DJELOVANJE HRANE NA UČINKOVITOST LIJEKOVA
 
 
Svaki lijek uzet na usta kao tableta, tekućina, otopina ili u nekom drugom obliku stiže iz usta preko ždrijela i jednjaka u želudac. U želucu solna kiselina i od nje aktiviran enzim pepsin počnu mnoge lijekove razgrađivati. Razgradnja mnogih lijekova odvija se u jetri ili u stanicama drugih organa. Ali prije nego stignu u jetru, slično makronutrijentima, budu kroz crijevnu sluznicu tankog crijeva apsorbirani u krvotok portalne vene (vena portae) i tek njime stižu u jetru.
Jetra ima vrlo složen enzimski aparat koji razgrađuje lijekove. Nepromijenjeni lijekovi kao i spojevi koji nastaju razgradnjom nekog lijeka budu krvnom strujom upućeni u razne dijelove tijela u stanice koje ih trebaju. Oni lijekovi odnosno iz njih razgrađeni dijelovi koje stanice ne iskoriste odlaze strujom krvi, ako su topljivi u vodi, u bubrege, odakle mokraćom budu izlučeni iz tijela. Ako su topljivi u mastima, u pravilu budu izlučeni u žuč, a s njome stignu u stolicu i stolicom iz tijela.
Masna jela i masni napitci mnogo jače usporavaju pražnjenje želuca nego proteinska jela ili UH. Zato kad se neki lijek uzima u vrijeme jela bit će duže izložen djelovanju pepsina i solne kiseline nego kad bi taj isti lijek bio uzet između obroka jela. Antibiotici su osobito osjetljivi na djelovanje solne kiseline. Neke želučani sok razgradi prije nego stignu u tanko crijevo i budu resorbirani.
Ipak ima lijekova koje je bolje uzeti zajedno s jelom jer budu sporije resorbirani. To je posebice važno za lijekove za koje želimo da se sporo resorbiraju. Inače bi lijek brzo prošao kroz želudac i tanko crijevo i bio izlučen prije nego bi počeo djelovati. Na primjer, lijekovi za liječenje ulkusa (vrijeđa), kao što su cimetidin, ranitidin, nizatidin i slični antagonisti H2 receptora, u pravilu se uzimaju za vrijeme obroka.
Biljna vlakna, osobito pektini, usporavaju apsorpciju nekog lijeka. To osobito vrijedi za lijek acetaminofen. Mekinje mogu, uzete zajedno s lijekom digitalisom (kod nas tablete Lanicor i Lanitop), usporiti resorpciju tih lijekova, a time usporiti i njihovo djelovanje. Zato je bolje uzeti ih s malo tekućine poslije jela.
Neki se lijekovi mnogo bolje apsorbiraju ako se uzmu, s masnim jelom, npr. grizeofulvin. Neki pak lijekovi mnogo se bolje apsorbiraju ako se uzmu s bjelančevinastom hranom. Takav je, na primjer, lijek propranolol, takozvani srčani beta-blokator.
Istraživanja provedena u Rockefellerovu institutu u New Yorku su pokazala da bjelančevinasta jela ubrzavaju metabolizam i pospješuju izlučivanje mnogih lijekova iz organizma.
Kupus, kelj, cvjetača, brokule i slične kupusne namirnice imaju tendenciju da povećaju metabolizam lijekova, kao što su teofilin, fenacetin, i acetaminofen.
Hrana i piće mogu utjecati na izlučivanje nekih lijekova mokraćom preko bubrega. Osobe koje neumjereno piju limunov sok mogu mokraću napraviti alkalnom, a takva mokraća koči izlučivanje raznih lijekova, npr. lijek protiv srčane aritmije kinidin, pa se on nakuplja u bubrežnim tubulima (cijevima), tu bude reapsorbiran, ponovno upijen u tijelo. Time se njegovo djelovanje znatno produžuje.
Osobe koje vole jesti tamnozeleno povrće, npr. špinat, blitvu, brokule, u kojima se nalaze veće količine vitamina K, mogu kočiti učinak antikoagulansa, lijekova koji sprečavaju zgrušavanje krvi (varfarin, pelentan i slični).
U slatkom korijenu, biljci poznatoj i pod nazivom likviricija, nalaze se veće količine tvari koje mogu povisiti arterijsku hipertenziju i uzrokovati hipokalijemiju. Tu biljku ne bi smjele uzimati osobe s niskom razinom kalija u krvi, ni one s visokim krvnim tlakom.
Ako bolesnici koji imaju hipokalijemiju uzimaju lijek za jačanje srca, digitalis (u nas u tabletama Lanicor i Lanitop), može doći do grča (spazma) mišića, do slabosti, umora i do drugih nuspojava. Zato tim bolesnicima treba davati dosta namirnica bogatih kalijem. To su naranče, rajčice, banane i suho voće. Neki liječnici takvim bolesnicima propisuju preparate kalija, što nije najsretnije rješenje, jer tablete kalija mogu u crijevima uzrokovati vrijed.
Osobe koje uzimaju lijekove što koče antidepresivni lijek, poznat pod nazivom monoaminooksidaza (MAO), i istodobno uzimaju namirnice bogate aminokiselinom tiraminom, a ona se nalazi u odstajalom siru, u jetri pilića, u preparatima kvasca, u mnogim duže stojećim pićima (vino, osobito Chianti-vino) i u fermentiranim proizvodima (jogurt, kiselo mlijeko itd.), mogu doživjeti vrlo opasne nuspojave inhibitora monoaminooksidaze. Iznenada im se povisi krvni tlak, dobiju jake glavobolje, neke dožive i kolaps, čak i naglu smrt. Prvi je interakciju inhibitora MAO primijetio jedan liječnik u SAD 1963. godine, i to u vlastite supruge. Naime, ona je uz inhibitore MAO jela zreli sir.
Tiramina ima osobito mnogo u ovim namirnicama: u sirovima kamamber i čedar, u ekstraktima kvasca, u sušenim haringama i bakalaru, u feferonima, u salami, a u manjoj količini i u mozarela siru, parmezanu, roquefort-siru itd. U bananama, pivu, bijelom vinu, avokadu i kotidž siru za mazanje nema ga mnogo.
Osobe koje vole piti kavu i koka kolu, koje uživaju u čokoladi i pravom kineskom čaju mogu imati problema ako istodobno uzimaju lijekove iz skupine metilksantina, kojoj pripada i kofein kave. Takav je pripravak za liječenje astme teofilin. Rezultat je povećanja količina metilksantinskih spojeva u tijelu, a posljedica toksično djelovanje ksantinskih spojeva. Srce počne lupati, preskakati, a u mnogih se osim aritmije srca može naglo podignuti krvni tlak. Kofein i njemu slični ksantinski spojevi koče osim toga djelovanje raznih lijekova koji smiruju, npr. lijek haloperidol, flufenazin i slični. Popijemo li neumjereno kavu, npr. pet-šest šalica na dan ili čak više, osjetit ćemo nepravilan rad srca i mnogi neće moći mirno zaspati. Zato treba uvijek ponavljati mudru sugestiju: ne pretjerivati ni s kavom, ni s pićima, ni s jelima koja sadrže kofein.
 
 
Iz knjige: Roko Živković "Hranom do zdravlja"