Medicinska sestra Anđa Julijana Majić – jedini stalni zdravstveni djelatnik na otoku Susku
 
"DOBRI DUH" OTOKA SUSKA
 
 
Medicinska (i časna) sestra Anđa Julijana Majić rođena je u Drinovcima (u Hercegovini), mjestu udaljenom od otoka Suska (na kojem danas živi) više od 600 kilometara. S 15 godina ušla je u samostan Službenica milosrđa u Dubrovniku, gdje je provela 4 godine kao kandidatkinja za časnu sestru. Nakon jedne godine novicijata, zaredila se i u istom redu ostala do današnjih dana. U samostanu Službenica milosrđa u Bresciji (Italija) pohađala je školu za medicinske sestre i diplomirala nakon dvije godine. Kao njegovateljica radila je sedam i pol godina u dječjem vrtiću Službenica milosrđa u Zagrebu (u Kustošiji). Prvi put je na Susak došla 1970, godine da bi radila u mjesnoj ambulanti i s još tri sestre reda Službenica milosrđa vodila brigu o župnom stanu, župnoj crkvi i četiri nemoćne starice - Suščanke. Nakon deset godina provedenih na Susku, odlazi u Njemačku i u Regensburgu, pri župnoj crkvi, radi u staračkom domu. Na Susak se ponovno vraća 1987. godine, na iste poslove s kojih je i otišla. Ove godine obilježila je trideset i tri godine od prvog dolaska na Susak i gotovo 26 godina rada u mjesnoj ambulanti Susak i samostanu sestara Službenica milosrđa – uz župnu crkvu sv. Nikole. S umirovljenom časnom sestrom KERUBINOM PICINIĆ, rođenom Suščankom, živi u samostanu Službenica milosrđa, pri susačkoj župnoj crkvi. Kao jedina stalna zdravstvena djelatnica u Mjesnoj ambulanti Susak, s pravom nosi epitet "dobri duh" otoka Suska.

- Za vrijeme boravka u Dubrovniku, u samostanu Službenica milosrđa, navikla sam na more, primorski kraj i ljude koji s morem i na moru žive. U redu časnih sestara Službenica milosrđa naučila sam na odricanja i oskudnost te zadovoljstvo i radost u pomaganju ljudima. Tko pomaže ljudima, mora biti sretan i zadovoljan ma kako mu teško bilo u životu. Prije dolaska na Susak živjela sam u Dubrovniku, u Bresciji, u Italiji, i u Zagrebu. U svim tim mjestima bio je dosta visok civilizacijski i životni standard iako se radilo o prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, kada sam došla na Susak, učinilo mi se kao da sam stigla na kraj svijeta, među siromašne ljude koji teško vežu kraj s krajem i žive vrlo oskudno i teško. Jedva sam razumjela što Suščani govore. Brodske veze s Malim Lošinjem bile su dosta slabe, a s Rijekom nikakve. U to vrijeme, prije više od tri desetljeća, Susak nije imao stalnu električnu energiju pa smo struju dobivali od mjesnog agregata, u vrijeme samo nekoliko večernjih sati. Kada sam 1970. godine učinila prve korake na pjeskovitom Susku, učinilo mi se kao da sam se vratila u neku vrlo daleku i meni nepoznatu prošlost. Ipak, unatoč svemu, vrlo brzo sam zavoljela ovaj, po mnogočemu čudesni otok. Navikla sam se na vruća ljeta i oštre, točnije rečeno, surove zime, zavoljela sam Suščane, prihvatila njihov jezik, običaje i navike - kako bih ih razumjela i kako bih im mogla pomoći - govori sestra Anđa Julijana Majić u mjesnoj ambulanti.
 
 
Susačka budućnost - otočna telemedicina
 
Projekt "Otočna telemedicina" Akademije medicinskih znanosti Hrvatske startao je u Cresu 28. srpnja 2001. godine. Istodobno sa startom, u taj projekt bila je uključena i Mjesna ambulanta Susak, kao dio republičkog programa na malim i od kopna udaljenim otocima. Ambulanta je dobila svu potrebnu opremu (računalo, pisač, digitalnu fotokameru i skener), a medicinska sestra Anđa Julijana Majić bila je upućena na edukaciju.
- Pred koju godinu ni u snu nisam mogla pomisliti da će naša susačka mjesna ambulanta biti tako moderno opremljena informatičkom opremom kakvu imamo sada. Mislila sam kako će mi biti teško, odnosno gotovo nemoguće raditi s kompjutorom i svim pratećim pomagalima. Međutim, "pučku školu za računala" uspješno sam i brzo svladala i sada mi je kompjutor osnovno sredstvo rada – govori sestra Anđa Julijana Majić, radosna zbog mogućnosti uključivanja u najsuvremenije oblike zdravstvene skrbi.
- Sestra Julijana iznimno je vrijedna i predana zdravstvena djelatnica. Ona vodi zdravstvenu skrb o mladim i starim Suščanima, od pomoći je vlasnicima kuća za odmor, a priskače u pomoć – po potrebi – i turistima tijekom ljeta. Ljubav i strpljenje, želja za neprestanim učenjem i lijepa riječ kao lijek – osnovne su odlike naše medicinske sestre Julijane – ističe dr. Dionizije Mikuličić, liječnik iz Malog Lošinja, koji vodi liječničku skrb o Suščanima već puna dva desetljeća.
Već blizu 26 godina časna sestra Anđa Julijana Majić vodi zdravstvenu skrb o svim Suščanima. Suščanka Ivanka Tarabokija dolazi k njoj na previjanje rane na nozi punih 12 godina

 
 
 
Kad nema brodske veze - tu je računalo
 

- Na Susku vodim zdravstvenu skrb o svim Suščanima - od male djece pa do ljudi treće dobi –nastavlja svoju priču sestra Anđa Julijana Majić. - U svom poslu najčešće mjerim krvni tlak, visinu šećera u krvi, dajem injekcije prema preporuci liječnika, previjam rane te dajem lijekove prema liječničkom savjetu. Susak je – u jesen i zimu – vrlo često odsječen od Malog Lošinja i tamošnjeg Doma zdravlja kojem pripadamo. Brodske veze nema i po nekoliko dana. Upravo zbog toga nam računalo i internet-veza pružaju veliku pomoć. Osim pisane poruke i snimke nalaza, mogu i sama napraviti fotografiju (neke vanjske ozljede ili kožne bolesti) pa je elektronskom poštom poslati do liječnika specijalista i vrlo brzo dobiti odgovor – savjet. Telemedicina je budućnost zdravstvene skrbi na malim otocima koji nemaju stalnog liječnika ili na koje uopće ne dolaze liječnici – specijalisti. Razumljivo, računalo ne može zamijeniti liječnika, ali putem njega može se pružiti bar prva pomoć.
Premda je ispunila radni vijek za odlazak u mirovinu, sestra Anđa Julijana Majić o "mirovanju" zasad ne misli.
- Ne znam koliko ću još dugo raditi kao medicinska sestra u mjesnoj ambulanti na Susku. To, prvenstveno, ovisi o Upravi Doma zdravlja u Malom Lošinju. Također ne mislim o odlasku sa Suska, na kojem sam provela najveći dio svoga života, jer to ovisi o potrebama našeg reda Službenica milosrđa. Iako su me na Susku tukle bure i nevere, iako sam na ovom otoku duboko proživljavala mnoge tuđe ljudske drame, nikada nisam požalila što sam došla ovamo. U nevoljama se čovjek kali i u pobjedama nad njima doživljava radost i zadovoljstvo – govori medicinska i časna sestra Anđa Julijana Majić, koja je svoj kamenjar u dalekim Drinovcima zamijenila pjeskovitim Suskom, otokom prirodne čudesnosti i životne posebnosti.
 
 
Tekst i fotografija: Borislav Ostojić