Aktivnosti Udruge za mlade "Spirit"

NEKOLIKO PROMJENA BRZINA

Udruga Spirit osnovana je 1997. i bavi se poboljšanjem kvalitete življenja kroz organizaciju programa u kulturi i supkulturi. Članova ima: aktivnih - 18 (mladi), prijatelja (probni članovi) - 189, posjetitelja - puno.

Nekoliko mladosti, nekoliko priča, nekoliko promjena brzina Sada smo u prvoj: "Ja sam tipični sedamnaestogodišnjak željan mirnog i kreativnog mjesta na koje ću doći bez straha i napraviti neki koristan posao i istovremeno se zabaviti. Mislim da je Udruga "Spirit" odgovor na molitve mnogih mladih ljudi kao što sam ja. Član sam "Armade" i mislim da je o.k. što nam je Grad dao prostor jer je u redu da "naš" klub ima navijače i zato je ovo apel najdražem gradu da i "Spirit" dobije mjesto, kao važna karika u stvaranju nove generacije udruga za poticanje mladih na zabavu, kreativnost i volonterski rad." (Marko, 17 g.). "Pustite mlade da rade nešto kreativno i da mogu izaći u klub gdje se neće napiti i drogirati. Ja sam jedan od članova koji još ide u školu i u uređenje sam uložio dio svog đeparca, svoj znoj i svoj trud. Kad smo preuzeli prostor, svaki dan sam sudjelovao u adaptaciji, nisam očekivao ništa materijalno, samo sam želio klub gdje se neću bojati da me neka pijana budala opali bocom po glavi. U ovom sam klubu stekao mnoga poznanstva, naučio jako puno i otkrio svoje talente. Prije nisam znao čemu služi mikser, a danas uspješno spajam velike koncertne razglase." (Nazif, 18 g.). "Prije sam bio džankoza i nisam bio baš aktivan ni po pitanju škole. Aktivnosti i boravak u "Spiritu" zaista su mi išli na ruku u mojoj odluci da se riješim ovisnosti i to je sada prošlost. I što sam dalje u "Spiritu", bolje razumijem potrebu kreiranja, razmišljanja i edukacije; to je istovremeno i zahtjevno, i jednostavno. Rezultat je očit, stvari idu naprijed." (Viki, 18). Još jedan komentar u nedavnoj peticiji "Spirita" (peticiji u vezi s opstankom "Spiritovog" kluba Kreativna kuhinja u prostoru iznajmljenom od grada): "Ovo je jedino mjesto gdje mi nisu nudili drogu." A sad u drugoj priči: "Sjećam se... kada sam imala 17 g., neki ljudi zaduženi za SOS-telefon iz područja zdravstva okupili su zainteresirane srednjoškolce na prijepodnevnoj radionici (tada se zapravo taj izraz nije upotrebljavao) u O.Š.Drenova. "Zdravost - znate li što je zdravost?", pitali su. I tako smo definirali da je zdravost stanje kada se osjećaš dobro, kada napreduješ, kada održavaš mentalno i fizičko zdravlje, kada uzimaš i zdravu duhovnu hranu i onu pravu, za koju također u stilu zdravosti vrijedi: "Neka hrana tvoja bude lijek tvoj", baš kao što smo učili na biologiji. Iste godine održala se zadnja kolonija kreativnih srednjoškolaca na Lošinju, pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete. Zadnji put... jer su je odlučili privatizirati, odnosno poluprivatizirati, a ni sami korisnici toga u toj novoj polovičnoj verziji nisu znali što to znači, polovično pozivanje samo nekih mladih ljudi.

O nama s nama

Kroz priču drugu u priču treću kreni sad... Nije nepoznato da je u Rijeci "od davnina" na glasu bio "Palach" koji je, zadržavši sjenu okupljališta vrijednog po popularnosti i zabavi, također poluprivatiziran i, koliko god bilo nezgodno spominjati konkretne situacije, zna se da privatnici odlučuju i da ih osobno ne mimoilazi odgovornosti te da dobar gazda koristi ostalima, a loš ne. U tom je slučaju opet sve bilo polovično, s tendencijom smanjivanja mogućnosti sudjelovanja i odlučivanja od strane cjelovite grupe. Atmosfera općenito: vjeruje se da su ljudi kao muhe bez glave shvaćali da je dijeljenje nepoželjno i da je to svojevrsna neprilika. A kako to već biva malo pomalo, zdrav razum nuždan je ako apatiju i stihiju želite promijeniti, pa se eto sada, u priči trećoj, zna da se odluke u grupi mogu donijeti i kvalitetno, da se to radi koncenzusom i da to nije jednostavno, ali koristi uvažavanju pojedinca. I sad se opet jasno naziru pomaci u smjeru "Ništa o nama bez nas..." To je jednako važno za sredovječnog čovjeka, starca, dijete i mladog zbunjenog čovjeka. Možda za njega najvažnije. On mora pronalaziti svoj stav, svoje samopouzdanje, svoj stil, osobnost. A to se radi aktivno, a ne pasivno. Za aktivnost je potrebna organizacija. Još je bolje izgraditi svoj životni prostor vlastitim rukama, kao što su volonterski, i Nazif, i Marko, i Viki, i još desetak prijatelja ili kolega to učinili od stare kuhinje devastiranog "Benčića"... Ubaci sad iz treće u četvrtu... I od grubih, općenitih stvari dolazi se do finijih, do istinskog načina usmjeravanja i komuniciranja. Stalno se priča kako treba razvijati individualne pristupe za jedinke. Zapravo, treba razvijati svoj dan, stvarati vrijeme da se može individualno posvetiti nekomu ili nečemu. Postoje, srećom, trenerske organizacije koje podučavaju mlade, kroz radionice s kritičkim osvrtom na njihovu ulogu u društvu i kulturni identitet, i o praktičnim organizacijskim vještinama. Priča peta, peta brzina za autoput: citirat ću neke članke iz novog Nacionalnog programa za mlade, koji je za Hrvatsku kao buduću članicu EU nuždan. "Zbog nemjerljivog značenja obrazovanja za mogućnost zapošljavanja, donošenja utemeljenih životnih odluka te produktivnog, samostalnog i kvalitetnog života, društvo ima posebnu odgovornost u osiguranju uvjeta za podjednaku dostupnost obrazovanja svima mladima... Upravo je dostupnost obrazovanja za sve najsnažniji činitelj u ujednačavanju životnih šansi." Ne znam brojku, ali istraživanja potvrđuju ogroman broj odustajanja od škole i slabu opću pismenost.

Pravo na dostojan život

A prema Vijeću Europe, cjeloživotno je učenje prva klauzula u odrednicama za kvalitetan razvoj Europe. U Hrvatskoj nema baš puno kriterija koji su proizašli iz kulture življenja (nepisani ustav), koja ima na prvom mjestu cijeloživotno učenje. Nadalje, iz mjera NPM-a društveni je položaj mladih osoba ustavno zaštićena kategorija. Ustavom RH zadana je dužnost države što opravdava svrstavanje te kategorije u red ustavnih vrijednosti. Dužnost u pitanju ne iscrpljuje se jednokratno, već se radi o obligatornom i stalnom nastojanju na stvaranju sve boljih uvjeta – socijalnih, kulturnih, odgojnih, materijalnih i drugih – za ostvarivanje prava na dostojan život. ...Međutim, glede pravne situacije onih osoba koje su punoljetne (pa time ne spadaju u pravni pojam "djeteta"), ali koje još uvijek pripadaju u socijalnu kategoriju mladih osoba, postoji značajna pravna praznina. Poznato je, ali ne i jasno artikulirano, kako centri za socijanu skrb ne sudjeluju u aktivnom terenskom pristupu mladim osobama koje, osim što posjećuju urede, imaju vjerojatno i probleme s organizacijom svog slobodnog vremena, pa ne samo da ne koriste svoje potencijale, nego i ne nauče kako ih spoznati i upotrijebiti i tako postaju "na teret društvu". Abortusi društva. (Pa što nam ti odrasli rade? Valjda su i oni – žrtve. I pobjednici su žrtve, svi su žrtve; filozofsko – sociološko pitanje: - tko nas to žrtvuje?) Školovanje i studiranje oduzima dosta vremena pa aktivnosti pomaganja drugima i osmišljavanja kreativnih programa "kače" najveće entuzijaste, što ima i pozitivnu stranu, no s konotacijom na elitizam. Rikverc: Hm...zaista sam radosna kada se vratimo na Markovu, Nazifovu i Viktorovu izjavu. Mi u "Spiritu" zaista želimo stvoriti vrijeme koje će realno učiniti pomak u nečijem životu. Ne želimo postati npr. institucija vremenski ograničena u odnosu sa stvarnim ljudima. I u toj stvarnosti, kada Ministar školstva izjavljuje da nam je školstvo nepraktično, spajati koncertne razglase i imati povremene poslove (a da nisu nošenje kašeta) u osamnaestoj je godini značajan uspjeh. Odviknuti se od droge bez metadona, uz nešto volje i razgovora, u oazi koju zaozbiljno uzmeš kao priliku za oporavak, znači da ta oaza ima smisla i da je karika zdravosti. A Rijeka na reklamnim panoima i misli zdravo, i živi zdravo. O «Spiritovim» aktivnostima čitajte na www.spirit-ri.hr ili nas posjetite u Kreativnoj kuhinji, u ex. Tvornici «Benčić».

Helga Paškvan