ih puno oboljeti od banalnih infekcija očiju koje prerastu u teške virusne ili gljivične, a sve zbog nekritičke upotrebe antibiotika i kortikoida za svaku sitnicu, i tamo gdje ne treba. Mi smo, kao zemlja u tranziciji, negdje u sredini. Neću pisati o vrstama infekcija, niti dijeliti savjete, kako ih liječiti. Kad su oči upaljene, uvjerena sam da vas ne zanima teorija o tome je li uzročnik virus ili bakterija, niti koji lijek na uzrok najbolje djeluje. Ne zanima vas od čega tog časa obolijevaju oči u Bangladešu ili u Americi. Vas smetaju vlastite crvene, suzne i na svjetlo osjetljive oči. Vas užasavaju osjećaj žuljanja, otečeni kapci i nemogućnost da ih do kraja otvorite. Vi biste željeli da sve to što prije prođe. Još bolje - vi biste da se to nikada nije ni dogodilo. Bingo! Tu smo! O tome ću vam pisati. Kako se čuvati. Zapamtite: za svaku infekciju očiju uglavnom ste krivi sami, na ovaj ili onaj način.

Vidite li dobro?

Na to će pitanje većina onih koji nikada nisu nosili naočale odgovoriti: "Da!" Razumijem ih. Taman i da ne vide dovoljno dobro, oni toga nisu svjesni. Oni niti ne znaju da se može vidjeti bolje. Za njih je oštrina vida kojom raspolažu normalna. Zato se takvi kojiput ljute što im, na početku pregleda, testiram vidnu oštrinu. "Zašto? Dolazim zbog upale, a ne radi naočala", kažu mi. Evo zašto. Provjerim koliko redova vide na zidnoj tabli i ustanovim da sa svakim pojedinim okom vide 8-9 redova od mogućih 10. S oba oka zajedno, uz puno naprezanja i mašte, čitaju i onaj deseti red koji znači 100% oštrine vida. To je onaj njihov "super" vid. Nije dovoljan razlog da im se nametne nošenje naočala, ali je sasvim dovoljan razlog za stalno naprezanje očiju. Žrtve učestalih upala očiju tako barem doznaju razlog. Izmučene će se oči kad-tad upaliti.

Začarani krug \"upale\"

Oči su stvorene za gledanje bez naprezanja. Čim ih moramo mučiti da bismo izoštrili sliku, nesvjesno ćemo stiskati vjeđe i buljiti predugo bez treptanja. Oči će tada početi suziti. Sada gledamo kroz sloj vode. Slika će biti još mutnija, a mi se još više naprezati. Suze će curkati preko ruba stisnutih vjeđa, a naša će ruka nesvjesno krenuti da ih obriše. Eto unesenog zagađenja u već izmučeno oko! Kad to radimo iz dana u dan, od ustajanja do lijeganja, priznajte da su oči dugo i odolijevale. Jednog će se dana pobuniti. Sad nam sluzavi ili gnojavi sekret u oku još više muti vid, a crvenilo i pečenje postaju nesnosni. To je trenutak kad će većina potražiti pomoć okulista. Ako okulist jednostavno, "s vrata" kaže da bolujete od konjunktivitisa, što je u neku ruku i točno, propisat će lijekove uz koje će nastupiti kratkotrajno poboljšanje. Međutim, ako ne obrati pažnju na mogući uzrok, cijela će se priča ponoviti čim se vratite starim navikama: gledanju kroz izmučene oči. Znači, treba tražiti uzrok. Jedan od njih, onaj prvi, može biti mala nesavršenost u dioptriji. Jedne bi naočale, umjesto cijele apoteke lijekova, riješile problem na duge staze.

Ako vam se oči suše...

Osobe s poremećenim radom štitnjače, uglavnom žene, imaju često problema s upalama očiju. Ovdje se radi o tzv. ekspozicijskom keratokonjunktivitisu. Zahvaćena je i spojnica i rožnica. Oči se slabo zatvaraju i podmazuju jer su izbuljene prema van. Dolazi do sušenja sloja pokrovnih stanica i njihovog oštećenja. Osim nesnosnoga žuljanja u početku, oči se sve više počinju crvenjeti. Stalnim brisanjem i trljanjem unesemo zagađenje i konačno izazovemo upalu. Ženske su osobe u menopauzi izložene hormonalnim promjenama. Vjerojatno se slično zbiva i u muškaraca, ali je slabijeg intenziteta. Promjena omjera hormona utječe na izmjenu kvalitete svih tjelesnih tekućina, pa i suza. Smanjeno lučenje suza spada u tzv. sindrom suhog oka. Suze su idealna kombinacija vode, sluzi i masti. Tek tada uspješno ostvaruju svoju funkciju zaštite oka, podmazivanja i vlaženja. Ako se ta ravnoteža poremeti, prednja će površina oka patiti, epitel će se sušiti, zagađenje prodirati u dubinu i konačno dovesti do infekcije. Pitanje je samo koliko dugo ćemo odolijevati. Slično će se desiti u svim stanjima gdje se oko nedovoljno dobro zatvara, npr. u pacijenata s kljenuti facijalnog živca.

Ako vam je metabolizam poremećen...

Dijabetičari su skloni upalama očiju. U njih je prehrana oka poremećena. Samim tim oslabljena je sposobnost oka da se brani od infekcije. I najmanje uneseno zagađenje izazvat će upalu. Stoga bi, kad se isključe drugi faktori rizika, kod učestalih upala očiju vrijedilo pomisliti na dijabetes i kontrolirati šećer u krvi. Tko zna što ćemo otkriti.

Strano tijelo u oku...

Posebna su kategorija ljudi izloženi frcanju stranog tijela prema oku. To su uglavnom muškarci, radnici u metalnoj industriji i poljoprivrednici, oni koji uporno odbijaju nositi propisane zaštitne maske ili naočale. Svako crvenilo može biti posljedica stranog tijela u oku koje treba što prije stručno odstraniti, a ulaznu ranu na oku sanirati. U protivnom, riskiramo prodor infekcije u dubinu oka. U ratara ona može završiti kobno budući da je strano tijelo najčešće biološkoga podrijetla s primjesama zemlje. Infekcija izazvana na taj način napreduje podmuklije, teže se liječi i izaziva više komplikacija od one izazvane metalnim dijelovima stranog tijela koje nije toliko zagađeno. Oni koji nose kontaktne leće također su primjer kako za upalu očiju odgovornost snosimo sami. U početku bi svi morali naučiti pravila o tome kako rukovati lećama. Svaka improvizacija može biti presudna za sudbinu očiju. Već i pri najmanjem znaku iritacije treba pomisliti da nešto radimo naopako. Leće treba odmah skinuti, proceduru čišćenja provesti kako treba i probati ih nanovo staviti. Ako se iritacija ponovi, moramo odmah potražiti pomoć okulista. Nažuljano mjesto na oku vrata su infekcije koja prodire dublje. Posebno je tvrdokorna infekcija očiju amebama, na koju treba pomisliti ako pri nošenju leća kršimo propisana pravila higijene.

Ako vam je organizam oslabljen...

Razni su razlozi slabljenja otpornosti tijela. Za neke nismo sami odgovorni, kao npr. kad si ne možemo priuštiti prehranu bogatu vitaminima, ili zaradimo prehladu, ili nas napadne zloćudna bolest.... U posljednjem desetljeću sve je prisutniji zastrašujući AIDS. Može se prenijeti zaraženom krvlju, nečistim instrumentom ili s majke na novorođenče, a da na to ne možemo utjecati. Svima su oči izuzetno osjetljive na upalu jer se ne mogu efikasno obraniti. Ali i te osobe mogu prati ruke i spriječiti zagađenje očiju.

Ako ste ovisnik...

U posebnu grupu spadaju uživaoci intravenskih droga. I njihov je organizam već otprije narušen, što zbog neurednog života, što zbog djelovanja droge. Narkomani ne biraju uvjete pod kojima će si ubrizgati drogu. Često žive u nehigijenskim uvjetima i razmjenjuju nesterilne šprice. Tko će pritom još misliti na pranje ruku i moguće infekcije očiju. Nažalost, njihovim očima dovoljna je i najmanja količina zagađenja pa da se razvije tvrdokorna vanjska upala. Teška gljivična ili pak HIV-infekcija napast će oči iznutra šireći se krvlju. O upaljenim očima tih ljudi, osim u visokostručnoj literaturi, rijetko se piše. Možda će koji narkoman u nekoj čekaonici ambulante pročitati moje upozorenje. Željela bih da shvatite kako su vaše oči mogući rasadnik HIV-zaraze za druge ljude ako ste sami zaraženi. U vašim suzama postoje virusi. Okulist ne mora prepoznati da ste uživatelj intravenskih droga. Ako vas upaljene oči navedu da potražite njegovu pomoć, bilo bi ljudski da ga upozorite na rizik kojem ga izlažete. Pravila struke nalažu okulistu da vas u diskreciji pregleda i pomogne najbolje što zna i može. Pritom će pojačati mjere zaštite i spriječiti prijenos bilo kakve infekcije na sebe i ostale pacijente.

O spolno prenosivim infekcijama...

Već spomenuti uzročnik AIDS-a spada u takve, ali neću o njemu. Spomenuti ću nešto puno rasprostranjenije i, na sreću, manje pogubno. Mislim na klamidiju (chlamydia paratrachomatis). Klamidije su uzrok trahoma u 500 milijuna ljudi. Trahom je vodeći uzrok sljepoće u svijetu koji se može prevenirati. Ipak, u zemljama u razvoju više od 6 milijuna ljudi slijepo je zbog posljedica trahoma. Tamo se trahom prenosi kontaktom s oka na oko. U razvijenim zemljama rasprostranjena je druga vrsta klamidije, ona koja živi u spolnim organima muškaraca i žena. Prijenos na oko moguć je zagađenom rukom. Kako? Jednostavno: odete u WC poslije nekog tko je ima. Što mislite, kako se taj obrisao? Dirate rukom kvaku na vratima kad ulazite, potežete vodu kao i vaš prethodnik, ponovo hvatate za kvaku kad izlazite... I - onda ne operete ruke. Dobro, ne morate prati ruke ako nećete, ali nemojte barem tom rukom dirati oči. Ako vam se ipak zalomi da unesete klamidiju u vaše oko, izazvat ćete kroničnu, dosadnu upalu oka koja ne dovodi do ozbiljnih posljedica po oko, ali je trajni rezervoar uzročnika sve dok ga ne iskorijenimo. Tu se javlja problem. Simptomi upale nisu toliko jaki da odmah dođete okulistu. Dok vam ne dosade crvene oči, proći će i nekoliko mjeseci. Dotad ćete zaraziti desetke ljudi oko sebe pod uvjetom da oni ne vole prati ruke. Kad vam okulist konačno ustanovi dijagnozu, dobit ćete lijekove za oko, ali i za uzimanje na usta. Također će vas upozoriti da odete urologu ili ginekologu zbog moguće infekcije spolnih organa. Ono što je izuzetno važno: upozorit će vas da biste o postojanju klamidije u vas trebali upoznati vašeg partnera kako bi se i on testirao i, po potrebi, liječio. Tek tako možemo iskorijeniti klamidiju. U protivnom, imat ćemo ping-pong infekciju i - nikad kraja. Klamidiju treba iskorijeniti odmah i temeljito. Ako liječimo samo oči, za par tjedana ponovo ćete ih zagaditi prilikom vršenja nužde. Ako liječite samog sebe, za par tjedana partner će vas ponovo zaraziti. I tako u krug. Izludjet ćete sebe i svog okulistu, a na kraju još zaključiti kako "ova medicina ništa ne valja". Jooooooj, kad biste barem koji put pomislili koliko je vaša uloga u cijeloj priči zapravo važna! Kad biste prali ruke, kad ne biste dirali oči, kad biste znali u koju rizičnu skupinu od navedenih spadate, pa da se više čuvate i, na kraju, kad biste pažljivo slijedili upute svojeg okulista... "Medicina" bi bila puno efikasnija. Još bolje - možda ne bi ni trebala!

Mr. sc. Inge Bošković-Dragičević, dr. med.