Kako
više ne postoji kategorija prirodnih lijekova i pomožnih ljekovitih sredstava,
već samo biljni pripravci kao dodatak hrani, korisno ih je češće rabiti
i kao takav dodatak. Ministarstvo zdravstva je u Narodnim novinama broj
1/2001. god. objavilo listu dopuštenih ljekovitih biljnih vrsta, a poznato
je da ljekovite biljke oduvijek možemo koristiti i kao začin, odnosno
hranu, pa tako koristimo: anis, čubar, ružmarin, stolisnik, timijan, lovor,
kadulju, mravinac, kim, ljupčac, metvicu, sipan, crnu slačicu i mnoge
druge.
Osim toga, širok je izbor različitih vrsta iz samonikle vegetacije koje
možemo korisiti u pripremi ukusnih jela.
U prirodi, kod sabiranja, prikupljanja i branja, treba uvijek tražiti takva
staništa gdje se biljka pojavljuje u velikom mnoštvu. Biljkama treba prići na
pravi način, ne tako da ih čupamo, kidamo i oštećujemo im stanište, koje bi
trebalo upamtiti za sljedeću godinu, jer je teže čak i pronaći bilje koje je
nezagađeno, čisto, ustanoviti čije je ako je obilno, što znači da treba znati
da li je tu dopušteno za svoje potrebe iskoristiti prirodno bogatstvo samo u
neznatnim količinama, ili većim.Biljni pokrov izgrađen je od organiziranih skupova biljaka – biljnih zajednica. Čine ih šume, močvare, livade, morske obale, kamenjare i mnoštvo drugih. Sastavljene su od različitih biljaka, koje su sve prilagođene osobitim prilikama staništa zajednice. Makar često ima svaka od njih i različite potrebe, ipak one mogu trajno i povoljno uspijevati u njoj. Sve one biljke koje rastu u samo jednoj biljnoj zajednici svojstvene su samo njoj. Neke se javljaju u više srodnih zajednica, ali ipak obilnije u jednoj, s određenim florističkim sastavom. Svaku zajednicu prepoznat ćemo po biljkama koje u njoj nalazimo, poglavito po svojstvenima, u različitim slojevima, u različitom razdoblju godine itd. U bogatoj zajednici biljaka šumi, kako kojoj, a prema tome i gdje, možemo tražiti: drveće, biljke penjačice, paprat, lišajeve, sitnije šumsko bilje: plućnjak, potočnicu, gavez, lisičinu, lazarkinju, broćike, đurđicu, kopitnjak, šumsku sirištaru i mnoge druge ljekovite biljke. Na livadama i pašnjacima nailazimo na neke druge vrste, a i livade su različite: suhe, vlažne, na različitim mjestima, pri suncu, zasjenjene, pod utjecajem različitih klima i visokih područja.
U primorskom području i u sjevernoj Hrvatskoj vidjet ćemo pojavu da se u sličnim
životnim prilikama javljaju uvijek slični sastavi vegetacije. Na mjestima gdje
za zimskih oluja zapljuskuju valovi i zaslanjuju kamenitu podlogu, makija i
kamenjara prestaju kao odsječene, javlja se vegetacija morskih grebena prilagođena
soli i ljekovita biljka šćurac.Hrvatska je zemlja prirodnoga šumskog područja, a šuma je inače najsloženija zajednica biljaka. Slojevi su se poredali jedan povrh drugog, a u svakom je mnogo vrsta, s obiljem biljaka različitih zahtjeva. Neke su porodice biljaka cvjetnjača neobično obilno raširene u Hrvatskoj cvjetani. Nakon onih najčešćih biljaka iz porodice glavočika u nas, slijede porodice trava, treće su štitarke, slijede po raspostranjenju krstašice, leptirnjače, usnače itd. Zanimljivo je da je kod nas najbrojniji rod biljaka Hieracium (runjika), s nekih 150 vrsta, podvrsta i odlika. Brojni su i rodovi šaša, slijede mlječike, djeteline, zečine, žabnjaci, čestoslavice, zvončići, vlasulje, ljubice itd. Nasuprot tome obilju, u Hrvatskoj su poznata samo četiri mrazovca, tri ljiljana, po jedan pasji zub. Kako u našim krajevima gore i planine izgrađuju vapnenci, vapnenačka vegetacija na lužnatom tlu najčešća je, pa i najobilnija. Središnji dio Zagrebačke gore čine silikati sa silikatnom vegetacijom, na kiselom tlu. Biljke silikatnog tla možemo naći tamo gdje nema baš previše silicija, nego je tlo inače kiselo.
Pojedine ljekovite biljke obitavaju u jadranskom području u obilju. Neke rastu u zimzelenim i listopadnim šumama primorja, na primorskim livadama, na travnjacima i kamenjari, u sastavu degradiranog tipa vegetacije, a najčešće su od ljekovitih: mirta, planika, lovor, bljušt, tetivika, rujevina, smilje, kadulja, drijen, crni jasen, šparuga, pucalina, čubar, primorski vrisak i druge.
U nizinskoj, brežuljkastoj, gorskoj i pretplaninskoj Hrvatskoj, sa šumama, vrištinama i livadama, vegetacija je šarolika i bujna, s puno livadnog i šumskog bilja. U sastav tog dijela Hrvatske svakako ulazi i područje krša i krškog planinskog dijela, koji se tu našao naprosto kao zapreka širenju biljaka unutrašnjosti prema jugu, a s druge strane onih primorskih prema sjeveru. Na vrištinama Like nalazimo uglavnom dvije biljke: vrijes i bujad. Ljekovite su.
U šumi hrasta kitnjaka i običnog graba, kao široko rasprostranjenoj šumi u Hrvatskoj, a značajnoj za nizinu, prije svega je ljekovit hrast kitnjak, jer se od njega može rabiti mlada kora pa i žir. Od ljekovitih biljaka u toj su šumi još lipa, lijeska, crni i bijeli glog, kurika, divlja ruža, šumarica, jaglac, ljubica, plućnjak, bročika. Na području šuma u kojima prevladava bukva, a takva je uglavnom šuma Primorsko-goranske županije, obično rastu ljekovite biljke: lovorasti likovac, kurika, crna bazga, kozja krv, plućnjak, režuha, tisa, lazarkinja, jela, breza. Bukova se šuma uspinje sve do najviših vrhova sjevernih hrvatskih gora. Tu je obično u društvu s jelom. Na takvim područjima dominira bazga, a možemo naići i na brezu i kupinu. Unutar pojasa bukovih šuma često se nalaze smrekove šume u kojima nalazimo borovnice, a osim njih često i brusnice. Kupina je u sloju grmlja, u šumama jele i smreke u Gorskom kotaru.
Šuma hrasta medunca i bijeloga graba najznačajnija je šumska zajednica priobalnog područja sjevernog Hrvatskog primorja i većeg dijela Istre na vapnencu. Od ljekovitog bilja u sloju grmlja zastupljeni su crni jasen, oskoruša, pucalina, drijen, trnina, pavitina. U prizemnoj flori zastupljene su: šparuga, veprina, jasenjak, primorski vrisak, bljušt, lastavičnjak, medenika, crvena iglica. Od ostalih široko rasprostranjenih vrsta, tu su još i oštrica, dubačac, čistac, bršljan, bročika.
Rad s ljekovitim biljem ima svoju veliku širinu, mogućnosti, prednosti, zavisno o prilikama, svrsi, odnosno namjeni. Pojam ljekovitog bilja širok je i osobit, ponekad osjetljiv, dok s druge strane odmah pobuđuje i interes zbog mnogih iskustvenih razloga. U mnogim zemljama ljekovito bilje češće se koristi i u samoj prehrani. Sigurno je jedno: treba ga klasificirati i neke biljke uvijek imati u kući, pri ruci, stvarajući si jednu dobru naviku jer, konačno, to je nešto što svakome donosi dobro. Često se kod ljudi, kod doticanja teme o takvim prirodnim bogatstvima, istovremeno budi pomisao o liječenju biljem. No, rad s ljekovitim biljem je i njegovo upoznavanje, prije svega za svoju upotrebu. To je manji ili veći uzgoj, pri čemu treba uzeti u obzir stanište uvjetovano vrstom. To je i proizvodnja od biljaka, manja ili veća, za korištenje u njezi svoga tijela, pri čemu se one inače tako malo primjenjuju, a toliko je sve to skupa dobro. Uostalom, nismo krivi za brz život u kojemu smo se našli i nije uvijek dobro sve što je brzo i jednostavno. Ključ upoznavanja s biljkama započinje najprije u razlučivanju elemenata ljekovitog bilja od ostalog otrovnog ljekovitog, što je prvi korak. Zatim je to, ako ga želimo sami potražiti, da se snađemo, svrstavanje prema staništu: livadno, šumsko, ono koje nalazimo uz putove i zapuštena mjesta, močvarno, ljekovito zimzeleno drveće itd. Tek tada možemo ustanoviti koje nam je dostupno, i tražiti ga prema njegovom sastavu ljekovitih tvari koje bi nama eventualno mogle koristiti. Ako nam je pri ruci neka otrovna ljekovita biljka, tada smo opet na početku takvog traganja, jer tada je obvezno zatražiti savjet o upotrebi. U svim knjigama o ljekovitom bilju uglavnom su navedeni slični sastavi kod uputstava za korištenje biljnih sadržaja, a određene biljke uvijek se koriste za izvjesne tegobe.
