Jezgrasti plodovi i sjemenke
KVALITETNA ZAMJENA ZA MESO
Jezgrasto voće i sjemenke visoko su koncentrirana hrana. Veći dio energije dobiva
se iz sadržaja masti te ih stoga treba umjereno koristiti.
Veliku pažnju treba obratiti na skladištenje jer na toplini i u dodiru s kisikom dolazi do promjena na njima, postaju užegle, što mijenja njihovu vrijednost. Potrebno je biti oprezan i stoga što se na višim temperaturama razvija plijesan, gljivica Aspergillus flavus, koja luči najjači prirodni toksin - aflatoksin, koji je kancerogen, a nalazimo ga na užeglim i pljesnivim namirnicama.
Orah je podrijetlom iz Azije, gdje i danas na podnožjima Himalaje postoje šume
oraha. U Europu su ga prenijeli rimski legionari.Ruski znanstvenik Mičurin nazvao je orah voćka - kombinat zbog toga što se od njega koristi sve: lišće, pupoljci, mladi orasi, ljuska mladih oraha, zreli plodovi i drvo. Bere se od početka svibnja do kraja lipnja.
S obzirom na izgled, orah podsjeća na ljudski mozak te su ga u stara vremena smatrali lijekom za mozak.
U svom sastavu jezgra oraha sadrži najviše ulja 55-65%, koje se sastoji od zasićenih masnih kiselina 7%, jednostruko nezasićenih masnih kiselina 10% i višestruko nezasićenih masnih kiselina 44%, gdje je linolna kiselina zastupljena sa 38%; ne sadrži kolesterol.
Važan je izvor visokovrijednih bjelančevina 15% te ugljikohidrata 10% i 6,5% biljnih vlakana. Mladi orah sadrži 25% vode, a suhi samo 5%. Energetska vrijednost u 100 je grama 2898 kJ (690 kcal). Plod oraha bogat je i vitaminima grupe B - B1, B2, nijacinom, naročito folnom kiselinom 66 mg%, vitaminom E, vitaminom A, a ima i nešto vitamina C. Nedozreli plodovi sadrže puno vitamina C, ali se tijekom sazrijevanja taj sadržaj znatno smanjuje. Bogat je mineralima: kalijem, magnezijem, fosforom, kalcijem, željezom, cinkom, a sadrži i klor, sumpor, mangan, bakar.
U prehrani se orasi mogu koristiti u mnogim jelima, kao dodatak u kombinaciji sa žitaricama, mahunarkama i raznim povrćem i voćem te za razne vrste slastica. Zeleni orasi ukuhavaju se u kompot, marmeladu, slatko ili se konzerviraju na druge načine te prave razne ljekovite tinkture.
Orahovac - liker od oraha priprema se od zelenih oraha namočenih u rakiji, uz dodatak šećera, i izlaže se sunčevoj svjetlosti. Koristi se protiv želučanih tegoba, ali u malim količinama.
Orahovo lišće sadrži znatne količine vitamina C, tanin i eterična ulja. Koristi se za čajeve, fermentirane napitke i sl.
Bubrežni ga bolesnici mogu koristiti u svojoj prehrani zbog niska sadržaja natrija, kao i bolesnici oboljeli od šećerne bolesti. U prehrani rekonvalescenata i pothranjenih osoba preporuča se uzimanje oraha u umjerenim količinama. U narodnoj medicini koristio se u liječenju kod upala sluznica usne šupljine i ždrijela te crijevne sluznice, zatim radi otklanjanja probavnih smetnji, pročišćavanja organizma, protiv crijevnih parazita, hemoroida i proljeva.
Čaj od lišća oraha - 2 žlice suhih narezanih listova oraha prelije se s 3 dcl hladne vode i kuha oko 5 minuta. Pusti se da odstoji 15 minuta, procijedi i pije 2-3 šalice na dan.
Orah za jačanje kose - samelje se 10 žlica jezgre oraha i stavi u jednu litru alkohola. Boca se dobro zatvori i ostavi na toplom mjestu da stoji dva tjedna. Tekućinom se masira koža glave svako veče i poslije masaže kosa se osuši.
Kombinacija samljevene ili narezane jezgre oraha, pomiješane s medom ima dobro djelovanje kod slabokrvnosti te na živčani sustav.
Pripada porodici breza. Raste samoniklo po šumama i oko naselja. Grm može biti visok do 4 metra, a i uzgaja se plantažno u različitim sortama. Nekada je pokrivao velika prostranstva Europe i Azije, a danas je dosta rasprostranjen u Italiji, Turskoj, Švicarskoj, Njemačkoj. Plod je gladak, jajolik, drvenast orah u čijoj se ljusci nalazi ukusna jestiva sjemenka.
Plod lješnjaka dobar je izvor masti 52%, naročito ulja 48-66% koje sadrži jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline, oleinsku i linolnu kiselinu. Sadrži i visok udio bjelančevina 15% te ugljikohidrata 10% i 6 grama biljnih vlakana. Uz orah, smatra se energetski najvrednijom namirnicom. Energetska vrijednost 100 grama lješnjaka iznosi oko 2814 kJ (670 kcal). Od vitamina sadrži vitamin B1, B2, B6, nijacin, vitamin E 21mg%, a od minerala kalij 600 mg, kalcij 200 mg, magnezij, željezo 4 mg, fosfor, natrij, mangan, bakar i sumpor.
Lješnjak se jede u sirovom stanju i koristi na različite načine u kulinarstvu i prehrambenoj industriji, za pravljenje čokolade i raznih slatkiša. Od ploda se dobiva jestivo masno ulje. U jednom obroku dovoljno je uzeti 15-20 lješnjaka. Fino usitnjen, ima važnu ulogu za jačanje živčanog sustava i u prehrani bolesnika od šećerne bolesti.
Kora, plod, rese, listovi i cvjetovi lješnjaka u narodnoj medicini koriste se u ljekovite svrhe.
U kori lješnjaka ima tanina, smole, flavonskih heterozida koji daju žućkastu boju i eterično ulje. Svježe rese lješnjaka sadrže oko 100 mg vitamina C. Čaj od resa dobar je za pospješivanje znojenja. U lišću ima puno vitamina C.
Kruh od lješnjakovih resa - u cjelovito pšenično brašno doda se 10% svježih lješnjakovih resa, jer su pune vitamina C, ili sušenih. Prije dodatka u pšenično brašno rese se kratko prokuhaju, ocijede i prosuše. Kada su suhe, izmrve se ili samelju i dodaju krušnom tijestu.
