Voće i povrće
 
ŠPAROGA - Asparagus officieales
 
 
Naziva se još i: špargla, beluš, mekostruk, kalenac, vilina metla.
Šparoga je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana, koja razvija podanak i mlade izdanke. Koriste se samo mladi izdanci slatkastoga mirisa i okusa, bjelkaste boje. Raste samoniklo i kultivira se. Kultivirana izraste više od jednog metra. Samoniklo raste na livadama, proplancima, uz puteve i živice, na kamenjaru u primorskim krajevima. Izdanci kultivirane samonikle šparoge vrlo su ukusno i delikatesno povrće. Samoniklo raste na livadama, proplancima, uz puteve i živice, na kamenjaru u primorskim krajevima. Izdanci kultivirane samonikle šparoge vrlo su ukusno i delikatesno povrće.
Šparoga ima nisku energetsku vrijednost: 100 g jestivog dijela daje 105 kJ (25kcal). Siromašna je bjelančevinama 3,6 %, mastima 0,1% i ugljikohidratima 3,8%. Njena biološka vrijednost sastoji se u bogatom sadržaju vitamina i minerala. Pravi je depo minerala, prosječno oko 600mg%, od čega više od trećine otpada na kalij, a ostalo su drugi važni minerali - fosfor, sumpor, kalcij, magnezij te željezo, bakar, cink, fluor, jod i drugi mikroelementi.
Šparoga sadrži najviše vode, 93%. Od vitamina, šparoga je najbogatija vitaminom C-23 mg %, a sadrži i dosta karotina (provitamina A) i sve vitamine grupe B. Zatim sadrži aspargin, arginin, glikozide, organske kiseline, kao i drugo povrće bogato vitaminima i mineralima. Važno je poznavati strukturu biljke da se procesom pripreme hrane ne bi odstranili biološki vrijedni sastojci.
Vanjski slojevi šparoge sadržavaju najviše vitamina i mineralnih tvari te ih stoga treba pripremati neoljuštene. Važno je i kako će se kuhati. Izdanke treba svezati u snopić i staviti u duboki lonac s vrhovima prema gore, a vodu naliti do polovice njihove visine. Obvezno ih treba kuhati poklopljene, najidealnije na pari. Tako pripremljene šparoge izvanrednog su okusa i sačuvane hranjivosti.
Šparoge se pripremaju na razne načine - kuhane, pečene, pirjane, kao juhe, variva, salate i sl. Pogodne su i za konzerviranje u salamuri, a mogu se ukuhati i zamrznuti.
Šparoge koje su postale drvenaste nisu za pripremu salate ili variva, već se mogu skuhati za juhu od povrća kojoj poboljšaju okus. Pogodne su isključivo za ljude osjetljiva želuca.
O ljekovitosti šparoge postoje razna proturječna mišljenja.
U staroj Kini, 3000 g.p.n.e. jedna je vrsta šparoge s Dalekog istoka bila tražena kao lijek protiv kašlja, čireva i oteklina. Smatralo se da ublažava bolove u nogama te se koristila u pripremanju kupki. U Francuskoj je bila poznata po diuretičkom djelovanju, a bogataši su joj pripisivali afrodizijska svojstva.
Šparoga povoljno djeluje kod zatvora te slabokrvnih osoba. Važna je u prehrani dijabetičara, rekonvalescenata, slabih osoba. Najznačajnije je njeno diuretičko djelovanje. Preporuča se osobama kod otežanog mokrenja, oboljelima od gihta, reume, vodene bolesti, a zabranjuje kod akutne upale zglobova, mokraćnih puteva i prostate. Stimulativno djeluje kod povećanih umnih napora, ali se ne preporuča kod osoba koje su nervozne i koje pate od nesanice.
Ako se šparoge češće konzumiraju, i u većim količinama, mokraća poprima karakterističan neugodan miris, što je dokaz da potiču izlučivanje štetnih tvari iz organizma.
 
 
BANANA – BANANE
 
U Europi se banana počela više upotrebljavati tek krajem 19.st., iako je čovječanstvo davno znalo za njenu vrijednost. U starim dokumentima iz 303.g.p.n.e. pronađen je zapis o duguljastom zlatnom voću i njegovoj velikoj kvaliteti.
Duguljast zeleno-žuti plod tropskog drveta Musa sapientium, poznat kao južno tropsko voće, koristi se i kao povrće, peče se ili kuha u kori kao i krumpir. Bere se potpuno zelena i transportira u Europu, gdje zrije u zrionicama. Zrela banana ima intenzivnu žutu boju. Najslađa je kada pocrni i obično se misli da više nije za upotrebu. Prilikom sušenja i pretvaranja u prah ne gubi svoj okus. Koristi se u prehrambenoj i mljekarskoj industriji.
Sastav banane vrlo je bogat. Sadrži 74% vode, 1% bjelančevina, 0,5% masti, 13,5% šećera i 23% ugljikohidrata, a biljnih vlakana 3,4 g. Energetska vrijednost 100 g banane iznosi 423 kJ (101 kcal). Banana sadrži gotovo sve vitamine - karotene, vitamine grupe B, E i C, a od minerala - bogatstvo kalija 350 mg te magnezij, kalcij, fluor, fosfor, željezo, cink, bakar.
Ne preporuča se osobama s povišenom tjelesnom masom jer 100 grama ploda oslobađa 100 kcal, ali predstavlja vrlo značajnu namirnicu u prehrani djece.
U istraživanjima provedenim u Americi otkrivene su neke supstancije koje blagotvorno djeluju na živčani sustav, što pridonosi psihičkoj ravnoteži i poboljšava opći razvoj djece.
 
 
NAR - PUNICA GRANATUM
 
Naziva se i morgaj, dalmatinski šipak.
Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime. Plod se sastoji od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje u sokove i koristi u dekorativne svrhe.
Sadrži 80 g vode, 1,6 g bjelančevina, 0,5 g masti, ugljikohidrata 15 g, 1,5 g biljnih vlakana, voćne kiseline. Energetska vrijednost 100 g nara je 310kJ (74 kcal).
Bogat je izvor kalija, a sadrži i magnezij, fosfor, kalcij, željezo, bakar. Od vitamina sadrži karotin, malo vitamina grupe B i malo vitamina C.
U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotrebljavala protiv crijevnih parazita.
 
Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaroš-Kanjski, dr. med.