Eko-centar Caput Insulae – Beli (ECCIB)
 
PRONAĐITE SVOJE MJESTO U PRIRODI
 
Povratak prirodi – teoretska rasprava o načinima njene zaštite ili djelovanje? Uglavnom, kad se razgovara, svi smo za akciju, ali...No, što kad bismo vas mi pozvali na akciju, i to zabavnu i efektnu akciju?
 
 
Eko centar Caput Insulae – Beli poziva vas da se pridružite našem programu zaštite posljednje kolonije bjeloglavog supa u Hrvatskoj i očuvanju netaknute zelene oaze na sjeveru otoka Cresa. Prijavite se za naš edukacijski program ili neki od naših preostalih programa. Postat ćete dijelom šarolike i zanimljive obitelji koju čine ljudi koji su pronašli svoje mjesto u prirodi i uz prirodu.
 
 
Eko-centar Caput Insulae – Beli (ECCIB)
 
Eko-centar Caput Insulae – Beli (ECCIB) nevladina je udruga, osnovana 1993. godine. Sjedište udruge je u Belom, na otoku Cresu, u zgradi stare škole. Po tome smo jedinstveni. Naš centar smješten je između bogate stoljetne šume i prekrasne stjenovite obale i šljunkovite plaže u dnu kanjona koji prolazi ispod samog mjesta. Takav prirodni spoj omogućava nam istraživanje nevjerojatne prirodne raznolikosti na uskom prostoru sjevernog dijela otoka Cresa – Tramuntane. Udruga je osnovana radi zaštite prirodnog i kulturno-povijesnog naslijeđa, pri čemu se glavnina aktivnosti provodi na otoku Cresu, kroz sljedeće programe: zaštita bjeloglavih supova, zaštita kulturno-povijesnog naslijeđa, program volonterskog centra, edukacijski program i program ekoturizma. Prema tome, korisnici programa ECCIB-a mogu se svrstati u nekoliko skupina: turisti (iz Hrvatske i strani), volonteri (iz Hrvatske i strani), predškolska i školska djeca te studenti.
Kroz navedene programe ECCIB-a zadovoljava se niz potreba lokalne zajednice – Grada Cresa, otoka Cresa, Primorsko-goranske županije i cijele Republike Hrvatske.
ECCIB je svojim radom krenuo zbog zaštite ugrožene vrste bjeloglavog supa. Taj projekt pokazao se izuzetno uspješnim pod vodstvom dr. sc. Gorana Sušića, tako da je otok Cres danas dom najveće, a vjerojatno u skoroj budućnosti i jedine kolonije bjeloglavog supa u Hrvatskoj. Taj program može zahvaliti svoju uspješnost i velikom broju volontera koji rade na programu zaštite bjeloglavog supa.
Bjeloglavi sup jedna je od najvećih ptica koje lete, raspona krila od 2,40 do 2,80 m. Dugačak (visok) je oko 110 cm, a može doseći težinu i do 15 kg (obično 8-10 kg). Dugoživuća je vrsta – neki su supovi u ZOO-vrtu živjeli preko 50 godina. Leti brzinom i do 120 km/h, iako prilikom potrage za hranom obično jedri, bez mahanja krilima, brzinom od oko 40-60 km/h.
Na termalima se supovi mogu podići i na nekoliko tisuća metara. U Africi se jedan sup sudario s vojnim avionom na visini od 11.800 metara, što je najveća visina na koju su se podigli ne samo supovi, već i ptice uopće.
Otočka populacija koja obitava na kvarnerskim otocima jedinstvena je stoga što se tu supovi gnijezde na okomitim liticama tik nad morem – ponekad tek 10 m iznad morske površine. U gotovo svim drugim krajevima u kojima obitavaju bjeloglavi supovi oni su ptice planina i riječnih kanjona.
Od 1993. godine ECCIB, u suradnji s Ornitološkom postajom Cres Zavoda za ornitologiju HAZU, provodi prstenovanje i markiranje mladih bjeloglavih supova na otocima Kvarnera. Do danas je gotovo 400 supova obilježeno krilnom markicom te prstenom, kako bi se kasnije mogli individualno pratiti i lakše provoditi mjere njihove zaštite.
Po osamostaljivanju, mladi sup napušta koloniju i kreće na lutanje: na sjever preko Slovenije i Italije do Austrije, zatim na zapad do Francuske i Španjolske te na jug do Bugarske, Grčke, Turske, Izraela – sve do srednje Afrike, što dokazuju nalazi markiranih supova. Kad nakon pet godina posve odraste i spolno sazrije, pronalazi bračnog partnera i zatim se vraća sviti gnijezdo, ponekad upravo na litici na kojoj je rođen.
Obilježeni primjerci mogu se kasnije individualno pratiti i na taj način steći vrijedne spoznaje, ne samo o njihovim kretanjima, već i o mortalitetu, stupnju vezanosti za matičnu koloniju, godini odrastanja, trajnosti veza među parovima i čitavom nizu ostalih bioloških i ekoloških podataka.
Bjeloglavi supovi isključivo su strvinari i nikada ne napadaju živi plijen. Osnovna su im hrana prvotno bile strvine krupnih biljojeda (divokoze, jeleni, antilope, divlja goveda), a danas su se prilagodili na prehranu domaćim životinjama (ovce, koze, goveda, konji, magarci) te o njima često posve ovise. Ponekad jedu i strvine manjih sisavaca (lisica, pasa, kunića, zečeva i sl.). Hranu traže isključivo vidom, koji je oko osam puta oštriji nego u čovjeka. Međusobno se vide na udaljenosti i do 12 km, a strvinu ovce mogu uočiti s visine od 6 km.
Bjeloglavi sup posebno je zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, a njegovo ubijanje i/ili uznemirivanje na gniježđenju krivično je djelo i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu i do 40.000 kn po supu.
 
 
Supove danas ugrožavaju samo ljudi
 
Na kvarnerskim otocima supovi su ugroženi uznemirivanjem ljeti (turistički brodovi, gliseri, ronioci), pri čemu često mladi prilikom prvih letova padnu u more i utope se. Još uvijek stradavaju od krivolovaca koji ih žele kao trofej, ili ih ubijaju iz obijesti. Od otrovnih meka postavljenih za divlje svinje, lisice, medvjede i podivljale pse otruje se i velik broj supova. Samo na otoku Krku tako je stradalo 40 supova pa je kolonija, s preostala 3 para, pred samim izumiranjem.

Po njih je pogubno i nalijetanje na žice električnog dalekovoda, što izaziva usmrćenje strujom ili prijelom krila. Najveća su im i trajna opasnost po opstanak gradnja novih cesta, kamenoloma i sl. u područjima njihova gniježđenja i prehrane te smanjenje broja ovaca. Danas, bez postojanja ekstenzivnog ovčarenja, ne samo u nas, već i u drugim dijelovima Mediterana, pri kojem ovce čitavu godinu ostaju vani (pa je u takvih ovaca povećana smrtnost) ne bi bilo niti supova. Tako supovi posredno ovise o čovjeku – ovčaru, ali i čovjek o njima – posebice na kršu gdje ne može zakapati uginule ovce.
Integralni projekt zaštite bjeloglavih supova na Cresu traje već više od dvadeset godina (od 1981. g), a provodi ga nevladina neprofitna udruga ECCIB. Znanstveni monitoring stabilnosti populacije provodi Ornitološka postaja Zavoda za ornitologiju HAZU. Sveobuhvatne mjere zaštite rezultirale su povećanjem populacije na otoku Cresu tijekom petnaest godina za više nego dvostruko (s oko 25 na današnjih 70-ak gnijezdećih načina). Počelo je uspješno spašavanje mladih koji padnu u more, ili ih pronađu ozlijeđene te je u Belom izgrađeno Oporavilište za supove, gdje se oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu.
Creske kolonije supova od 1986. godine zaštićene su statusom Posebnog ornitološkog rezervata (rezervati "Podokladi" i "Kruna"). U zaštitnoj zoni oko rezervata postavljeno je osam informacijskih ploča koje na četiri jezika obavještavaju ljude o bjeloglavim supovima, postojanju ornitoloških rezervata i zakonskoj zabrani njihova uznemiravanja.
Bjeloglavi sup jedna je od ugroženih vrsta u Europi, a jedna od najugroženijih u Hrvatskoj. Poseban je problem smanjenje broja ovaca, danas njihove primarne hrane na kvarnerskim otocima.
 
 
Program posvajanja bjeloglavih supova
 
Taj program predstavlja oblik pomaganja zaštite te ugrožene vrste, gdje pojedinac ili poduzeće mogu "posvojiti" pticu u trajanju od godine dana i time izravno pomoći njihovu zaštitu.
Posvajanjem supa dobit ćete:
· certifikat o posvajanju
· fotografiju bjeloglavog supa
· info o supovima
 
 
Kako posvojiti supa?
 
Nakon uplate od 200 kuna za fizičke ili 2.000 kuna za pravne osobe na žiro račun: 2386002-1100513513,
potrebno je dostaviti kopiju uplatnice s ispunjenim formularom o posvajatelju, koji možete naći na našoj web stranici www.caput.insulae.com, na našu adresu ili nam se javite.
Kontakt-osoba: Daria Martinčić
(+385 91 510 15 33)

U ostvarivanju misije, rad ECCIB-a godišnje pomaže oko stotinjak volontera. No, to svakako nije dovoljno. Rad na zaštiti okoliša nemoguć je bez uključivanja velikog broja volontera, a prije svega mladih – srednjoškolaca i studenata. Volonterske akcije ujedno su mogućnost za praktičnu edukaciju mladih u zaštiti okoliša i povijesnog kulturnog naslijeđa. Međutim, standardna školska edukacija ne daje dovoljno informacija niti dovoljno promovira volonterstvo, a edukacija za zaštitu okoliša tek je u razvojnoj fazi. U takvoj je edukaciji potrebno puno praktičnog rada, što je najbolje spojiti s volonterskim radom učenika. To ujedno može biti način osmišljavanja slobodnog vremena mladih te poticanja njihova druženja i razmjene iskustava s vršnjacima iz inozemstva.

 
 
VOLONTERSKI PROGRAM
 
Kako možete pomoći prirodi i ljudima da opstanu zajedno?

Uključite se u volonterske akcije Ekocentra Caput Insulae – Beli!

· Tko može postati volonter?
Svatko tko ima dovoljno entuzijazma i voli životinje i prirodu, cijeni kulturno naslijeđe te tko je fizički sposoban za rad u prirodi 4 do 6 sati dnevno.
· Volonterske aktivnosti
Volonterski centar ECCIB-a djeluje kroz šest programa u koje se uključujete ovisno o željama ili sklonostima i trenutačnim potrebama:
- zaštita bjeloglavih supova
Volonteri pripremaju hranu i održavaju hranilište za bjeloglave supove, čiste i održavaju oporavilište za ranjene i bolesne ptice, promatraju bjeloglave supove na liticama otoka Cresa i prikupljaju podatke o njihovu ponašanju;
- obnavljanje gromača (suhozida)
Volonteri čiste putove i staze od srušenih gromača i zemlje, obnavljaju gromače i sprječavaju eroziju tla. Time čuvaju gromače kao kulturno-povijesno naslijeđe te ujedno pomažu domaćim ljudima;
- spašavanje slatkovodnih lokvi
Volonteri čiste lokve od mulja i vegetacije, čime sprječavaju njihovo zarastanje i tako pomažu opstanku biljnih i životinjskih vrsta koje žive u njima, ali pomažu i pastirima kojima su slatkovodne lokve neophodne za napajanje ovaca;
- uređivanje ekostaza i okoliša
volonteri čiste šumske staze i putove od granja i stabala, skupljaju otpad, markiraju staze i postavljaju oznake za šetače;
- rad s turistima
Volonteri dočekuju i, uz interpretaciju, provode turiste i posjetitelje po izložbi "Biološka raznolikost Cresko-lošinjskog arhipelaga i povijest Belog i Tramuntane" koja se nalazi u zgradi ECCIB-a u Belom;
- pomoć lokalnom stanovništvu
Volonteri pomažu domaćim maslinarima u skupljanju maslina i ovčarima u skupljanju ovaca, te u čišćenju pašnjaka.

Ni za jednu od ovih aktivnosti nije vam potrebna posebna snaga ili sposobnost, osim dobre volje i spremnosti da prihvatite i naučite nešto što možda dotad niste ni znali da možete i umijete.

· Informacije
Volonteri su smješteni u zgradi ECCIB-a u Belom. Svojim dolaskom postajete dio naše obitelji, jer u zgradi ECCIB-a neki od nas trajno žive i rade.
Volonteri su dužni snositi trošak za svoj boravak u ECCIB-u. Novčani iznos koji volonteri plaćaju pokriva troškove prijevoza između grada Cresa i Belog, smještaj, stručno vođenje i edukaciju. U to nije uračunat prijevoz do otoka Cresa i hrana.
- cijene
troškovi smještaja (1.6.-30.9.)
-40,00 kuna dnevno
troškovi smještaja (1.10.-31.5.)
-20,00 kuna dnevno
- datumi
Volonterske akcije provode se od 15.1. do 15.12. Tijekom zimskog razdoblja u volonterskom programu možete sudjelovati i samo tijekom vikenda (od petka do nedjelje).
Za sve informacije o volontiranju obratite se Vedranu Sušiću: mob. +385 91 251 92 14.
Osim volonterskog rada, učenici i studenti mogu tražiti prirodu i kroz naš edukacijski program koji se prilagođava svim uzrastima. Bit je edukacije u prirodi da naučimo živjeti s prirodom i da je slušamo i prilagođavamo se. Prolazite stoljetnim šumama Tramuntane i učite kako biljke i životinje žive zajedno, slušate razgovor lišća i ptica i slušate sebe. Uz malo sreće, poigrat ćete se sa šumskim vilenjacima i ući u tajne šumske magije.
Naš edukacisjki program usmjeren je prema razvoju ekološke svijesti i osposobljavanju mladih ljudi i djece da se i sami uključe u različite zaštitarske programe. Edukacijski program ECCIB-a provodi se kroz jednodnevne i vikend-škole. Namijenjen je grupi učenika ili jednom školskom razredu, a prilagođen je različitim uzrastima i sklonostima "učenika Prirode".

 
 
EDUKACIJSKI PROGRAM : Učenje Prirode
 
· Tko može biti "učenik" prirode
Edukacijski program ECCIB-a namijenjen je svim uzrastima predškolske i školske djece (od vrtića do fakulteta), svakome tko je spreman slušati što nas Priroda uči, što nam pokazuje, a što poručuje.


· Kako se "uči" Priroda"?
Edukacijski program ECCIB-a provodi se kroz jednodnevne i vikend -škole (uz moguænost produženja do 7 dana). Namjenjen je grupi uèenika ili jednom školskom razredu, a prilagoðen je razlièitim uzrastima i sklonostima "uèenika Prirode"
- Jednodnevno edukacijski program
- Učenje počinje na raskrižju "Križić", gdje će učenici saznati o osnovnim geografskim osobinama otoka Cresa: od površine, visine i naseljenosti do načina kako nastaju termali i gdje su "zračne ulice" bjeloglavih supova.
- Po dolasku u Beli, slijedi upoznavanje s udrugom ECCIB, razgledavanje izložbe o biološkoj raznolikosti Cresko-lošinjskog otočja i povijesti Belog te posjeta bjeloglavim supovima u Oporavilištu (bolnici za supove).
- Grupa odlazi na "zelenu" stazu gdje Priroda "podučava" o različitim vrstama biljaka i životinja, kao i o povijesnim tragovima djelovanja čovjeka.
- Staza vodi do napuštenog sela Frantin koje je svjedok nekadašnjeg teškog načina života ljudi na otoku Cresu.
- Na povratku sa "zelene" staze, učenici razgledavaju Beli i rimski most te dio rimske ceste.
- Staza je dugačka 5 kilometara – laganog hoda u sportskoj obući
- "Učenje" traje oko 6 sati zabave.
- vikend škola
- Učenje započinje u petak, upoznavanjem udruge ECCIB i razgledavanjem izložbe o biološkoj raznolikosti Cresko-lošinjskog otočja i povijesti Belog i Tramuntane te posjetom bjeloglavim supovima u njihovom Oporavilištu.
Ż Na večer se učenje nastavlja dijaprojekcijom o bogatstvu vrsta i biološkoj raznolikosti.
- U subotu se nastavlja "učenje Prirode" o biljkama i životinjama te tragovima ljudske djelatnosti kroz povijest – na "crvenoj" stazi (7 kilometara), gdje slijedi i posjeta jami (špilji) Čampari.
Ż Večernje učenje o bjeloglavim supovima nastavlja se uz dijaprojekciju.
- U nedjelju: razgledavanje Belog i učenje o njegovoj povijesti te promatranje bjeloglavih supova na litici "Kruna".

 
· Kako postati "učenik Prirode"?
Dovoljno je prijaviti se na jedan od predloženih programa ECCIB-a.
- cijene
jednodnevni program
- 20,00 kn po učeniku
vikend-škola
- 100,00 kn po učeniku
mogućnost produženja do 7 dana
Ż u cijenu uključena hrana
smještaj je moguć u spavaonicama ECCIB-a za 25 učenika + 2 voditelja
- datumi
Priroda je uvijek spremna na učenje iako i njoj ponekad treba predaha, pa se stoga edukacijski programi ECCIB-a održavaju od 15. veljače do 15. studenog.
Za informacije o edukacijskom programu obratite se Vedranu Sušiću: mob. +385 91 251 92 14 i Admiri Mahmutović: mob. +385 91 335 71 26.
 
 
Detaljne informacije o svim našim programima možete dobiti na sljedećoj adresi:
 
Eko-centar Caput Insulae – Beli (ECCIB)
Beli 4, 51559 Beli, otok Cres
Tel/fax 00385 51 840 525
e-mail: caput.insulae@ri.tel.hr
www.caput.insulae.com