Radarsko zračenje
RADARI VIDE I PO MRAKU
Elektromagnetsko zračenje fizikalna je pojava širenja električnih i magnetskih valova, odnosno ultrasitnih čestica zvanih fotoni. Elektromagnetski valovi svrstani su u elektromagnetski spektar koji se proteže od valova najmanje frekvencije i najdužih valova (tehnička izmjenična struja) do valova najveće frekvencije i najkraćih valova (visinske kozmičke zrake).
Energija valova, odnosno fotona, veća je što je veća frekvencija titraja valova
i što je kraća valna dužina. Valovi, zrake velike energije, mogu iz ljuske atoma
izbaciti elektrone i time ionizirati atom, zato se zovu ionizirajuće zrake.
Ionizirajuće zrake, npr. rendgenske, mogu štetno djelovati na ljudske stanice.
Zrake manje energije, npr. mikrovalovi, nemaju te jačine da ioniziraju i za
to se zovu neionizirajuće zrake. Njihovo djelovanje na organska tkiva, zbog
slabe energije, može biti štetno pri dugom izlaganju, ali mnogo manje štetno
od ionizirajućih zračenja. Mogućnost djelovanja vjerojatnija je što su neionizirajuće
zrake kraće i što su veće frekvencije, poput mikrovalova u koje se svrstava
i radarsko zračenje. Kao što se vidi iz tablice, energija mikrovalova (10-5)
mikromala je u odnosu na rendgenske zrake (104); to je odnos 0,001 prema 10.000.Kad emitirani snop naiđe na neki objekt, on će se od njega odbiti i na ekranu katodne cijevi prijemnika izazvati pojavu siluete objekta te dati procjenu njegove udaljenosti. Parabolična okrugla ploča odašiljača vrti se u krugu. Mjerni instrumenti mjere gustoću snage električnog polja odaslanog iz radarske antene, izraženo u W ili mW na površini od 1 cm2. Biološki efekti radarskog zračenja najsigurnije se procjenjuju biodozimetrijom, tj. mikroskopskim promatranjem promjena na kromosomima u krvnim stanicama periferne krvi.
Za populaciju koja se može slučajno naći u blizini radarskog uređaja važno je znati da što se dalje nalazi od odašiljača, to je manja gustoća snage odaslanih radarskih valova. U krugu od 94 m od odašiljača gustoća snage ne prelazi 10 mW/cm2, što rijetko može izazvati za zdravlje zanemarive posljedice, kao prolazne kromosomske aberacije. U krugu do 200 m mogu nastati posve bezazlene, neznatne kromosomske promjene, tzv. promjene u fazama. Preko te udaljenosti nema uopće nikakvih promjena. Tako osobe koje nisu u krugu zaposlenika, nego su van kruga od 94 m ne moraju strahovati za oštećenje svoga zdravlja, a van kruga od 200 m oštećenje zdravlja uopće nije ni moguće. Ono nije moguće niti ispod palube, niti u avionskom prostoru za putnike.
Druga je stvar s osobama profesionalno vezanima uz odašiljač. Sigurnost suvremenih komunikacija brodovima i zrakoplovima nezamislivo je bez radarskih uređaja ni u mirnodopskim, a kamoli u ratnim uvjetima. S radarskim uređajima radi čovjek. Zato znanost istražuje ima li za čovjeka opasnosti od radara i, ako ih ima, kolike su. Vrijedno je sažeti i zbirno na ovom mjestu spomenuti rezultate istraživanja u posljednjih tridesetak godina, vođenih u cijelom svijetu. Na našem se području posebno ističu radovi Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, Pomorskog instituta u Splitu, kao i drugih. Odnose se na zaposlene na palubama brodova, na zaposlene u zrakoplovstvu, na servisere radarskih uređaja, na populaciju van radarske struke. Gustoća snage do 1 mW/cm2 ne zahtijeva nikakvu kontrolu; 5-10 mW/cm2 ne izaziva promjene, ali se ipak osoblje kontrolira; 10-20 mW/cm2 izaziva jedino pad mitotske aktivnosti u kromosomima stanične jezgre; preko 20 mW/cm2 izaziva kromosomske aberacije koje su, međutim, reverzibilne, tj. za neko vrijeme nestaju; štetu mogu izazvati velike doze od preko 100 mW/cm2. Male doze izazivaju povišenje temperature u pojedinim tkivima i organima. Srednje doze izazivaju neurovegetativne smetnje slične onima pri neurozi, tzv. radarski sindrom, kao i promjene u spermijima, zamućenje očne leće i umjereno smanjenje broja krvnih zrnaca. Tipični su rezultati istraživanja zagrebačkog Instituta za medicinska istraživanja o šest zaposlenih u zračnom prostoru, radnog vijeka 12-20 godina, 12 sati rada svaki drugi dan. Kromosomske aberacije javile su se samo u 0,5-2,5%. Nakon što su popravljali jedan radarski uređaj, dugo vremena, bez zaštitne odjeće, u snopu jačine preko 100 mW/cm2, kromosomske aberacije zabilježene su u 3-33%. Slično je u pušača, bez izloženosti radaru. Poslije 30 tjedana broj aberacija pao je na 3,5%. Vrlo rijetki istraživači misle da bi kromosomske aberacije mogle zloćudno mutirati u rak.
Pri
radu s radarskim uređajima neophodne su preventivne i zaštitne mjere. Njih
propisuje Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja, od 13. listopada
1999., čije provođenje nadzire Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja, uz
pomoć Povjerenstva za zaštitu od neionizirajućih zračenja i Ministarstva
zdravstva te Ministarstva za zaštitu okoliša. Određene su granične razine
doza preko kojih radarski uređaj ne smije biti instaliran; mjeri se zračenje
u okolišu izvora zračenja; određuje se vremensko ograničenje profesionalne
izloženosti zračenju; pri popravcima uređaj mora biti isključen, a kad ne
može biti, mora se nositi zaštitna odjeća od nikla i zaštitne naočale koji
odbijaju 99% zračenja; provodi se periodički zravstveni nadzor osoblja;
radarski objekt mora biti ograđen u širokom krugu van kojega stanovnici
ne mogu biti ozračeni. Stanovništvo mora znati da te zakonske odredbe postoje
i da ih se primjereno provodi. No, stanovništvo mora o svemu tome i o radarskom
zračenju biti obavještavano od odgovorne struke, najbolje povremeno putem
središnjih TV-vijesti, koje većina ljudi gleda, jer se novine i časopisi
u našim okolnostima malo čitaju, a radio se sluša više.