Zarazne bolesti - jučer danas i sutra
 
SPRIJEČITI POVRATAK U PROŠLOST
 
Hrvatska se po svojim ekonomskim, civilizacijskim i kulturnim obilježjima može uvrstiti u granični dio skupine razvijenih zemalja. Kao takva, ona nema problema s većim brojem zaraznih bolesti, čak je broj oboljelih od njih u padu.
 
 
Ako bi socijalno-ekonomsko-zdravstveni standard ostao kao i danas, u nadolazećim desetljećima stanje sa zaraznim bolestima bilo bi sve povoljnije. No, ako bi preventivno-sanitarno-higijenske prilike postale nepovoljnije, stanje sa zaraznim bolestima počelo bi se vraćati u prošlost, u prilike kao što su u nerazvijenim siromašnim zemljama. Osnovni su preduvjet da do toga ne dođe solidni gospodarski temelji i zadovoljavajuća opća i zdravstvena kultura stanovništva.
 
 
Suzbijanje velikih epidemija
 
Do polovice 19. stoljeća zarazne su akutne bolesti harale cijelim svijetom i desetkovale stanovništvo. Tada su svojim otkrićem velikani mikrobiologije Louis Pasteur i Robert Koch utrli put saznanju da su zarazne klice uzročnici zaraznih bolesti i da se izbijanje tih bolesti može spriječiti cijepljenjem. Time je počelo suzbijanje velikih zaraznih epidemija, što je bio jedan od razloga naglom porastu broja stanovnika. Skoro istovremeno shvatilo se značenje uređenja javnih sanitarnih uređaja, što je smanjilo mogućnost epidemijskog širenja zaraznih bolesti, najviše crijevnih zaraza. Sljedeći veliki korak bila je mogućnost liječenja zaraznih bolesti zahvaljujući Flemingovom otkriću penicilina u prvoj polovini 20. stoljeća, čime počinje era antibiotika.
Ipak, s ta tri koraka - masovnim cijepljenjem, podizanjem higijensko-sanitarnog zdravstvenog standarda, antimikrobnim lijekovima - nije došao kraj zaraznim bolestima. Obuzdalo ih se u bogatim i zato razvijenim zemljama, ali u siromašnim i zato nerazvijenim zemljama one su i dalje prvi problem zdravlja. Jer, masovno cijepljenje zahtijeva vrhunsku organizaciju socijalne medicine, proizvodnja antibiotika - skupu i tehnološki naprednu farmaceutsku industriju, javna sanitacija - brojne stručnjake i velike investicije. Dodatno, potrebna je primjerena opća kultura stanovništva i kontinuiran zdravstveni odgoj. Kako svega toga među 80% siromašnih stanovnika Zemlje ne može biti, sve je veći jaz između stanja zdravlja u bogatim i u siromašnim zemljama. U bogatima je prosječni životni vijek 79 godina, a u siromašnima 42 godine; u siromašnima su osnovni problem ostale zarazne bolesti, a u bogatima kronične nezarazne bolesti; siromašnima je cilj da uopće ostanu na životu, oni i naročito njihova djeca, a bogatima je cilj da si još više produže život, u što boljem zdravlju.
 
 
Virusi caruju
 
Zarazne su bolesti one što ih uzrokuju zarazne klice: prioni (uzročnici "kravljeg ludila"), koji su skoro više bjelančevine nego živa bića; virusi, koje se vidi tek elektronskim mikroskopom i koji sve više prevladavaju nad drugim uzročnicima; nekad posve prevladavajuće bakterije; gljivice; praživotinje; paraziti. Antimikrobni lijekovi, a to su ponajviše antibiotici, pobijedili su mnoge klasične bakterijske zarazne bolesti. Ali njihova nerazumna uporaba dovodi do rezistencije sve više bakterija, zato je za pojedine zarazne bolesti, npr. za gonoreju, sve teže naći antibiotik koji djeluje na uzročnika. Reduciranje bakterijskih zaraza dovelo je do razbuktavanja raznih virusnih bolesti za koje u većini (još) nema lijeka. Npr. sve je više virusnih upala pluća, sve manje bakterijskih. Od bakterijskih postaju češće i virusne crijevne zaraze (kao Rotavirus) i virusne spolne bolesti (kao Papillomavirus). Dječje zarazne bolesti, gripa, hepatitis A, B i C posljedica su djelovanja virusa, pa je njihovo reduciranje moguće tek obveznim cijepljenjem, jer antivirusnoga liječenja za njih nema. Najteže je sa suzbijanjem virusnih bolesti za koje nema cijepljenja, dok su otkriveni lijekovi vrlo skupi i ne dovode do definitivnog izlječenja, poput AIDS-a. U siromašnim zemljama i u zemljama zahvaćenim ratom ili migracijom pojedine su zarazne bolesti, zbog pada tjelesne otpornosti, u natprosječnom porastu: tuberkuloza, dječje zarazne bolesti, crijevne zaraze, spolne bolesti, naročito AIDS, malarija, a pojavljuju se i neke nove zarazne bolesti (npr. Ebola). U Hrvatskoj je neposredno po završetku Domovinskog rata došlo do porasta broja oboljelih od tuberkuloze pluća.
 
 
Što kažu brojevi
 
Na svijetu brojem stanovništva prevladavaju siromašne zemlje. Zato nije iznenađujuće da je na vrhu ljestvice umrlih u cijelome svijetu pomor od infekcija bronha i pluća, na drugom su mjestu zarazne bolesti probavnoga sustava, na osmom mjestu tuberkuloza pluća, na devetom ospice, na jedanaestom malarija. U razvijenim zemljama na vrhu su ljestvice umrli od bolesti srca i krvnih žila i mozga te od malignih tumora, potom od ozljeda. Svuda od zaraznih bolesti najviše umiru djeca; u siromašnim zemljama umire čak trećina djece oboljele od zaraznih bolesti. U Hrvatskoj zaraznih bolsti nema niti među prvih deset u rang-ljestvici uzroka smrti (samo 1,03% od svih umrlih). Od ukupno pregledanih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, samo 14,91% bili su oboljeli od zaraznih bolesti. U bolnicama je zbog zaraznih bolesti ležalo 4,2% svih ležećih bolesnika, od toga čak 35,2% bila su djeca u dobi 0 - 9 godina. U nas pretežu oboljeli od gripe i prehlada, od crijevnih zaraza i otrovanja hranom te od dječjih zaraza. U Hrvatskoj je u porastu jedino broj oboljelih od vodenih kozica (Varicella), zato što za njih nije obvezno cijepljenje, a iznad je europskog standarda broj oboljelih od tuberkuloze.
 
 
Jesmo li zaista sigurni?
 
Svaka promjena za zdravlje ključnih vanjskih okolnosti i u razvijenoj zemlji može povoljno stanje zaraznih bolesti približiti onome u siromašnim zemljama. Kako se suprotstaviti toj opasnosti povratka u prošlost, kako potaknuti napredak u budućnost? Prvo, treba organizirati i provoditi sva obvezna cijepljenja protiv zaraznih bolesti, a pri pojavi nekih opasnih ili profesionalnih zaraznih bolesti provoditi i izvanredna cijepljenja. Drugo, moramo što brže i odgovornije liječiti oboljele od zaraznih bolesti: brza dijagnostika uzročnika bolesti, za 1 sat (sada treba 48-72 sata), uz pomoć molekularne medicine, još je vrlo skupa i nije svuda dostupna, ali omogućava vrlo brz početak odgovarajućeg liječenja; bolesnike i kliconoše mora se izolirati i liječiti; liječnici su odgovorni da ne bude neracionalnog liječenja antibioticima te da se potrebno liječenje doista obavlja, npr. kontrolirano uzimanje lijekova za tuberkulozu. Treće, treba uvoditi i stalno sve bolje provoditi mjere protiv opće, higijenske i sanitarne zaostalosti: školovanost svih stanovnika; primjerena osobna higijena, počev od čistoće ruku; higijena stambenih i javnih prostorija; uzorna komunalna higijena, počev od vodoopskrbnih objekata i uklanjanja otpada i otpadnih voda, posebno u urbaniziranim područjima; održavanje čistog okoliša; kontrola i odgovarajuće čuvanje namirnica, provođenja dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, da se spriječi prenošenje zaraza sa životinja; zdrav spolni život; stopa smrtnosti novorođenčadi i djece pokazatelj je razvijenosti zdravstvenog i općeg stanja: valja se unaprijed pripremiti na mjere protiv mogućeg bioterorizma zaraznim klicama (antraks itd.).
Čija je odgovornost provođenje nabrojenih preventivnih mjera?

Zajednica država svijeta jer svijet postaje globalna zajednica, pa bi bogati morali pomoći siromašnima da podignu opći i zdravstveni standard. U svakoj pojedinoj državi odgovorni su upravljački čimbenici, prvenstveno financije i prosvjeta, kao što su zdravstvene i medicinske službe odgovorne za izravno provođenje preventivnih mjera. Odgovorno je na kraju i cjelokupno stanovništvo, zato ono zdravstvenim prosvjećivanjem mora biti stalno i dobro obavješteno i podučeno, da zna što mora činiti da ostane zdravo, kako da, među ostalim, ne oboli i od koje zarazne bolesti.
 
 
Prim. dr. Ivica Ružička