Zubna ambulanta i zarazne bolesti

ZAŠTITA U FUNKCIJI PACIJENATA I OSOBLJA

U prostor stomatološke ambulante dolaze osobe različite dobi, različitog zdravstvenog statusa i s bolestima u različitoj fazi razvijenosti. Nema zdravstvene ustanove u koju dolazi tako šarolika populacija jer su druge ustanove podijeljene po dobi pacijenata ili po vrsti oboljenja, dok danas takva podjela u stomatologiji ne postoji.

Iz toga, kad se govori o zaraznim bolestima, proizlazi da se u stomatološkoj ambulanti može susresti sa svim dječjim zaraznim bolestima, ali i onim karakterističnim za odrasle. Dječje zarazne bolesti uzrokuju virusi (ospice, kozice, crvenka, zaušnjaci...), a prenose se direktno kapljičnom kontaminacijom gornjih dišnih putova. Širenje takvih bolesti moguće je za vrijeme čekanja na prijem u ordinaciju, dok se djeca druže i zabavljaju. Prenošenju uzročnika pomaže i dug period od trenutka zaraze do pojave razvijene bolesti. Svi ti virusi ulaze u organizam zdrave osobe kroz usta ili nos, u sluznici se razmnožavaju i putem limfnih žila dolaze u krvotok. Zato su najčešće prve manifestacije bolesti na sluznici usta i grla, u obliku crvenila i osipa karakterističnog oblika za svaku od tih bolesti. Put je ulaska virusa u zdravu osobu uz pomoć kašlja i kapljica sline u kojoj su stanice sluznice s virusima i put izlaska infekta iz bolesne osobe, makar nam je ona u toj prvoj fazi bolesti naoko zdrava, a zapravo je najzaraznija.

Redovita dezinfekcija i sterilizacija

U stomatološkoj ordinaciji, zahvaljujući direktnom kontaktu stomatolog-pacijent i rasprskavanju sline u okolinu te njenom zadržavanju na instrumentima i dijelovima stroja za otvaranje zuba, moguć je način širenja tih oboljenja. Međutim, zahvaljujući kratkom vremenu života virusa izvan organizma oboljelih osoba te provođenju osnovnih pravila dezinfekcije, čišćenja i sterilizacije radnog mjesta stomatologa i instrumenata, širenje zaraze na taj način gotovo je nemoguće. Zaštiti pacijenata, a i osoblja, pridonosi korištenje plastičnih čaša, jednokratnih injekcijskih šprica i igala. Farmaceutska industrija, na osnovi najnovijih znanstvenih spoznaja o životu, rastu i razmnožavanju virusa, stvara sve bolja i učinkovitija sredstva za dezinfekciju svega što se nalazi u stomatološkoj ordinaciji. Bakterije, uzročnici mnogih zaraznih bolesti dječje dobi (šarlah, gušobolja), ili upalnih procesa karakteriziranih gnojenjem kod djece i odraslih, vezanih za bolest usta i zuba, često obilno kontaminiraju korišteni instrumentarij i radnu okolinu. Današnja dezinfekcija i sterilizacija, ako se pravilno koriste, u potpunosti uništavaju patogene bakterije. Važno je spomenuti da su stomatolog i njegova sestra ugroženiji od zaraze bakterijama bolesnog pacijenta nego pacijent, jer su oni u direktnom kontaktu sa zagađenim materijalom ili instrumentom, prije njihova čišćenja, dezinficiranja i sterilizacije, dok se za svakog pacijenta koristi komplet sterilnog, samo njegovog instrumentarija.

Zaštita zdravstvenih radnika

Da bi uopće infekt, virus ili bakterija, ušao u organizam i izazvao bolest, primalac mora biti smanjene otpornosti te mora imati osiguran put ulaska u tijelo, a to je najčešće neko oštećenje kože ili sluznice. Kako su stomatološki instrumenti uglavnom oštri, velika je opasnost za liječnika ili sestru da pri rukovanju njima povrijede svoju ruku i na taj način unesu pacijentov infekt u svoje tijelo. Uvođenjem upotrebe jednokratnih rukavica smanjena je opasnost od povrjeđivanja, ali i mogućnost ulaska infekta kroz već postojeću ranicu na koži ruku terapeuta. Hepatitisi su bolesti jetre povezane s virusnim infekcijama. Najpoznatiji oblici te bolesti gotovo su iskorijenjeni, a protiv novih "tipova" sve su djelotvorniji lijekovi. Hepatitis "A" prenosi se zaraženim namirnicama (najopasniji su plodovi mora) i vodom. Danas je sve rjeđi zahvaljujući boljoj higijeni i razvoju kanalizacijske i vodoopskrbne mreže. Hepatitis "B" infekcija je jetre izazvana virusom tipa B, a prenosi se iz zaražene krvi. Prijenos se obavlja nesterilnim medicinskim instrumentima, zaraženim iglama, nesterilnim instrumentima za tetovažu, nezaštićenim spolnim odnosom, korištenjem pribora za higijenu zaražene osobe (žileti, četkice za zube), transfuzijom krvi zaražene osobe ili pri porodu. Danas je obvezno cijepljenje djece, ali i svih zdravstvenih djelatnika koji u svom radu dolaze u doticaj s krvi. Hepatitis "C" prenosi se krvlju, a uzrokuje ga virus tipa C; postoji više njegovih sojeva. Može ga se prenijeti spolnim putem, a i pri porodu. Posebno je važno znati da preko 70% zaraženih osoba može i dalje nositi virus u krvi i postati dugotrajnim i kroničnim kliconošama. Prijenos bolesti događa se kada zaražena krv, kroz povrijeđenu kožu ili sluznicu, prodre u krvotok druge osobe. U svijetu se najveći broj ljudi zarazio tom bolesti korištenjem istih šprica i igala, igala za tetoviranje, žileta, četkica za zube, a najveća je opasnost bila za osobe koje su primile transfuziju krvi prije 1990. godine, te pacijenti na dijalizi bubrega i bolesnici od hemofilije. Jako je bitno pravilno ponašanje u bolesti. Bolesnik ne smije tajiti bolest svom terapeutu, kako bi on s povećanim oprezom rukovao pacijentovim instrumentima i kontaminiranim materijalom. Hepatitis "Delta" i "G" također su virusni, a prenose se zaraženom krvlju. Hepatitis "E" i "F" izaziva virus koji se prenosi zaraženom hranom i vodom. Do danas nije pronađen pravi lijek ni za jednu vrstu hepatitisa. Jedini je lijek prevencija da do bolesti ne dođe. U stomatološkom radu može doći do prijenosa nekog od hepatitisa s pacijenta na pacijenta, ili s pacijenta na liječnika i sestru. Opreznim rukovanjem stomatološkom aparaturom i instrumentima te strogim pridržavanjem pravila dezinfekcije i sterilizacije, mogućnost širenja zaraze u stomatološkoj ambulanti isključena je. Godine 1979. primijećena je nova bolest među američkim homoseksualcima, a 1981. ta bolest je opisana i nazvana AIDS (SIDA). Bolest uzrokuje virus HIV1 i HIV2, a od toga vremena bolest se proširila po čitavom svijetu. To je spolno prenosiva bolest, ali se može prenijeti unosom zaražene krvi intravenozno ili kroz oštećenja kože ili sluznice. Porođaj je vezan s velikim krvarenjima pa je tu potreban velik oprez. Danas još ne postoji pravi lijek za tu smrtonosnu bolest, ali je učinjeno mnogo ispitivanja virusa. Pokazalo se da je on vrlo osjetljiv na sve dezinficijanse zbog lipidne ovojnice koju oni otope. Također se virusi inaktiviraju na 56-60°C za pola sata. Alkohol 70%, natrijev hipoklorit 0,5%, vodikov peroksid, fenoli i paraformaldehidi inaktiviraju HIV u manjim koncentracijama od onih koje se inače upotrebljavaju. Koliko je virus neotporan dokazuje i to da su standardni postupci pranja posuđa dostatni za dekontaminaciju pribora za jelo. Iz svega je vidljivo da u stomatološkoj praksi i zdravstveno osoblje i pacijenti mogu biti izloženi različitim mikroorganizmima zbog krvi ili sekreta usne šupljine, ili sekreta dišnih putova. Kontakt sa slinom pri bilo kojem zahvatu u ustima smatra se kontaktom sa zakrvavljenom tjelesnom tekućinom.

Bez straha - svi su zaštićeni

Najvažnija je mjera zaštite osoblja i pacijenata nošenje rukavica kada se planira kontakt s krvi, ili zakrvavljenom slinom ili sluzi. Zaštitu za oči, maske i različite pregače treba koristiti kada se očekuje raspršivanje materijala, što je u stomatologiji često. Ne smiju se zanemariti ni radne površine, već treba paziti i na njihovu čistoću i dezinfekciju. Na kraju treba naglasiti da su u stomatološkoj ordinaciji moguće sve infekcije ali, ako se striktno provode pravila dezinfekcije i sterilizacije te ako se prema svim pacijentima odnosi kao prema mogućim kliconošama, a imajući na umu da su direktno najugroženiji djelatnici te ordinacije, pacijenti mogu biti sigurni da će ti djelatnici zbog sebe, ako već ne zbog pacijenata, paziti na sterilnost.

Mr. sc. Ana Fajdić-Furlan, dr. med.