Preventiva u praksi
MOJ
MOTIV JE ČOVJEK
Svoj sam liječnički radni vijek započeo u gradiću od desetak tisuća stanovnika.
U jednom naselju s dvjestotinjak obitelji odskakao je broj oboljelih od crijevnih
zaraza, kožnih infekcija i zimskih respiratornih bolesti. Kao vjerni Štamparov
đak, proveo sam epidemiološku anketu u tom naselju, uveo obiteljske kartone
o higijensko-epidemiološko-zdravstvenom stanju i stalni nadzor življenja tih
obitelji.
Opskrba pitkom vodom, uklanjanje otpadnih tvari i voda, osobna higijena, sve
je to bilo na vrlo nezavidnoj razini, jednako kao i opća kultura. Poduzeo sam
odgovarajuće mjere sanitacije i poduke, i sve sam to stalno kontrolirao, osobno.
Ta izravna komunikacija izazvala je oduševljenje stanovnika, a oduševljenje
je rezultiralo pozitivnim rezultatima u prihvaćanju higijenskih navika. Tijekom
pet godina što sam ih proveo tamo postepeno su se pokazivali i epidemiološki
rezultati: uočljiv pad postotka oboljelih od nabrojenih bolesti, kao plod jedinstvene
dijagnostičko-kurativne i preventivne medicine, u sličnom omjeru, ne uobičajenih
pukih oko jedan posto preventivne medicine.Moj neposredni radni kontakt s pacijentima, bolesnima ili zdravima, svodio se, sa stanovišta preventive, na premalen broj ljudskih jedinica. Kako uspostaviti zdravstveno-odgajateljsku komunikaciju s velikim brojem zdravih, čije zdravlje sam želio pomoći sačuvati i unaprijediti? Virtualnim razgovorom s nepoznatim čitaocem, kao jednim od više načina kojim svaki liječnik može ostvariti etički cilj: pomoći izlječenjem bolesnog čovjeka i očuvanjem zdravlja zdravog čovjeka! Motiv je – čovjek... Što više ljudi... Za primjer, zar se ne bi moglo u svakoj ordinaciji, u primarnoj ili u bolničkoj zaštiti, uz dijagnostiku i uz liječenje, svakom čovjeku uručiti mali letak sa savjetima o prevenciji raka, o prevenciji arteroskleroze, o prevenciji srčanog i moždanog udara, o higijenskim zdravstvenim navikama itd.? Liječnik je stručniji komunikator u medijima od medicinski manjkavo obrazovanog novinara. Zar ne bi svaki liječnik, makar povremeno, mogao nešto kratko napisati u smislu odgovarajućih savjeta? Zar ne bi neki mogli nastupati na radiju ili televiziji? Preventiva nije deklariranje, preventiva je djelovanje. Tako je "NZL" u svojih čitalaca tijekom 45 godina programirano stvarao korisne zdravstvene navike. Bit će to uspješniji u tome, što će uredništvo i suradnici više širiti krug čitalaca. U zemljama s primjerenom općom kulturom, mjere i savjeti o zdravom načinu življenja sve se lakše prihvaćaju i provode, s vidljivim uspjehom: manje pušača – manje oboljelih od raka pluća; više kretanja i pravilnija ishrana – manje arteroskleroze i srčanožilnih bolesti; manje crijevnih zaraza; manje suvišnih rendgenskih pretraga itd.
Moraju se prihvatiti dobro utemeljene vizije najistaknutijih američkih znanstvenika (akademik Vladimir Paar) da u prvom dijelu 21. stoljeća u znanostima polako prestaje era uske supspecijalizacije, gdje znanstvenik perfektno poznaje samo svoje najuže područje, a bez interdisciplinarnog rada ne može dalje. Supspecijalizacija će polako prelaziti u skupni interdisciplinarni rad i u univerzalno enciklopedističko znanje pojedinca, kao u doba renesanse i prosvjetiteljstva. Tada će pojedinačni znanstvenik biti univerzalni poznavalac širokog horizonta. Uostalom, to su obilježja suradnika "NZL"-a: temeljiti i poznavaoci, i prenositelji znanja iz sveopće medicine i graničnih područja, sa stalnim obnavljanjem znanja svog užeg medicinskog područja. No, to znači za svakoga: radi i radi, da znaš što više, da uzmogneš što bolje pomoći svojim pacijentima i bolesnicima i nepoznatim zdravima, da ti motiv rada bude – čovjek; da se tvoji savjeti počnu primjenjivati od malih nogu, uz suradnju roditelja i prosvjetnih radnika, kako bi odrastao čovjek što duže i što zdravije živio. Da parafraziram riječi /Ora et labora – Moli i radi/ osnivača benediktinskog reda sv. Benedikta, koji je inicirao obnovu Europe nakon propasti Zapadnorimskog Carstva: "Misli i radi, radi i misli"!
