Terapijsko jahanje u organizaciji udruge "Pegaz" rijeka
 
KVALITETNIJI ŽIVOT MALIH JAHAČA
 
Udruga za terapijsko jahanje "Pegaz" Rijeka krenula je prije dvije godine s provođenjem programa terapijskog jahanja za djecu s posebnim potrebama. Program se provodi u suradnji s Konjičkim klubom "Vodičajna" u Lukežima, mjestu na Grobniku, koje je udaljeno od Rijeke 15 kilometara.
 
 

Udruga za terapijsko jahanje "Pegaz" Rijeka krenula je prije dvije godine s provođenjem programa terapijskog jahanja za djecu s posebnim potrebama. Program se provodi u suradnji s Konjičkim klubom "Vodičajna" u Lukežima, mjestu na Grobniku, koje je udaljeno od Rijeke 15 kilometara.
Udruga okuplja roditelje i djecu s posebnim potrebama, koji su korisnici programa, stručne djelatnike koji se profesionalno bave djecom s posebnim potrebama, volontere i sve ostale koji podržavaju program terapijskog jahanja. Udruga je član Hrvatskog saveza za terapijsko jahanje, sa sjedištem u Osijeku, s kojim redovito surađuje oko organizacije programa i edukacije stručnih djelatnika.
 
 
Ciljevi udruge
 
· Uključenje što većeg broja djece/osoba s posebnim potrebama s područja grada
· Rijeke i susjednih općina u program terapijskog jahanja
· Stvaranje uvjeta za izvođenje programa (prostor, konji, specifična oprema, prijevoz)
· Edukacija timova za terapijsko jahanje
· Osnivanje Centra za terapijsko jahanje
 
 
Što je terapijsko jahanje
 
Terapijsko jahanje specifičan je oblik terapije koji je prvenstveno namijenjen djeci s posebnim potrebama, a provodi se pomoću konja. Osnovni je cilj te terapije poboljšanje kvalitete življenja djece/osoba. Provodi se na svježem zraku i u čistom okolišu. Primjenjuje se kod 25 različitih dijagnoza ili teškoća u razvoju, kao što su: cerebralna paraliza, mišićna distrofija, multipla skleroza, spina bifida, autizam, mentalna retardacija, Down-sindrom, hiperaktivnost, epilepsija, smetnje govora, čitanja i pisanja, smetnje vida i sluha, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju, pedagoška zapuštenost, zlostavljanje i ostalo.
Postoje i kontraindikacije za terapijsko jahanje, odnosno stanja kada se jahača ne stavlja na konja. Najvažnije su kontraindikacije strah, kada osoba ne može prevladati strah od konja, i bol, kada jahanje uzrokuje pogoršanje jahačeva stanja.
Uz strah i bolju apsolutne kontraindikacije ubrajamo: dekubitus (otvorena rana na tijelu, na mjestima izloženim pritisku), hemofiliju ili stanje nestabilnosti vratne kralježnice.
U relativne kontraindikacije ubrajamo poteškoće koje opterećuju osnovnu dijagnozu (koja sama po sebi nije kontraindikacija), a zbog kojih jahač osjeća bol (kod luksacije ili subluksacije kuka), ne može zauzeti siguran položaj na konju (iskrivljenja kralježnice veća od 30%) ili ugrožava sebe ili druge svojim ponašanjem (djelovanje nekih lijekova, npr. kod epilepsije).
 
 
Iskustva i istraživanja
 
Iskustva u svijetu izuzetno su pozitivna. Programi terapijskog jahanja provode se tridesetak i više godina u Americi, koja je otišla najdalje, no i u mnogim europskim zemljama, kao što su Austrija, Njemačka, Švicarska, Italija, Grčka, Bugarska, Slovenija i Bosna i Hercegovina, Kod nas se programi terapijskog jahanja provode u Osijeku, Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Dugom Selu, Novoj Gradiški i, naravno, Rijeci. Naša iskustva još su relativno svježa i bilo bi preuranjeno govoriti o njima. No, činjenica je da se roditelji pozitivno izjašnjavaju o primjeni te rehabilitacijske metode.
Istraživanja koja su provedena na tom području dokazala su da terapijsko jahanje poboljšava opće zdravstveno i motoričko stanje, razvija emocionalne i socijalne vještine djece/osoba s posebnim potrebama, što znači da pozitivno utječe na kvalitetu življenja tih osoba.
Trodimenzionalno kretanje konja, koje je najsličnije hodu čovjeka, zatim razne vježbe, igre i vještine na konju pozitivno utječu na:
· smanjenje spasticiteta kod cerebralne paralize ili sličnih stanja,
· jačanje mišićnog tonusa kod hipotonije,
· kontrolu stava tijela i voljnih pokreta (držanje i ravnoteža),
· poboljšanje grube i fine motorike,
· poboljšanje cirkulacije,
· poboljšanje disanja i probave,
· poboljšanje općeg psihomotornog i kognitivnog razvoja,
· bolje učenje i orijentaciju (uče slušajući),
· bolju pažnju, pamćenje i spretnost,
· razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, razvoj emocionalne inteligencije, kao i sposobnost i vještinu prepoznavanja emocija, njihovu kontrolu i pravilno usmjeravanje kroz učenje komunikacije i empatije na različitim razinama,
· samopouzdanje,
· smanjenje osjećaja socijalne izoliranosti,
· stjecanje znanja o konjima i njezi konja, svladavanje vještine jahanja.
 
 
Važno je reći
 
Mi ne možemo učiniti da nestane cerebralna paraliza, ili multipla skleroza, ili neka druga smetnja koliko god puno radili i jahali, ali ONO ŠTO MOŽEMO UČINITI JEST DA MOŽEMO UBLAŽITI POSLJEDICE svakog tog stanja, što znači poboljšati opće zdravstveno, psihološko i socijalno stanje djeteta/osobe s posebnim potrebama.
 
 
Što je potrebno za program terapijskog jahanja
 
1) Moramo imati JAHAČE. U terapijskom jahanju tako zovemo korisnike programa. Dakle, to su djeca ili osobe s posebnim potrebama različitih vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju koje uključujemo u program.
2) Terapijsko jahanje provodi TIM ljudi koji se sastoji od instruktora ili voditelja programa terapijskog jahanja, suradnika u terapijskom jahanju i vodiča konja. Dakle, troje ljudi, jedan jahač i konj.
U programu sudjeluju i volonteri koji se uključuju u razne aktivnosti oko programa, bilo da se to odnosi na radove u štali, čišćenje konja, zagrijavanje konja, vođenje konja, uređivanje okoliša i slično.
3) Najvažniji je član tim KONJ. Ta prekrasna i plemenita životinja izuzetno je važna jer upravo ona, koja zamjenjuje strunjače, valjke i ostale sprave, mora odraditi ono što je za dijete/osobu najvažnije. Konj je živo biće, on ima svoje potrebe, zahtijeva posebnu brigu, redovite treninge, školovanje i ostalo.
Za terapijsko jahanje ne koristimo bilo kakvog konja, već odabranog konja, što znači da se vrši selekcija. Konj za terapijsko jahanje mora biti pravilno građen, imati pravilan hod, dobar temperament i ne smije biti mlađi od 7 godina. Isto tako, ne ide svaki jahač na svakog konja. Naprotiv, treba odabrati konja koji najbolje odgovara jahaču i kojeg imamo na raspolaganju, a o tome odlučuje voditelj programa.
4) Moramo imati SPECIJALIZIRANU OPREMU koja se određuje prema vrsti i stupnju posebnih potreba. Obvezno koristimo zaštitne kacige.
U obveznu opremu spada i rampa za pojahivanje i sjahivanje, koju smo osigurali zahvaljujući jednom roditelju.
U radu koristimo držače za ruke (koji se prilagođavaju jahaču, ovisno o tome da li se služi jednom rukom ili objema), različite vrste sedla, podsedlice, kolan za voltažiranje, uzengije (stremen) za stopala, dizgine (uzde, volan) kojima se upravlja konjem.
 
 
Što radimo
 
Plan rada s korisnicima programa, odnosno programi rada s jahačima individualizirani su i planiraju se za svakog posebno.
Program terapijskog jahanja obuhvaća:
· čišćenje konja,
· opremanje konja,
· uzjahivanje,
· zagrijavanje,
· vježbe na konju,
· igre na konju,
· sjahivanje,
· skrb o konju i opremi nakon jahanja.
Terapijsko jahanje ima medicinsku pedagošku, rekreativnu i sportsku komponentu. Krajnji je (cilj u terapijskom jahanju samostalno vođenje konja u kretanju. Oni koji svladaju tu vještinu, mogu se uključiti u rekreativno jahanje ili sportsko (dresurno) jahanje. Sportsko jahanje ima natjecateljsku komponentu, što samim time podrazumijeva natjecanje na lokalnoj, državnoj, internacionalnoj, pa i paraolimpijskoj razini. U Hrvatskoj postoji hrvatski paraolimpijski odbor, koji u potpunosti opravdava svoju funkciju time što jahači (korisnici programa) mogu doći i do olimpijske razine natjecanja, što ovisi o njihovoj upornosti i volji za rad.
 
 
Što udruga pruža
 

Članovi Udruge "Pegaz", odnosno korisnici programa, subotom i nedjeljom uključuju se u program i on se provodi kontinuirano, cijelu godinu, osim kada to vremenski uvjeti ne dopuštaju. Ove godine u program je bilo uključeno preko tridesetoro djece s područja grada Rijeke i susjednih općina. Najveći broj djece bila su djeca s cerebralnom paralizom, a ostala s nekom drugom smetnjom u razvoju.
Udruga pridaje veliku važnost edukaciji stručnih djelatnika i volontera jer smatramo da samo stručne i educirane osobe mogu raditi u programu terapijskog jahanja. Naš je princip dodati struci znanje iz konjaništva, a ne obrnuto. Udruga je osigurala odlazak na edukaciju koja se organizira na nivou Saveza, što će činiti i ubuduće. Trenutno imamo tri voditelja programa, s edukacijama na nivou Hrvatskog saveza za terapijsko jahanje, i jednog instruktora terapijskog jahanja koji se educira u Americi.
U skoroj budućnosti planiramo osnovati CENTAR ZA TERAPIJSKO JAHANJE, na prigradskoj lokaciji, minimalne veličine 5000 m2, koji će u potpunosti zadovoljavati uvjete provođenja programa. Budući Centar imao bi štale za konje, spremnike za hranu i otpad, manje gospodarske objekte s prostorijama za dnevni boravak i radnim prostorijama, otvoreno jahalište veličine 20x40m, pomoćno jahalište, parkiralište i igralište za djecu. U idejnom projektu budućeg centra naći će se i zatvoreno jahalište, koje bi omogućavalo kontinuirano izvođenje programa u ljetnom i zimskom periodu.
Dosadašnju financijsku potporu u realizaciji programa dali su Vladin ured za udruge, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, Općina Viškovo i Općina Čavle.
 
 
Mirjana Stojnović, prof.