Sustav suzbijanja zloporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj

SURADNJA ZA ZAJEDNIČKI CILJ

Suzbijanje zloporabe opojnih droga globalni je problem s dugoročnim posljedicama na zdravstvenoj, socijalnoj i gospodarstvenoj razini. Povećana dostupnost svih vrsta opojnih droga na ilegalnom narkotržištu uvjetuje pad njihove cijene i pogoduje pojačanom interesu, odnosno povećanoj potražnji.

Poteškoće u provedbi Nacionalne strategije suzbijanja zloporabe opojnih droga do sada je činilo nepostojanje zakonskog temelja za pravni ustroj sustava za liječenje ovisnika te je, shodno tome, izrada Zakona o suzbijanju zloporabe opojnih droga bila prioritet i preduvjet djelovanja svih sektora uključenih u suzbijanje zloporabe opojnih droga.

Zakonska regulativa

Zakon propisuje uvjete za uzgoj biljaka iz kojih se mogu dobiti opojne droge, uvjete za izradu, posjedovanje i promet opojnih droga i tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga, nadzor nad uzgojem biljaka iz kojih se mogu dobiti opojne droge te nadzor nad izradom, posjedovanjem i prometom opojnih droga i tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga. Definira sustav za prevenciju ovisnosti, pomoć ovisnicima i povremenim uzimateljima opojnih droga te mjesto i ulogu ustanova i nevladinih organizacija u sustavu skrbi i pomoći ovisnicima te povremenim uzimateljima opojnih droga. Osim usklađivanja odredbi o proizvodnji i prometu opojnih droga (što je osnovni sadržaj preuzetog saveznog Zakona) s hrvatskim zakonodavstvom i duhom hrvatskog izričaja, taj Zakon regulira i pitanje kontrole nad proizvodnjom i prometom tvari koje se mogu zloupotrijebiti u izradi sintetičkih opojnih droga, tzv. prekursora (tvari iz svakodnevne uporabe, kao što su npr. aceton, kapi za nos, solna kiselina, pesticidi) te usuglašava unutarnje zakonodavstvo s Konvencijom UN-a protiv nezakonitog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima. Zakon je obvezao Vladu Republike Hrvatske na osnivanje Ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga, kao ustrojbene jedinice upravnog tijela Vlade s djelatnošću koordinacije izvršne vlasti na prevenciji i suzbijanju zloporabe opojnih droga, a Ministarstvo zdravstva obvezano je na osnivanje i ustroj nove zdravstvene ustanove – Hrvatskog zavoda za prevenciju ovisnosti. Sukladno odredbama donesenog Zakona, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o osnivanju Ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga (u daljem tekstu: Ured) koja je stupila na snagu 6. ožujka 2002. Ured je stručna služba Vlade Republike Hrvatske koja sustavno prati pojave, razmatra pitanja i obavlja druge poslove u vezi s primjenom Zakona o suzbijanju zloporabe opojnih droga te provedbom Nacionalne strategije nadzora nad opojnim drogama, suzbijanja zloporabe opojnih droga i pomoći ovisnicima o opojnim drogama. Nacionalni program suzbijanja zloporabe opojnih droga za 2003. godinu usvojila je 9. siječnja ove godine Vlada Republike Hrvatske. Program je izrađen u koordinaciji s nadležnim ministarstvima, detaljno propisuje oblike prevencije, edukacije i borbe protiv zloporabe opojnih droga te određuje državna tijela kao nosioce koji su obvezni donijeti posebne programe kojima će se definirati konkretne akcije na svakom pojedinom području, kao što su npr. prevencija i edukacija u vrtićima, školama, fakultetima i sl., međunarodna suradnja, medijska kampanja i sl. Nacionalna strategija iz 1996. donesena je od Hrvatskog sabora i osnova je za djelovanje svih tijela državne uprave i ostalih ustanova, udruga i sl. u području opojnih droga. Sukladno odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, potrebno ju je uskladiti s propisima EU te se u tu svrhu pri ministarstvima formiraju radne grupe koje će imati zadatak uskladiti tu strategiju s propisima EU, a osobito sa Strategijom kontrole droge EU.

Županijski centri

U Republici Hrvatskoj, od donošenja Nacionalne strategije osnovano je 17 županijskih centara za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, no njihov pravni status do danas nije riješen, i to upravo zbog nepostojanja Zakona. Trenutno je u saborskoj proceduri Nacrt zakona o zdravstvenoj zaštiti a uskoro će biti i izmjene i dopune Zakona o suzbijanju zloporabe opojnih droga, čime će se, umjesto prethodno predviđenog Hrvatskog zavoda za prevenciju ovisnosti, unutar Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ustrojiti služba za prevenciju ovisnosti, kojoj će jedna od glavnih zadaća biti koordinacija sa županijskim centrima za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti. Centri za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti ustrojiti će se kao službe za prevenciju ovisnosti pri županijskim zavodima za javno zdravstvo. Cilj je stvaranje temeljne mreže centara za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i razvijanje adekvatnog sustava epidemiološkog praćenja problema ovisnosti te provedba mjera i aktivnosti za sprječavanje, rano otkrivanje i suzbijanje ovisnosti. Sadašnji centri i savjetovališta formirani su na temelju odluka županijskih skupština i različito su pripojeni, bilo uz djelatnost domova zdravlja, bolnica, bilo kao samostalni Zavod za bolesti ovisnosti Splitsko-dalmatinske županije, bilo uz Crveni križ i slično. Osobe u centrima uglavnom rade na temelju ugovornih odnosa, i to nekoliko dana ili nekoliko sati u tjednu, a centri su financirani dijelom iz državnog proračuna, temeljem ugovora Vlade, a dijelom iz proračuna županija, odnosno gradova. Navedena služba za prevenciju bolesti ovisnosti provodit će program liječenja i odvikavanja od ovisnosti, prikupljati podatke iz područja bolesti ovisnosti i zloporabe opojnih droga, analizirati epidemiološko stanje, predlagati, organizirati i provoditi mjere sukladno općem programu mjera za suzbijanje zloporabe opojnih droga, oblikovati doktrinu u liječenju bolesti ovisnosti i nadzirati njenu primjenu, surađivati sa zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim djelatnicima u provedbi dijagnostike liječenja bolesti ovisnosti, surađivati s drugim ustanovama i organizacijama na području suzbijanja ovisnosti i liječenja ovisnika te rehabilitacije i socijalne integracije ovisnika (terapijske zajednice i socijalne ustanove), planirati, sudjelovati u predlaganju i provedbi mjera i aktivnosti za sprječavanje, rano otkrivanje i suzbijanje bolesti ovisnosti (pušenje, alkohol, droge), provoditi zdravstveni odgoj i prosvjećivanje pučanstva o bolestima ovisnosti te sudjelovati u organizaciji i provedbi trajne izobrazbe zdravstvenih i drugih djelatnika na području suzbijanja i liječenja bolesti ovisnosti. Rješavanja pitanja statusa centara za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti temeljni je zadatak i prvi cilj, koji je potrebno realizirati do prve polovice ove godine. Resocijalizaciju i rehabilitaciju osoba liječenih od ovisnosti potrebno je započeti i u državnim ustanovama. Ministarstvo rada i socijalne skrbi sufinancira samo ustanovu za skrb i resocijalizaciju ovisnika gdje program rehabilitacije i resocijalizacije provodi Zajednica "Susret" te je u tu svrhu sklopljen ugovor za skrb 82 osobe i dvoje djece. Program resocijalizacije provodi se u tri kuće, s ukupno 115 osoba u tretmanu. Radom je započela i četvrta kuća u kojoj stacionarno borave ženske osobe. Smještajni je kapacitet te kuće 27 kreveta. Potrebno je registrirati i nove ustanove za skrb o ovisnicima na području cijele Republike Hrvatske, u kojima će se provoditi program resocijalizacije ovisnika, a čemu nužno prethodi definiranje državnih standarda i formiranje mreže terapijskih zajednica, sukladno Nacionalnom programu suzbijanja zloporabe opojnih droga za 2003. godinu. Proces rehabilitacije i resocijalizacije ovisnika, kao faze od izuzetnog značenja za održavanje postignute apstinencije, potrebno je nastaviti kroz programe za prihvat ovisnika nakon završetka detoksikacije (primjer projekta "Kuća na pola puta"), a putem suradnje s terapijskim zajednicama i komunama. Važnost udruga koje se bave programima pomoći ovisnicima i njihovom resocijalizacijom prepoznata je, suradnja je uspostavljena te se planira dalje jačanje njihove uloge u skrbi o ovisnicima. Posao liječenja ovisnika od neprocjenjive je koristi za društvo, posebice radi smanjenja širenja droge na zdravu mladež i smanjenja drugih oblika kriminala koji počinjaju neliječeni ovisnici, ali i radi smanjenja širenja hepatitisa B i C, HIV-infekcije, uništavanja obitelji … Sve to samo je dodatni razlog kako bi se značajno reducirao negativan utjecaj uzimanja droga na zdravlje, ali i postiglo značajno povećanje broja uspješno liječenih ovisnika. Ništa od toga ne može se postići ni u jednoj zemlji u kojoj prevladava heroinski tip ovisnosti, a ovisnici u velikom porastu koriste drogu intravenozno, ako se ne omogući laka dostupnost njima prihvatljivih oblika tretmana. Osnovni su principi u organizaciji i provođenju tretmana ovisnika: maksimalna individualizacija pristupa i omogućavanje dostupnosti programa, razvoj mehanizama aktivnog pristupa, prilagodba ciljeva tretmana realnim očekivanjima, mogućnost provođenja jednog od programa detoksikacije (program uz primjenu opijatskih agonista ili program bez njihove primjene), provođenje programa održavanja i spore redukcije metadona, mogućnost specifičnih psihoterapijskih postupaka (obiteljska terapija, reintegracija, potpora separaciji i osamostaljenju) te standardizacija postupaka detoksikacije u bolničkim i izvanbolničkim programima po najboljim načelima struke.

Obiteljski liječnik – prvi u lancu liječenja

Uloga liječnika obiteljske medicine u liječenju ovisnosti značajna je jer je liječnik prva osoba u zdravstvenom sustavu kojoj se ovisnik obraća za pomoć, a zatim i glavni nositelj provođenja metadonskog programa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kako bi liječnik najbolje funkcionirao u toj ulozi, potrebno mu je omogućiti kvalitetnu edukaciju i intenzivnu suradnju sa psihijatrima i centrima za prevenciju i liječenje ovisnosti, da bi na taj način liječenje ovisnika postalo njegova rutinska aktivnost. Kako sada stvari stoje, na osnovi rezultata ankete koju je proveo Ured za suzbijanje zloporabe opojnih droga, stopa ovisnika registriranih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti na 100 000 stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosi 34,81, a stopa ovisnika u metadonskom programu, također u primarnoj zdravstvenoj zaštiti na 100 000 stanovnika, iznosi 17,59. Stopa liječenih ovisnika među najnižim je u Europi. Broj ovisnika po timu, u obradi podataka pristiglih pojedinačno iz ordinacija opće medicine 10 puta je veći (4,66) nego što je pokazala obrada skupnih podataka iz domova zdravlja (0,42). Bolničkim liječenjem trebali bi biti obuhvaćeni ovisnici intoksicirani psihoaktivnim tvarima, oni s apstinencijskim sindromom te ovisnici sa psihotičnim poremećajima. Sve do početka 2002. detoks-program provodio se jedino u Zagrebu, u KB Sestara milosrdnica i specijalnoj bolnici za psihijatriju u Vrapču. Specijalne jedinice za detoks-program sada su otvorene i u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir te u Općoj bolnici Pula. Cilj je programa otvaranje detoks-jedinica u kliničkim, odnosno županijskim bolnicama i povećanje krevetnih kapaciteta za liječenje ovisnika, i to: Split – 5 kreveta, Rijeka, Osijek, Zadar, Dubrovnik – 4 kreveta, te Šibenik, Karlovac, Varaždin, Slavonski Brod, Vinkovci, Sisak – 2 kreveta. Ministarstvo zdravstva, u suradnji s Hrvatskim psihijatrijskim društvom, sukladno Nacionalnom programu suzbijanja zloporabe opojnih droga za 2003., zaduženo je za izradu sveobuhvatnog programa liječenja u bolničkom i ambulantnom tretmanu, radi suzbijanja zloporabe metadona. Primarni program liječenja ovisnika ostao bi i nadalje "drug free" program, kao vrhunac psihijatrijskog liječenja koje se provodi isključivo u bolnicama. Istovremeno, potrebno je, u skladu s europskom strategijom "harm reduction" pristupa, osigurati princip dostupnosti metadonskog programa prema indikacijama koje će, na prijedlog Povjerenstva za prevenciju zloporabe metadona, usvojiti Hrvatsko društvo psihijatara i Ministarstvo zdravstva (radi uključivanja što većeg broja ovisnika u program i njihovog pristanka na liječenje u što ranijoj fazi ovisnosti). Povjerenstvo za kontrolu primjene supstitucijske terapije metadonom osnovano pri Ministarstvu zdravstva, zaduženo je izradu algoritma metadonskog programa, definiranje preciznih indikacija za primjenu metadona i prijedlog modela komunikacije s liječnicima primarne zdravstvene zaštite. Povjerenstvo je, između ostalog, predložilo uvođenje centraliziranih jedinica za distribuciju metadona (u praksi već postoje pozitivni primjeri tako organizirane distribucije, npr. centri u Zadru i Rijeci), kao rješenja kojim bi se, sa smanjenom mogućnošću zloporabe, u program liječenja uključila kategorija kriminaliziranih ovisnika koji nisu obuhvaćeni drugim programima liječenja i primarnom zdravstvenom zaštitom. Od HZZO-a je zatraženo reguliranje izdavanja metadona po preporuci specijalista-psihijatra, isključivo na ruke liječnika, čime se dodatno reducirati zloporaba metadona.

Jačaju druge aktivnosti

Sve aktivnosti na području suzbijanja zloporabe opojnih droga pojačane su. Osim rada na legislativi, aktivno se uključilo u regionalnu i subregionalnu suradnju, posebice sa susjednim državama koje su na tzv. "balkanskoj ruti", i to poglavito s Republikom Slovenijom, Federacijom Bosne i Hercegovine te SR Jugoslavijom. UNDCP je mišljenja da bi Hrvatska, s obzirom na svoja znanja i iskustva te stupanj razvijenosti organizacije i zakona, mogla biti predložena kao koordinator ostalim zemljama u regiji, zajedno s Republikom Slovenijom. Nacionalnim programom suzbijanja zloporabe opojnih droga za 2003. također je predviđeno i unapređenje međunarodne suradnje na području suzbijanja zloporabe opojnih droga, kao i usklađenost zakonodavstva Republike Hrvatske s propisima Europske unije i ostalih međunarodnih konvencija. Nacionalni program suzbijanja zloporabe opojnih droga predviđa jasno definirane programe, sekundarne i tercijalne prevencije. Budući da se zloporaba droga sve češće događa u mlađoj dobi, vrlo je važno ulaganje u prevenciju te u programe liječenja ovisnika kojima se državi štede znatna financijska sredstva. Bit prevencije zdrave populacije, na prepoznavanje i pružanje pomoći osobama s rizičnim ponašanjima te na stručnu pomoć onima koji su već počeli konzumirati sredstva ovisnosti. Pritom svakako valja istaknuti provođenje Programa smanjenja štete s ciljem prevencije širenja HIV-a te hepatitisa B i C, koji se već provodi u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a planira se provoditi i u svim ostalim većim gradovima u Republici Hrvatskoj. Vrlo važnu ulogu u programima prevencije imaju i mediji. Cilj je da se "image" osoba sklonim uporabi sredstava ovisnosti učini neprivlačnim za mlade. Kvalitetnim i objektivnim informiranjem pomoći će se mladima da korigiraju svoja mišljenja, uvjerenja i iskrivljene predodžbe o opasnostima i posljedicama uporabe opojnih droga. Radi informiranja građana o utjecaju i štetnostima opojnih droga, Ured za suzbijanje zloporabe opojnih droga tiskao je niz promotivno-edukativnih materijala, namijenjenih djeci i mladima te njihovim roditeljima, o štetnostima opojnih droga. U suradnji s Ministarstvom zdravstva, otvoren je besplatni "anti-droga telefon" radi poboljšanja kvalitete informiranja građana Republike Hrvatske o rizicima uporabe droga te pomoći onima koji imaju problem u svojoj obitelji, povezivanjem s udrugama, centrima, terapijskim zajednicama, komunama i sl. Telefon je započeo raditi 10. prosinca 2002. i do sada je na broju 0800 80 08 primljeno oko1000 poziva. Rad "anti-droga telefona" pohvaljen je od strane građana, a naše je očekivanje da će se nastaviti podjednakom učestalošću.

Zrinka Radnić